Neka te kiša poljubi

Prvo jutarnje svjetlo sramežljivo uđe u sobu. Gledam digitalac 3:39h. Civil Sunrise ga zovu astronomi. Prvo dnevno svjetlo. Ne mislim izlazak sunca nego baš ono kad se počinje vidjeti. Kad znaš da je Civil Sunset oliti zadnje svjetlo dana u 23:35h onda znaš da nema puno od noći. Ljeti je tako u Norveškoj pa će krajem lipnja vidjeti se do jedan sat iza ponoći a svitati će nedugo nakon toga. Zimi je obrnuto nema mnogo dana. Sunce izađe oko 9:45h a nestaje na horizontu već oko 15:30h. Došao sam u proljeće kad ta pojava nije toliko izražena ali sad već mi je pomalo čudno kad znam da Hrvatska i Norveška spadaju u istu vremensku zonu. Na sjeveru Norveške to je još izraženije i onda dolazimo do astronomskih pojava. Polarna noć je fenomen koji se javlja zimi, i samo sjeverno od sjevernog Polarnog/Arktičkog kruga i južno od južnog Polarnog/Antarktičkog kruga. To znači da je Sunce u određenom razdoblju ispod horizonta. Ovo razdoblje najkraće traje u blizini polarnih krugova, a povećava se u trajanju bliže polovima, a na samim polovima traje šest mjeseci. Područja koja imaju polarne noći zimi, imat će ponoćno sunce u istom razdoblju u ljeto. A to znači da je sunce na nebu 24 sata, naravno kada je lijepo vrijeme. Zbog efekta sumraka nikad nije totalno mračno 24 sata dnevno.

Uz promjenu klime treba se eto naviknuti i na izlazak i zalazak sunca. Ljetna ponoćna šetnja na dnevnom svjetlu to je Norveška. Zimska jutarnja kava u 9h po mraku i to je Norveška. Govore naši što su duže tu da se privikne čovjek na sve pa i na to. Kako je kazao Georg Lichtenberg njemački znanstvenik:"Nije važno što sunce u nekim državama ne zalazi, kako se nekoć hvalila Španjolska, naprotiv, važno je ono u tim državama što sunce na svom putu može vidjeti."

Klima Norveške je zbog utjecaja tople Golfske struje i zapadnoatlantskog oceanskog vjetra mnogo toplija od klime drugih krajeva iste zemljopisne širine. Samo je sjeverni kraj Norveške pod utjecajem hladnih masa polarnog zraka, odnosno klima je tamo polarna (subarktička). U unutrašnjosti klima je planinska, s nešto toplijim ljetima i oštrim, osjetno hladnijim zimama ali ipak stabilnija od klime primorja. Priobalni pojas se odlikuje čestim padalinama i vjetrom, uz nagle promjene vremena. Bergen je tako mnogo kišovitiji grad od Osla i jedan od najkišovitijih gradova svijeta.

Srednja temperatura zraka kreće se u siječnju od –4 °C na sjeveru do 2 °C na jugu, a u srpnju od 10 °C na sjeveru do 17 °C na jugu. Zbog toplinskog utjecaja Golfske struje more se uz obalu ne zaleđuje. Najviše oborina s maksimumom zimi imaju zapadni pristranci Skandinavskog gorja. Sjeveroistočni i jugoistočni dijelovi zemlje imaju najmanje padalina. Snježni pokrivač Norveške traje oko 7 mjeseci godišnje na sjeveru, od 9 do 10 mjeseci na planinama i od 3 do 4 mjeseca na jugoistoku. U Oslu je srednja mjesečna temperatura siječnja –4,7 °C, srpnja 17,3 °C , u Bergenu srednja mjesečna temperatura siječnja 1,5 °C, srpnja 15 °C. Iz navedenih podataka možemo zaključiti da temperaturne razlike između sjevera i juga nisu velike, ali su zato velike klimatske razlike između priobalnog pojasa i unutrašnjosti zemlje.

Sad je vrijeme u Bergenu izvrsno, sunčano i nadam se da će da potraje. Zna se zadnjih dana pojaviti magla ali samo noću pa mi ne smeta toliko. Temperatura se kreće danju oko 20°C noću padne na desetak idealno za ugodan dan i još ugodniji san. Kiša je znala padati ali imam osjećaj nikad tako jako kao u Dalmaciji prilikom nevere. Grmljavinu tu još nisam čuo. Vjetar sjeverni je hladan i podsjeća na buru iako ništa ne može zamijeniti brijanje bure u zimsku ranu zoru. Ponekad i južni vjetar podsjeti te brzo da to nije naše jugo iz dva razloga. Prvi je što to često nije topao vjetar i zna biti jako hladan a drugi je što nema efekta ludila i nervoze ljudi po južini. Njima južina ne smeta oni padaju u depresiju zbog nedostatka sunca pa čim ono izađe i temperatura poljubi 10°C Norvežani su u kratkim rukavima, leže po parkovima, trče, voze bicikle. Kad vidiš lika da se skriva od kiše ili na suncu nosi debelu zimsku jaknu znaj odmah da je furešti. Kad vidiš dvadeset ljudi u busu, oblačno je vani a njih dvoje nosi sunčane naočale znaj da su to Dalmatinci...to jest Ivana i ja. 

Čudno mi je bilo na početku a na momente i smiješno gledati iz autobusa djecu na odmoru u vrtiću kako se igraju vani po kiši. Trče na otvorenom po vodi i blatu u čizmama zagrnuti raznobojnim kabanicama dok kiša neumorno lije. Tete iz vrtića uredno ih nadgledaju kao da se na nebu ništa ne događa. Gledam ih tako kroz mokro staklo autobusa i odlutam mislima daleko u prošlost na kišnu ulicu Baldekina prisjećajući se svog djetinjstva i igre na ulici uz onu materinu neizbježnu: 'Ulazi u kuću vidiš da pada kiša'.

O Tempora, o mores!

Nije lako odmah na prvu razumjeti običaje ovih hladnih Vikinga. Nisam još ni upoznao sve njihove običaje ali trudim se. Zemlja fjordova, poreza, planina i nije baš toliko hladna kao što na prvu izgleda. Evo nekih od njihovih običaja i što bi trebali znati kad dolazite u Norvešku. Travelguide.nettavisen.no donosi zanimljive upute. Odabrao sam i skratio u 33.

1. Usluga je uključena u račun. Nije loše ponekad napomenuti da usluga u zemlji iz koje dolazimo nije uključena u račun. Domaćini se neće buniti na bakšiš. Naravno do nekih desetak posto spada u normalu. Konobar neće doći u većini slučajeva za vaš stol, moraš na šank naručiti.
2. Da je Norveška skupa zemlja nije baš pristojno konstantno ponavljati. Njima s višim primanjima to ne izgleda baš tako. Turisti su nešto drugo.
3. Norveška nije samo skijaška zemlja. Vole oni i nogomet, rukomet i šah recimo. Naravno trenutni svjetski šahovski prvak Carlsen dolazi iz Norveške.
4. Norvežani su vrlo osjetljivi na svoj osobni prostor. Nikad ne sjedajte za stol koji je zauzet. Ne ljubite u lice, rukovanje je u redu ali s distance.
5. Seks za njih nije tabu tema i tu su jako otvoreni, otvoreniji od drugih skandinavskih zemalja. Jedva čekam osjetiti tu otvorenost.

