Šesti mjesec je jedan od najdražih mjeseci svima u Norveškoj. Ima za to više razloga pogotovo u Bergenu. Lipanj je mjesec s najmanje oborina odnosno najviše sunčanih dana. Pisao sam već o tome kako je njima sunce odmah ljeto, skidaju se, odbojka na pijesku, skakanje u Sjeverno more koje ne prelazi nekih 18°C. Kad sam pitao kolegu s kojim sam radio kako bi izdržao +35°C po noći i znojenje u krevetu, kad se on već skida na +15°C samo me je plašljivo pogledao da mi ga je u trenutku bilo i žao. Šesti mjesec je i mjesec kad kreće povrat poreza i tzv. Feripenger. Taj Feriepenger vam je plaćeni godišnji koji vam veselo podeblja bankovni račun u visini vašeg primanja. Kad tome nadodamo i povrat poreza fešta može početi. Naravno ako ste uredno plaćali porez. Porez je način življenja. Porez je način iskazivanja ljubavi prema domovini i njegovo neplaćanje Norvežani doživljavaju kao oružani napad na državu. Zapravo neshvatljivo im je da netko ne želi plaćati porez. Zato sam na poreznoj rekao reži maksimalno 35% pa da se veselim u lipnju. Kako sam kratko radio prošle godine neće to biti neko veliko veselje ali veseli. Ovaj mjesec donosi i prva veća glazbena događanja u gradu. Bergenski muzički festival dovodi svake godine poznata zvučna imena svjetske pop-rock scene. U Bergenu događanja ima i kroz zimu ali open air koncerti i festivali, miris ljeta, mnoštvo razdraganih turista, dižu ovaj grad u sam vrh kao prijestolnicu noćnog života i provoda. Polu noćnog jer nema noći.
Ono što najviše veseli Norvežane su godišnji odmori koji uskoro počinju. Tada u gradu sva ekonomija staje, većina ih se pakira za obale Španjolske, Grčke i Turske. To su njihove top destinacije iako ih uvjeravam da će im provod biti mnogo bolji u Dalmaciji. Objašnjavam im da nije samo grad biser na moru Dubrovnik, da ima toga još kod nas za vidjeti. Dođe mi da im kažem da su nam prirodne ljepote i otvorenost ljudi još jedino ostali. Iako Skandinavci sve više otkrivaju naš Jadran, još im nije top destinacija. Mislim da je naš turistički marketing tu dobro zakazao. Slike Palme de Mallorce, Tenerifea, Athene i ostalih destinacija smiješe se na svakom koraku. Dubrovnik je jedini grad koji se pojavljivao u njihovim medijima i na turističkim plakatima, pa nije ni čudno što samo za njega znaju. Čuli su zapravo mladi još za Split. Ultra, Ultra...ja, ja.
Ljeto je vrijeme kad smo sve više vani pa i manje visimo na internetu, manje se čitaju onda i doživljaji na blogovima. Možda se još koji put čujemo ovo ljeto ako bude nekakvih zanimljivih događanja. Možda popratim sve to i slikovno da malo osjetite atmosferu mog grada i ovo ljeto. Možda se javim u kolovozu i iz Dalmacije. Upravo ovaj tjedan rješava se i taj dio moje Skandinavske priče. Moja tvrtka i agencija upravo odlučuju kako ću provesti i taj osmi mjesec. To će možda biti moj prvi odlazak u Hrvatsku, u osmom mjesecu, skoro godinu i pol dana nakon onog dana kad sam odletio s Resnika. Želio bih to, makar na dva, tri tjedna. Sobove zamijeniti s tovarima. Ovaj put, prvi put nakon više od dvadeset godina biti slobodan sve te dane. Ne misliti se u koju moram smjenu. Ne ovisiti kao nekada o zaboravljenim, taštim ljudima. Ovaj put trebalo bi to biti samo moje ljeto. Biti turist u vlastitoj zemlji. Za neke i stranac. Stranac koji više nikada neće biti isti.