Norveški spomenik Partizanima bivše Juge

6. Ponosni su na svoj antifašizam u drugom svjetskom ratu. Vole kad znate da je američki predsjednik rekao da se svijet mora ugledati na Norvešku.
7. Alkohol je skup. Istina. Pogotovo ako ga kupujete u restoranima, kafićima ili noćnim klubovima. U nekim šoping centrima može se naći normalna cijena. Vikendom je zabrana prodaje. Maloljetnicima također.
8. Ako se runde vrte a vi ste novi prijatelj ne treba se ljutiti ako odu po turu a vas preskoče.
9. Norvežani nisu Sami. Sami su narod koji živi na sjeveru Norveške. Narod ima dugu povijest, bogatu narodnu baštinu i živi na specifičan način.
10. Porez je način života i iznosi oko 30%. PDV je 25%. Njima je to normalno jer tako financiraju svoju socijalnu državu.
11. Taksi je skup, koristite javni prijevoz. Uber je nelegalan.
12. Kad dolazite u goste izujte se i obucite čarape.
13. Ima mnogo Šveđana pogotovo u turističkom sektoru. Barmeni, hotelski djelatnici slični su Norvežanima, ljubazni i nasmijani.
14. Norvežani teško sklapaju prijateljstva, malo su skeptični ali kad vas jednom zavole njihovi ste cijeli život.
15. Sunce je ljeto, odmah se svi skidaju i na 10°C. Imaju dvije zime. Bijelu i zelenu. Čim je zelena svi su vani, parkovi su puni. Čim izađe sunce hvatajte ga.

Helgefylla-vikend opijanje

16.  Što je Helgefylla? Zbog pomalo strogih alkoholnih propisa Norvežani imaju tendenciju da koncentriraju svoju potrošnju alkohola u najkraćem mogućem vremenu. Helgefylla je gotovo kao i proljetni praznici u SAD-u, osim što je svakog vikenda. Na Helgefylla Norvežani se sprijatelje i vrlo su otvoreni. Vole recimo pitati strane taxi vozače odakle izvorno potječu. To je dobro poznata tradicija u Norveškoj, koja uključuje da se ide piti po barovima i noćnim klubovima na vikend.

17. Kockanje je legalno u Norveškoj. Vlada to drži pod kontrolom. Cjelokupna dobit se raspoređuje na kulturu i sport.
18. Norvežani rijetko razgovaraju s neznancem u autobusu, vlaku ili u tramvaju. U baru je obrnuto, posebno tijekom Helgefylla.
19. Isus ne živi više tamo. Norvežani su postali kršćani silom od 1015 do 1028. godine. Još uvijek koriste neke od starih kršćanskih pravila kao što su zatvorene trgovine nedjeljom i praznikom. Crkve u nedjelju su gotovo poluprazne. Odnos između Isusa i Norvežana je gotovo kao i njihov odnos s EU.
20. Norvežani su svijetle puti. 88 % Norvežana imaju plave ili zelene oči, najviše u Europi. 75 % svih odraslih muškaraca ima svijetlu kosu.
21.Grandiosa je nacionalno jelo Norveške. Nešto slično pizzi. Smrznuto tijesto s sirom uz nešto slično mesu. Nije problem ako ne prihvatite to jesti.
22. Norveška i EU. Norvežani su odbili članstvo u EU dva puta na referendumu ali Norveška je provele više direktive EU nego bilo koja druga zemlja članica EU. To je gotovo kao i njihov odnos s Isusom. Ne daju da ih se zove EU ili sinovima božanstva. To je samo da se slijede pravila, bez vjerovanja.
23. Norveški mirovinski fond je velik i bogat. Fond posjeduje veliki broj jakih europskih dionica. Vrijednost mu prelazi 857 milijardi dolara i drži jedan posto globalnog tržišta kapitala.
24. Politika u Norveškoj se temelji na socijaldemokratskom principu, što znači visoke poreze i socijalnu državu (besplatne medicinske tretmane, školovanje). Ponekad Norvešku u šali zovu posljednjom sovjetskom državom.

25. Norvežani pročitaju više knjiga nego bilo koja druga zemlja na svijetu. Vole krimiće. Najprodavaniji autor je bivši financijski analitičar i pop pjevač Jo Nesbø.
26. Russ. Nemaju veze sa Rusima. To su maturanti, znaju biti često veseli i pijani pogotovo ove dane u godini.
27. Norvežana ima dosta i vani. Više govore engleski nego Kanađani. Oko 78 % Kanađana govori engleski. Norvežana više od 86 %.
28. Morate naučiti što su Vorspiel i Nachspiel. Znate ono o Helgefyllau, visoke cijene alkohola? Prije nego što izađete vani idete na Vorspiel piti alkohol  a nakon što sve zatvori idete na Nachspiel po Grandiosu u pećnici.
29. Kralj Norveške je četvrtinu Danac i polovinu Šveđanin. Ovo baš i nije tema za početi razgovarati. Prijestolonasljednik Haakon će postati prvi moderni kralj Norveške rođen s dva Norveška roditelja.
30. Fellesferien. Svatko je na odmoru u drugom tjednu srpnja do kolovoza. Sve zatvara, liječnici su u Španjolskoj.
31. Nema autoriteta, gazda ili šef zarađuje više ali često ga možete vidjeti u Metallica majici i adidaskama.
32. Nemojte se žaliti u restoranima. Ne znam zašto al kažu da nije običaj.
33. Ne spominjite često Šveđane. Šveđani su zauzeli Norvešku od 1814. do 1905. godine, a nakon toga Šveđani su pobijedili Norvešku u gotovo svemu, od odjeće do automobila pa čak i Eurosonga. Dok naravno Norveška nije pronašla naftu. Norvežani i dalje vide sebe kao malog brata Švedske. Vrlo bitno na kraju...Norveška nije grad u Švedskoj.

Constitution Day Foto-Video

Constitution Day

Brazilci imaju svoj ​​karneval, a Irci svoj Dan svetog Patrika. Norvežani za sutra imaju svoj odgovor. Nacionalni dan.
17.svibnja je dan konstituiranja države Norveške i označava dan kada je Norveška postala slobodna i suverena država. Nakon 400 godina vladavine Danske norveški sabor je 17.svibnja 1814. u Eidsvollu donio Deklaraciju o nezavisnosti i potpisan je prvi norveški Ustav. S manjim izmjenama ovaj Ustav se primjenjuje još i danas.
Proslave 17. svibnja variraju od mjesta do mjesta, ali obično slijede tradicionalni uzorak koji čini ovo dječjim danom. Istaknuta je dječja povorka, sastavljena od školskih razreda koji marširaju kroz lokalne zajednice, na čelu sa školskim bendom. Većina djece imaju svoje male Norveške zastave kojima mašu, a ruta je popraćena oduševljenim promatračima. Nakon procesije organizirane su igre, zabave, prikazuju se filmovi, održavaju koncerti. Peku se kobasice jedu sladoledi, kolači. Prava fešta po naški.

Većina ljudi oblače svoju najbolju proljetnu odjeću, s norveškim zastavama ili vrpce 17. svibnja zabodena za rever. Postalo je sve popularnije nositi tradicionalnu narodnu nošnju 'bunad' za ovu prigodu. Postoje mnogi različiti oblici bunada iz različitih dijelova zemlje, i veličanstven je prizor vidjeti toliko narodne nošnje na jednom mjestu.
17. svibnja je također i dan studenata u posljednjoj godini srednje škole, kada slave kraj 13-godišnjeg školovanja. Oni sebe nazivaju Russ, te nose šarene kombinezone. Dobro raspoloženje često pojačano alkoholom općenito vodi u cjelodnevno partijanje i dobru zabavu. Oni imaju svoje procesije s obojenim kombi vozilima i autobusima ukrašenim parolama i vicevima, te puštaju glasno glazbu.

Russ

Norvežani i ljudi s norveškim korijenima koji žive u inozemstvu također slave 17. svibnja. Norveške crkve pomoraca, veleposlanstva, studentske udruge i druge Norveške institucije organiziraju procesije, domjenke i zabave za 17. svibnja.
Norvežani su jako ponosan narod i Dan ustavnosti mnogo znači svim stanovnicima Norveške. Ako se zadesite u Norveškoj na taj dan, idite do grada bar na kratko da pogledate povorku, ili provedite dan s norveškim prijateljima vani. Malo je naroda koji svoj dan državnosti slave s toliko veselja i ponosa.

Posao

Posla u Norveškoj ima, nezaposlenost je malena iako u blagom porastu. Po zadnjim podacima negdje iznosi oko 4,6%. Pravila nema, netko posao može dobiti već iz Hrvatske a netko može da se načeka mjesecima. Šanse za zaposlenje su sigurno veće nego u Hrvatskoj. Prije nekoliko godina lakše se dobivao posao, sad na jedan natječaj javlja se mnogo više kandidata. Dosta poslova u kojima se ne traži Norveški jezik već su razgrabili Poljaci. Ovdje ih ima toliko da riva u Bergenu izgleda kao ona u sezoni u dalmatinskim gradovima, puna Poljaka. U gradu od 280 000 stanovnika ima ih više od 5000 i taj broj se povećava iz dana u dan. Mnoge tvrtke iz Poljske otvaraju svoje podružnice u Norveškoj tako da se Poljaci mnogo lakše zaposle od nas Hrvata. Ima tu i dosta Litvanaca. Jezik je glavna prepreka i meni, dobio sam u ovih mjesec dana otkad intenzivno tražim posao nekoliko odbijanaca isključivo zbog nepoznavanja jezika. Molbe šaljem većinom mailom ili kroz same aplikacije izrađene od tvrtki. Negdje oko 80% tvrtki odgovore vam na molbu i najmanje što mogu zahvale na prijavi.

Odakle početi? Naravno da je prvo potreban čvrst stav i odluka od odlasku iz svoje domovine. Druga bitna stvar su financije. Bez 2000-3000 €  za prvih mjesec dana dok ne primite prvu plaću nemojte ni pokušavati. To je ono osnovno za smještaj, hranu, režije. Neki sretnici već pronađu posao dok su u Hrvatskoj pa im tvrtka nađe i smještaj. Problem je što je smještaj jako teško naći i većina iznajmljivača traži kaparu od dva, tri mjeseca unaprijed. Ako je stan oko 1000 € onda vam je lako izračunati koliko vam treba za dolazak. Većina onih koji iznajmljuju stan traže norveški porezni broj, žele vidjeti osobno podstanare što je malo nezgodno dok šaljete molbe iz Hrvatske ili žele da ste zaposleni radi sigurnosti redovitog plaćanja. Ivana i ja smo poslali negdje oko dvadesetak molbi prije nego smo dobili pozitivan odgovor. Molbu sam bio preveo na norveški i engleski. Od stana do stola sve sam našao na stranici Finn.no. To je mnogima početno mjesto za posao, stan i razne potrepštine koje vam nedostaju u stanu. Norvežani jeftino prodaju polovne stvari koje su kao nove i može se naći jako zanimljivih stvari. Namjestite se udobno, iskulirajte se i pripremite za sate surfanja kroz tražilicu sajta. Željeni grad, željeni posao namjestite u tražilicu da olakšate sebi i smanjite rezultate pretrage. Registrirate se na stranicu, prikačite svoj CV (životopis) i sve obavijesti stižu vam na mail. To je samo jedna od mnogih stranica. Zanimljiv je podatak da više od pola nuđenih poslova ne objavljuje se na sajtovima gdje većina traži. Preporuke su udarati izravno u tvrtku. Odrediti željeni posao, na žutim stranicama pronađete koja se firma bavi s tim i većina tvrtki na svojim stranicama ima dio za slobodna radna mjesta ili zaposlenje. Pošaljete molbu, sastavite dobar i kvalitetan CV i nadajte se pozitivnom odgovoru. Posao nije lako dobiti i svi oni koji misle da tu samo čekaju nas razočarat će se. Savladati osnove jezika bar do B2 nivoa trebat ću i ja i svi vi koji želite raditi i živjeti u Norveškoj. Prijavio sam se u Bergenu na prvi osnovni tečaj A1 (Idu redom: A1,A2,B1,B2 ) i trudim se online. Tečajevi su dosta skupi i jedan ovaj nivo košta oko tri tisuće kuna. Nekima možda i tvrtka plati, neki možda ubodu i jeftinije. To su osnove da možete komunicirati i neki poslodavci baš traže poznavanje minimalno B1 nivoa. Kad krenem na tečaj koji je nažalost odgođen tri tjedna zbog manjka kandidata malo ću više pisati o tome. Treba nabaviti potrebnu literaturu, rječnike itd. Ovo je ukratko ono osnovno da vam približim kako sve to izgleda.

Građani EU imaju pravo doći u Norvešku i odmah početi raditi, ne treba im radna dozvola. Kao tražitelj posla možete u Norveškoj boraviti 6 mjeseci i ja sam trenutno u tom statusu. Ako u roku od šest mjeseci ne pronađete posao morate napustiti Norvešku. Važno je napomenuti da se u roku od tri mjeseca po dolasku morate prijaviti da ste došli u policijskoj postaji jer postoji mogućnost da vas zbog nelegalnog boravka udalje iz Norveške. Osnovni dokumenti poput putovnice, ugovora za stan su dovoljni za prijavu. Nekima traže, meni recimo nisu potvrdu o financijskom stanju da imate dovoljno za 6 mjeseci. Po mjesecu oko 16 000 HRK. Norveška nije članica EU ali je supotpisnik svih ugovora s EU tako da veliku prednost kao građanin EU imate bar u pravima i u toj papirologiji za razliku od ostalih emigranata.
Norveška jeste skuplja zemlja od Hrvatske ali u odnosu s primanjima stvar se uvelike mijenja. Neke cijene jesu više ali kad uzmete u obzir da su primanja po pet ili više puta veća ne treba se čuditi što im recimo nije problem kupiti bocu prosječnog vina koja košta minimalno stotinjak kuna ili platiti pivo u lokalu koje izađe minimalno 50 HRK. Prosječna primanja su malo veća od 20 000 HRK. Toliko ostane kad država uzme svoje. Dvočlana obitelj tu troši mjesečno oko 15 000-20 000 HRK što pokriva jedna plaća pa kad oboje rade i ako imaju oko 40 000 HRK nakon oporezivanja može se uštedjeti dobar iznos, naravno ako baš ne lomite vani po noćnim klubovima i restoranima jer luksuz je u Norveškoj dosta skup. Najveći dio ide na smještaj, hranu, režije pa prijevoz itd. Uzmite u obzir da su ovo okvirne brojke samo da otprilike imate osjećaj prosječnog kućnog budžeta. Točne troškove i zaradu je teško odrediti, ovo su statistike, iznosi koje i drugi ljudi navode. Netko troši više, netko manje ovisi od mnogo faktora, ovisi o vama, koliko plaćate stan, režije, koliko izlazite, kupujete robe, koliko trošite na prijevoz itd. Ovo su česta pitanja naših ljudi koji žele doći u Norvešku, pitanja na koje je teško precizno odgovoriti.
Na dnu ovog posta ostavit ću neke linkove gdje možete provjeriti gdje tražiti i koji se poslovi većinom traže. Koliko sam skužio do sada dosta se traže stolari, vodoinstalateri, mesari, medicinske sestre, električari, građevinski radnici, monteri klima uređaja, varioci, profesionalni vozači, traže se i profesori, doktori itd. Strukovna zanimanja su dosta tražena u Norveškoj a socijaliziranje s njima i poznavanje njihovog jezika su jako bitna stavka za sve one koji žele doći raditi i živjeti u Norvešku.

Norveške žute stranice (www.gulesider.no), da pronađete željene sajtove tvrtki i kontakt informacije.
Najveća burza poslova u Norveškoj se može naći na sajtu www.nav.no
Postoji i nekoliko drugih stranica ( nadam se da svi linkovi rade ) kao što su:

www.eures.no
www.careerjet.no
www.deltidsjobb.no
www.finn.no/jobb/
www.iktjobb.no
www.ingeniørstillinger.no
www.inkludi.no
www.jobbdirekte.no
www.jobbnorge.no
www.jobbsafari.no
www.jobbsøk.no
www.jobb24.no
www.journalisten.no
www.karriereguiden.no
www.karrierelink.no
www.karrierestart.no
www.lederjobb.no
www.legejobber.no
www.medrec.no
www.monster.no
www.norwaypost.no
www.thelocal.no/jobs/ (slobodna radna mjesta-Engleski jezik)
www.rubrikk.no/ledigstillingjobb/
www.statsjobb.no
www.stepstone.no
www.stillinger.no
www.traineeguiden.no
www.tu.no/jobb/
www.universitetstillinger.no/ledigestillinger
www.zett.no/vis/rubrikk/jobb.html

Neke od najpoznatijih agencija za zapošljavanje u Kraljevini Norveškoj su:

www.academicwork.no
www.adecco.no
www.aktivpersonell.no
www.backuppersonell.no
www.elanit.no
www.personalhuset.no
www.Pipeline.no
www.proffice.no
www.kellyservices.no
www.manpower.no
www.tempteam.no
www.xtrapersonell.no

Poštovani

Cc: @Bivše kolege @U spomen nadređenima


Poštovani,


Blog koji govori o životu i radu u Norveškoj više nema potrebu vračati se u prošlost. 'Lupi petama' bio je pokaz mog razočaranja i ogorčenja čitatelju. Oni nadređeni koji su umislili da je tekst bio upućen tvrtki a ne njima su isti oni koji su umislili da su tvrtka. Tekst se uistinu odnosio na njih, kreatore neljudskih odnosa prema radniku. Radnici su tvrtka. Naivno bi i neistinito bilo vjerovati da je sve ove godine rada nama bilo loše. Bilo je lijepih i nezaboravnih trenutaka. Naša poznanstva i prijateljstva stvorena kroz zajedničke godine rada ostaju zauvijek i najljepši su plod toga rada. Plamen jednog prijateljstva kojeg oni nikada nisu uspjeli ugasiti. Sve ostalo biti će samo kap u moru zaborava.


U kočijama prošlosti nigdje ne možete da odete...Gorki
                                                                                              Bergen, 10. svibnja 2016.


Nastavljamo uskoro s novim doživljajima iz Skandinavije ;)

Lupi petama

Nisam mislio niti želio vraćati se toliko na bivšeg poslodavca ali to je jedini način da opišem moja viđenja i usporedbe s načinom na koji tvrtke ovdje u Norveškoj funkcioniraju i kako se odnose prema svojim radnicima. Skoro dva desetljeća radio sam u Hrvatskoj i dijelio sudbinu i doživljaje s mnogo ljudi koji prolaze ili će prolaziti kroz ista iskustva. To mi daje dovoljno prava da iz svog kuta, kroz svoje viđenje opišem laički narodnim jezikom bez ikakvih školovanih izraza ono što je probudilo gnjev prema onima koji su meni i mojim kolegama godinama ispirali mozak. Isprike odmah na startu ovog posta za vulgarne izraze koje ću koristiti da bi živopisnije opisao gadosti i ogorčenja.
Znao sam da nas jebu, znao sam da nam prodaju sranja i mnogo puta prolazio preko svega toga iz svima nam poznatog razloga. Strah me je bio ne njih nego od gubitka posla. Strah za svoju budućnost, kako ću podmititi svoje račune, režije, obaveze, kako ću se prehraniti, kako ću vračati lihvarski kredit banci, kako izaći iz svega psihološki i fizički zdrav. Uvjerili su i mene da je to što radim bogom dan posao u zemlji di ima na tisuće nezaposlenih jer ako neću ja ima tko će. Posao na mojoj benzinskoj bio je uzdignut na nivo poslova instituta u Cernu. Bilo je to po njima pitanje života i smrti ali kako je rekao moj bivši stariji kolega: ' Možete se vi preseravati koliko hoćete, nije ovo apoteka. Pumpa će uvijek biti smrdljiva pumpa'. Uvjerili su skoro i mene da moram biti sretan što radim i dobivam plaću jer ima i onih koji je ne dobivaju a rade jer to je kao normalno. Uvjerili su me skoro u još mnogo njihovih sranja i uvjerili su sebe da su nezamjenjivi, da su iznad nas u svakom smislu, inferiornost im je drag pojam. Ne želim nikoga imenovati ali će se oni lako pronaći u ovom tekstu. Svi oni su obične male, bezvrijedne, iskompleksirane, nebitne jedinke proplivale u Hrvatskoj septičkoj jami. Dali su razna imena tim svojim navodno bitnim funkcijama i poslovima a loše plaće, nepoštivanje i maltretiranje radnika pravdali bi kroz prizmu teške ekonomske situacije, krize, nužnih poslovnih procesa i stanja na tržištu. Citirao bih Ivu Andrića: 'Jadni su oni koji moraju nekoga poniziti da bi sebe uzdigli' a to su ovi kompleksaši radili tako profesionalno i s takvim guštom da se morate odmaknuti od takvog ljudskog smeća jer počinje zaudarati. Bit će onih koji se neće složiti s ovim jer imaju skroz drugačija iskustva ali ovo je priča za one koji su prošli nešto slično jer ne vjerujem da su velike razlike ženi u dućanu nekog Konzuma ili monteru u nekom telekomu te da nisu naišli na sličnog nadređenog ljigavca. Čuo sam i njihove priče i svakodnevno ih čujemo pa čemu čuđenje kad neki mladi nadobudni menadžerčić prijeti svojim radnicama da će četkicama za zube ribati pod i uz to još lupa šakom o stol ponosan na sebe i svoj navodni uspjeh u karijeri teško stečen uvlačenjem u šupak onom iznad sebe a firma u navodnom šoku kad sve to neka djelatnica snimi i pusti u medije. Čemu ovoliko ogorčenje u meni jer ponavljam znao sam da nas jebu ali priču da je tako svugdje da je tako pa i gore vani više ne pušim jer sam se u to sad osobno uvjerio.
Posao nije lako dobiti. Ivana ga je srećom dobila nakon nekih 15 dana a da se nije učlanila ni u jednu vladajuću stranku niti da joj je rodijak u županiji. S njom sam bio u njenoj tvrtki prilikom potpisivanja ugovora i vidio svojim očima ono što da mi je neko pričao možda ne bi vjerovao. Kontaktirao sam za sebe nekoliko tvrtki i pričao s nadređenima kao i s ljudima koji tu rade poslove iste one koje smo mi radili u Hrvatskoj. Ovo je moja i njihova priča.
Ljubaznost, fleksibilnost pristup bez stresa i nervoze prilikom tih prvih kontakata ne može a da te ne šokira. Ugovor o radu u usporedbi s onim mojim bivšim može se opisati u jednoj rečenici. Ovaj tu je napravljen za radnika i istaknuta su većinom njegova prava dok je ovaj Hrvatski napravljen za poslodavca. Više me podsjetio na neki prijeteći ugovor s dobro razrađenim rupama u zakonu kojeg su ljigavci zaduženi za to maksimalno iskoristili. Na primjeru tih rupica zapitaš sebe čemu se čuditi onda kad konobar koji vam daje kroasane i kavu na šanku pet minuta prije toga čisti govna u javnom wc-u jer je neki kao pametnjaković napisao da djelatnik mora izvršavati sve ono što mu kaže nadređeni. Nadređenog moraš po potrebni ako on želi i oralno zadovoljiti jer tako piše u ugovoru o radu. Ugovor o radu ne smije se kršiti jer češ brzo dobiti prvo opomenu pred otkaz ako imaš sreće ili izravni otkaz ako baš i nemaš sreće. To se mora poštovati za razliku od mobbinga, neisplate plaće itd.
U Norveškoj je ugovor toliko preciziran da električar radi samo struju, vodoinstalater samo vodu a djelatnik na pumpi može biti samo trgovac ne informatičar, psiholog, pitur, čistač wc-a itd. Satnica je naglašena kao i cijena rada po satu a pravo o povišici i pregovoru o njoj za naše pojmove su science fiction. Prekovremeni su uredno plaćeni obično sto posto iznad normalne satnice i možeš a i ne moraš uvijek da ih radiš. Ne pada nikome na pamet da reže ta radnička prava. U nas su tek od nedavno počeli paziti na prekovremene pritisnuti kontrolama, koliko sam samo otukao prekovremenih, neplaćenih naravno. O rijetkim slobodnim danima koji bi ti izašli na nos pa do rada subotom, nedjeljom, blagdanom, noćnim smjenama, godišnje odmore smo koristili van sezone ne onda dok su i svi drugi uživali. To nisu znali nikada cijeniti. Maltretiranje ono najgore psihološko od strane nadređenih pa od strane frustriranih kupaca koji su me naučili da stranka nije uvijek u pravu jer među deset normalnih uvijek se nađe debil koji ti usere dan i izbaci iz takta dok poslodavac uredno staje na njegovu stranu jer je on jebeni kupac. O tim stvarima ne želim više misliti, samo ih želim tu zapisati kao podsjetnik na ogorčenje koje se izlilo iz mene dolaskom u uređenu socijalnu državu. Moji nadređeni svojim prepotentnim i bahatim pristupom bili su majstori u ubijanju i posljednje želje za radom kod radnika jer nikad nisu znali cijeniti rad i sve bi to začinjavali svojim fašističko korporativnim metodama što je kod svakog pojedinca stvaralo kontraefekt, zabušavanje i izvlačenje sebe sa što manjom štetom iz cijelog takvog procesa.
Svaki radnik tu u Norveškoj ima kontakt telefon svog nadređenog koji mu se obraća kao prijatelj a ne kao šef. Mnogima ovo neće zvučati stvarno, mnogi ovo su doživjeli ali ne pišu o tome jer bi možda bili neshvaćeni. Koliko sam kod čitao razne stranice, forume, blogove nisam mogao naći da netko izravno objašnjava ove razlike u usporedbama s Hrvatskom. Oni mudraci koji se nisu recimo pomakli iz Hrvatske a uredno vam savjetuju sve negativno o radu u inozemstvu su obično štakori koji rade neki uhljebljeni posao šetajući po gradu, ležeći po kafićima i još ako mu daš ovlasti da jebe nekog na poslu brzo će pokazati ono svoje drugo, pravo lice.
Radnik koji se tek zaposlio u nekoj Norveškoj tvrtki odmah dobiva pravo na godišnji i sva prava kao svaki norveški državljanin koji se tu rodio. Vikend im je svetinja i kao bajka mi zvuče želje petkom za ugodan vikend. Imati svaku subotu i nedjelju slobodnu, odmoriti i posvetiti se svojoj rodbini i prijateljima većina Hrvatskih radnika može samo sanjati. Nakon sedam dana rada zove Ivanu ženska iz kadrovske i pita kad želiš na godišnji jer je mora staviti u plan za 2016 godinu. Sjeti se ona kladionice i cjelodnevnih smjena od 9-21h po 12 dana bez prekida, bez toplog obroka, bez plaćenih prekovremenih, psiholoških maltretiranja za nikakvu plaću. Danas su to njoj i mnogim drugima na radu u Norveškoj neopisiva snaga.

Sva ta pregovaranja i međuljudski odnosi rade se u takvoj zdravoj atmosferi gdje je sve podređeno zadovoljstvu radnika. Nema prijetnji, nema stresa, nema stresa i nema stresa poslodavcu je radnik sve, team building, druženja, izleti, sportske aktivnosti su normalna pojava. Prijetnje, ucjene, mobbing i ostala Hrvatska sranja prolete mi kroz glavu. Pitam se ponovno pa jeli moguće da nas jebu za par tisuća kuna dok te ovdje ne jebu za deset puta veći iznos. To su njihovi ljudski resursi. U nas bolje bi im odgovaralo ime neljudski resursi. Sindikat ...mislim se njima ovdje nije potreban. Električar s MP3-om na ušima dok radi i šef o kojem ovise projekti teški nekoliko milijuna eura koji mu se obraća s jednake i niže visine za nas Hrvate u toj "nenormalnoj" simbiozi zvuče kao vic iz neke znanstveno fantastične serije.
Bajke koje često nama u Hrvatskoj prodaju o teškim uvjetima rada o tome da ti svaka kuna izađe na nos su obično sranje. Moj bivši šef je cinično komentirao moj odlazak u Norvešku riječima da što ja mislim da će mi biti bolje, da ću raditi pet puta više itd. Nasmiješim se, što drugo.  Mislim da će mi biti bolje i baš on i slični njemu su moja snaga u sadašnjosti i nada u budućnosti da više nikad neću raditi s tipovima poput njih.
Zaštita na radu u Norveškoj i fizičke mogućnosti svakog radnika su toliko razrađene i definirane da ako si radnik u skladištu sigurno nećeš na ruke dizati ono što diže viljuškar. Nema požurivanja, gaženja, maltretiranja mogao bih pisati još tri dana u detalje ali jednostavno sve je to nekakav nestvaran svijet za mene nakon godina ispiranja mozga, to sam uočio u niti mjesec dana kontaktirajući samo nekoliko tvrtki i pričajući s nekoliko radnika. Strah me koliko ću se još razočarati u Hrvatske metode rada kad dublje zaronim u poslovni svijet Norveške.
Paralelu je lako povući kroz posao koji si radio. Gluposti nadređenih poput jake konkurencije i borbe za svakog kupca dok isti ti ljigavci tjeraju kupce svojim kancelarijskim, nerealnim i nestvarnim fikcijama. Jedna prodana na silu žvakaća im je bitnija nego popušena naftna polja u Siriji ili gubitak velikih potrošača za koji su oni izravno odgovorni. Trebaš biti poluretardiran da pušiš ta njihova sranja. Na benzinskoj sam često slušao zapovjedi tipa da uvijek jedan prodavač mora biti vani, usluži svakog kupca, nudi mu artikle na akciji iako su skupo govno sve dok kupac ne popizdi, peri stakla, pumpaj gume, mijenjaj žarulje, žena je vani usluži je jer žene su manje sposobne i vrijedne one ne znaju same natočiti to je prejebeno komplicirano. Nema zajebavanja na poslu, nema marendavanja, nema smijanja, nema sklapanja prijateljstava na poslu, prvo posao, podredi svoj život poslu...ma daj odjebite molim vas. Tu u Norveškoj na benzinskoj nitko od prodavača ne toči vani gorivo, žene same toče gorivo, nitko te u dućanu ne maltretira s nekim skupim proizvodom na akciji za koji je neki šupak u nas uredno dobio ispod stola mito. Radnici rade u no stress atmosferi i prime plaču ne dva ili tri puta veću od mojih kolega u Hrvatskoj, prime točno deset puta veću plaču i tko onda tu koga jebe. Nuđeno mi je više puta mjesto voditelja benzinske postaje koje sam prihvaćao privremeno znajući da me čeka osveta ako odbijem. Sebe nikad nisam mogao zamisliti da sjedim s njima na njihovim nebitnim sastancima, slušam njihova preseravanja i da plešem po njihovoj glazbi, glazbi iskompleksiranih i nebitnih pojedinaca. Isti ti ljudi bili su toliko dvolični da bi jedan dan nudili mi mjesto šefa benzinske a drugi dan bez problema zakucali opomenu pred otkaz radi bezazlene pizdarije. Čak su me i alkotestirali prvi put u 18 godina rada samo nekoliko dana prije odlaska iz firme jer su se nadali da smo kolega i ja popili kakav aperitiv prije marende koji će nas na njihovo zadovoljstvo udaljiti s posla i od otpremnine koju po zakonu moraju isplatiti.

Kad bih odbijao napredovati i biti dio njih često bi se pravio naivan, nezainteresiran jer bi to njih uzdizalo kao nadmoćne a ujedno mene udaljavalo sve više od njih. Davno sam shvatio neopisivu sreću i korist u izbjegavanju kontakata i dodira s njima jer s takvim likovima nije imalo smisla niti koristi ulaziti u nikakve rasprave te ih hraniti njihovom taštinom. Na privatnim i iznajmljenim benzinskim postajama stanje je još gore. Ljudi rade za niti tri tisuće kuna a od njih očekuju podatnost kao u srednjem vijeku pa čuđenjem gledaju kad im ti momci i cure razočarani daju otkaz.
Vrlo brzo čovjek se tu privikne na bolje i shvati da sve ono što si godinama slušao i nažalost mnogi još slušaju su samo jedne u nizu ogavnih Hrvatskih rigotina čiji me smrad svakim danom uvjerava da sam napravio pravi potez odlazeći iz silovane, opljačkane i uništene države. Firma koja je nekada bilo toliko moćna i jaka sebe je dovela do toga da vlastite radnike potjera jer će doći oni s biroa i raditi za dvije, tri tisuće kuna manje. Takve kreatore kapitalističkih perverzija trebali bi još i cijeniti i respektirati. WTF?
Svatko tko može iskreno mu savjetujem da napusti Hrvatsku i ode u bilo koju zapadnu, uređenu zemlju biti će mu sigurno bolje nego u Hrvatskoj. Uvijek će biti onih koji nerealno očekuju ili drugačije razmišljaju i vraćat će se razočarani prodavajući priče kako je vani isto loše. Taj se može naći jedan ili dva na deset ali će uvijek ostati onih osam ili devet koji će tvrditi suprotno. Dosta ljudi neće se ni potruditi ovo vam objašnjavati jer znaju da zvuči nerealno i možda ne žele gubiti svoju energiju i objašnjavati. Postotak onih koji odlaze i ne vrate se neka vam bude dovoljan razlog i snaga za donošenje takvih odluka. Nisam htio da ovaj blog bude mjesto nagovaranja na odlazak iz Hrvatske ali kad im to ne bih preporučio osjećao bih veliku nepravdu i neistinu prema svima koji to planiraju i ovaj blog čitaju. Zajebite priče raznih političara, crkvenjaka i svih onih koji zagovaraju ostanak u Hrvatskoj na račun lažnog domoljublja i lažnih obećanja, priča o izumiranju Hrvatske itd. Isti ti likovi su glavni razlog mog odlaska i odlaska mnogih iz Hrvatske.
Želim ovdje u Norveškoj samo normalno raditi i živjeti i za to očekujem da ću biti normalno plaćen. Mislim da to nije ništa previše. Svoja zemlja može se voljeti i kritikom. Voljeti je možete i iz inozemstva znaju to dobro oni koji su već dugo u dijaspori.
Gledanje na inozemstvo kao na mjesto gdje će vama i vašim obiteljima biti bolje, gledanje na rad u inozemstvu i u uređenim zapadnim državama kao na mjesto koje će vam se pružiti bolji život i konačno gdje će vas se cijeniti kao radnika i kao ljudsku osobu jedino je ispravno gledanje.

U nastavku odakle početi, gdje tražiti i koje poslove, koje uvjete ispuniti za bijeg iz Hrvatske...

Ulicama Loddefjorda

Loddefjord

Loddefjord je zapadno područje Bergena udaljeno od centra grada nekih 9 km ili negdje oko 6 min vožnje automobilom. Nalazi se u okrugu Laksevåg županije Hordaland. Šire područje ima blizu 30 000 stanovnika. To je moj kvart nikao sedamdesetih godina od velike grupe emigranata koji su tada doselili u Bergen. Tih godina kvart je bio na lošem glasu. Vremenom emigranti su se integrirali i danas su tu većinom generacije rođene u Bergenu. Kvart je u međuvremenu naselilo i sve više Norvežana zbog povoljnih cijena terena. U mojoj ulici susjedi su nam skoro svi Norvežani. Dolina okružena planinom, šumama i prekrasnom prirodom danas je jedan od najljepših kvartova grada. Na ulicama nerijetko možete vidjeti Azijce, Arape, Afrikance. Norvežani su liberalni i u multinacionalnom, sekularnom društvu te ljude ne doživljavaju kao većina nas Balkanaca pogotovo one integrirane u njihov život. Norvežani nisu u tolikoj mjeri nacionalistički nastrojeni i religiozni pa automatski i te podijele nisu uočljive. Svoju državu vole na neki drugi način za razliku od nas, vole je poštivanjem njenih zakona, poštenim radom, plaćanjem poreza, jednakošću prema svim ljudima, manjinama i njihovih kulturama, zaštitom prava radnika. Norveška je država koja ima više od 5,2 milijuna stanovnika od čega Norvežani čine više od 86 %.

Dobrotu Norvežana i gostoprimstvo osjetio sam odmah nakon iskrcavanja iz taksija. Gazda stana nakon samo nekoliko minuta poznanstava nudio mi je ključeve svog novog BMW-a za odlazak do obližnjeg trgovačkog centra po namirnice. Bio je stvarno taj dan praznik. 'Danas i sutra vam je sve zatvoreno ali 4 km odavde ogroman je trgovački centar i tamo radi dućan'- reče gazda. Proleti mi kroz glavu 'Turčin taksist nije lagao', možda me i nije prevario, stvarno je praznik i skuplja tarifa. Moram izbaciti iz glave naše balkanske šeme. Čim sam ušao u naš iznajmljeni stan kao junkie hvatam Wi-Fi po stanu i ukucavam dobivenu šifru. Nakon korištenje blagodati modernih chat aplikacija i javljanja obitelji u domovinu za pobjedonosno osvajanje Norveške, gledam jesam li dobro razumio gazdu da ništa ne radi i čitam: Maundy Thursday i sutradan Good Friday to su nacionalni kršćanski praznici. Jesam odabrao datum za doputovati mislim.
Odlazimo na kraju šetnjom po namirnice jer ipak bilo bi previše hrabro prve sate nakon dolaska vozikati se tuđim BMW-om po nepoznatom gradu. Mislim bolje je prošetati i razgledati kvart. Stambene kuće od drveta okružene lijepim vrtovima, zgrade u daljini u podnožju obližnje planine Lyderhorn jedne od sedam planina Bergena koja štiti dolinu s istočne strane. Brdo od 396 m nadmorske visine Norvežani zovu planina.

Lyderhorn

Brdo Trtar u blizini Šibenika je sto metara visočije od Lyderhorna ali djeluje mnogo pitomije prema ovoj uzvisini. Strmi stjenjaci stvarno izgledaju brutalno poput alpskih vrhova. Niski kišni oblaci grlili su vrhove te dodatno uzdizali moćnost Lyderhorna. Čiste ulice, nigdje psa lutalice, mačaka koje ni dan danas već više od mjesec dana od kad sam tu nisam sreo na ulici, kultura vožnje...odmah uočavam prve razlike. Proleti mi kroz glavu nervozni taksista iz Milana kad sam prije nekoliko godina bio tamo. Prometno ludilo na ulicama tog talijanskog grada dosta je slično našim dalmatinskim. Bio sam i u Barceloni, Grenobleu, Stuttgartu vozi se manje više kulturno ali tu u Bergenu posebno kulturno. Vidi se na svakom koraku da je općenito Norveška kultura na jednoj većoj razini. Čim se približiš kao pješak prelazu auto staje. Vozač tebi čita misli za razliku od Hrvatske gdje ti vozaču moraš čitati misli i često uz veliki oprez pa i na rulet zakoračiti na pješački. Šetajući kroz kvart lagana kišica i dalje je neumorno padala ali tmuran dan nije mogao pokvariti ljepotu Bergena. Upada mi u oku nigdje kafića WTF? Di ovi piju kavu, pivo? Kvart od skoro 30 000 ljudi nema kafića. Da smo tu samo mi Hrvati svaka ova zgrada bi imala kafić pomislim. Odmah zamišljam pune štekate naših gradova i lagani mediteranski stil života. Za Norvežane kažu iako se u to još nisam uvjerio da su hladni i da teško sklapaju prijateljstva te da imaju čudan društveni život. Ljudi su ležerni, rasterećeni vidi se to iz aviona. Sigurno ih ne muči i opterećuje politička situacija, većinu najvjerojatnije ni ekonomska. Financije su im bitne ali ne pričaju puno od njima. Nezaposlenost je oko 4,6 % po zadnjim podacima pa o usporedbi sa našom od nekih 18 % daje ti sa razlogom nadu da ćeš se zaposliti mnogo prije nego u Hrvatskoj. Prosječna plača nakon kidanja poreza u Norveškoj je oko 3500 € i to je najčešće pitanje koje naši ljudi postavljaju. U narednim postovima malo ću se više dotaknuti tih ozbiljnijih tema, podrobnijih podataka, poslova koji se tu traže, prava radnika, nastojat ću sve to popratiti potrebnim linkovima do kojih sam došao tako da svi oni koji su zainteresirani mogu biti informirani te uštedjeti dosta živaca i vremena.

Vestkanten-Shoping Centar u Loddefjordu

Obavili smo šoping i konačno da to više nije Konzum. Vrativši se u stan shvatili smo da nam puno stvari koje smo već imali u Hrvatskoj sad ponovno fale ali što je tu je. Vani je hladno oko 5°C stan je topao posjeduje podno grijanje tako da skandinavsku hladnoću još ne osjećamo. Pogled je ok nije kao u Šibeniku al dobro je jer smo ponovno na uzvisini nekih 80 m iznad mora kao u Šibeniku. Vidim malim dijelom i more, ponekad ogromne kruzere koji iznenada iskoče poviše raznobojnih krovova kuća. Položaj je više nego dobar. Blizina autobusne stanice, dućana, velikog trgovačkog centra sve u par minuta. Kako nemam više automobil te stvari su mi jako bitne, bus mi je jedina veza s gradom.

Pogled na zapad iz stana

Treba se sad priviknuti na nove uvjete, organizirati i krenuti dalje po planu. Prvi dani su najteži, pripremio sam se na to toliko psihološki da nisam osjetio taj šok u nekoj mjeri koja bi me bacila u neku kao depresiju. Mnogi me pitaju odakle početi. Stvari treba prvo složiti u svojoj glavi to je početno mjesto za velike životne promjene i odluke. Ima i ona mjesta ne očekuj nikad previše pa te sve suprotno iznenadi. Istina je i to ali bez nade i uvjerenja u pozitivan ishod kao i to da treba imati muda za taj prvi potez uz neizbježan rizik nema napretka. Rizik i ona osoba koja riskira jedina je spremna na pozitivne promjene u svom životu. Samo tada biti ćete sretni i osjetiti onu pravu i iskrenu slobodu. Nije Hrvatska jedino mjesto gdje možete raditi i živjeti niti najljepše mjesto na svijetu. To tvrde oni koji se nikad nisu pomakli iz nje i vidjeli druge zemlje. Hrvatska je lijepa i kako mi je rekla jedna mlada cura u Bergenu: 'Vi ste blagoslovljeni što živite u toj zemlji'. Nisam joj htio reći da nisam turist u Norveškoj i moj pravi razlog dolaska. Ostavio sam je i većinu ću ovdje ostaviti u uvjerenju da je ona ljepota koju oni vide iz vani jedina prava slika moje domovine. Sve dublje poput razgovora o ekonomiji, opljačkanoj i uništenoj državi bez nade u budućnost, radnicima koji rade za par tisuća kuna, postojanju iskompleksiranih ljigavaca koji im prijete i uvjeravaju ih da je to odlična plaća te misle da ih mogu gaziti pa ih i gaze za taj bijedni novac, sve to većina Norvežana zasigurno ne bi razumjela.

U nastavku...prvi poslovni kontakti s Norveškim tvrtkama. Šokantne usporedbe s Hrvatskom kod ugovora o radu, pristupu tvrtke i nadređenih samom radniku kao i o međuljudskim odnosima unutar tih tvrtki.

Odlazak iz Hrvatske (drugi dio)

Dva dana prije našeg odlaska u Bergen dogodio se koordinirani teroristički napad na dvije lokacije u zračnoj luci Bruxelles. To je pojačalo dodatno paranoje i osiguranja u europskim zračnim lukama. U Splitu su nas detaljno pretresli tako da smo dalje svojim biometrijskim putovnicama samo prolazili kroz međunarodne terminale. Bilo mi je u jednom trenutku neugodno kad je policajac u Kaštelama rekao izvadite elektronske naprave. Kad sam krenuo nikad kraja. Laptop, mobitel, Raspberry mikro računalo, book reader, power bankovi itd. Vidim gleda me čudno al ne zna on da sam ponio samo osnovno.

10 km iznad Berlina

Let od Splita do Zagreba nazvao bih pravim lokalcem, nešto kao autobusna linija Šibenik - Bilice - Lozovac. Turbulencije na letu, gužva u avionu, nervozni Igor Štimac koji nije imao gdje odložiti prtljagu i stjuardesa koja okida na njega bile su posljednje domaće čari ili bolje rečeno perverzije prije napuštanja našeg zračnog prostora. Let od Zagreba do Copenhagena bio je toliko ugodan da sam kao beba zaspao u avionu. Kad je pilot rekao da slijećemo u Copenhagen i kad sam zakoračio na dansko tlo konačno sam shvatio da sam otišao iz Hrvatske. Poruka na zaslonu mobitela nije me samo podsjetila da sam u roamingu već da je gotovo sa starim životom.
Vrijeme provedeno u Copenhagenu prošlo je brzo i bilo mi je žao što nisam imao još nekoliko sati da prošetamo i razgledamo taj ovako na prvu prekrasan grad. Vjetrenjače u moru zamijenile su one koje sam godinama gledao na brdima oko Šibenika. Nije da nikad prije nisam bio u inozemstvu i posjećivao lijepe i životopisne krajeve ali kad upadneš u Hrvatsku monotoniju čovjek se zaželi malo vidjeti nova mjesta, nove gradove. Razmišljam onako sam sa sobom koliko sam samo stranaca dočekao sve ove godine provedene u INI. Sad sam ja konačno otišao njima.

Copenhagen

Sjedili smo na terminalu aerodroma u Copenhagenu koji mi je više sličio na nekakav luksuzni šoping centar nego na zračnu luku. Nedostajao mi je u tom trenutku onaj šušur mediteranskih ulica i vika jer su svi šetali u tišini sa slušalicama na ušima. Ta ambijentalna atmosfera pucala me na razmišljanje. Odlutao bi na trenutke, postavljao sebi pitanja tipa gdje idem, što radim, ne znam jezik, ne poznajem nikoga u Norveškoj, odlazim u totalno nepoznati svijet ni manje ni više nego 2700 km daleko, jesam li napravio pravi potez? Sekundu kasnije sjetim se naših političara, menadžera, svojih tzv. direktora (ne dajte se kolege) koji su mi godinama ispirali mozak nebitnim sranjima koja su valjda samo njima bila bitna pa bi se isti tren razbudio premotavanjem tog cijelog horor filma prošlosti. Iznenada bi prostrujalo mojim tijelom oduševljenje što više takve tipove ne moram gledati. Ti negativci iz prošlosti bili su moja snaga u sadašnjosti  i nada da ih se u budućnosti više nikad neću sjetiti. Miješali su se osjećaji ali bi na kraju uvijek pobjeđivali oni pozitivni jer znao sam da samo tako mogu naprijed.

Zračna luka Copenhagen

Na displeju su najavili naš let. Stjuardesa mi se obraća na norveškom. Ok, super pomislim, svijetle sam puti ne kuži da sam furešti to je prva dobra. Pilot je nešto izvalio na norveškom prije polijetanja i cijeli avion je umro od smijeha osim nas dvoje. Skužio sam da je nešto govorio o problemima s klimom u avionu jer je bilo vruće kao u mikrovalnoj. Scandinavia Airlines se odlijepio od piste u Copenhagenu i poletio prema našoj željenoj destinaciji. Sunčano vrijeme u Danskoj zamijenilo je kišno u Norveškoj. Ivanu i mene Bergen je dočekao tmuran, oblačan i kišovit. Dobro došli u Kraljevinu Norvešku i najkišovitiji grad Europe.

Bergen

Kad sam čitao o Norveškoj govorili su da ovdje svi znaju engleski. Da je to istina uvjerio me taksist Turčin koji ga je pričao bolje nego pola naših političara. Taksist je bio prva osoba s kojom sam se susreo u Norveškoj. Cijelo vrijeme ugodne vožnje gledao sam sa zanimanjem svoj novi grad dok je Turčin stalno nešto badao po taksimetru, mislim se ono u sebi po naški majku mu njegovu kako će mi ga uvalit. Nisam bio daleko od toga jer kad nas je doveo do našeg iznajmljenog stana izblesirao me je cifrom prijevoza od aerodroma. Nekih 10-15 min vožnje oko 14 km izašlo me oko 50 EUR. Kad sam mu rekao da je skup kao avionska karta rekao je ljubazno da mu je žao ali da su to blagdanske cijene. Koji blagdan pa nije danas nikakav blagdan - upitam ga? Sretan vam skorašnji Uskrs i ugodan boravak u Norveškoj rekao je na odlasku nestajući u daljini sa svojim skupocjenim Mercedesom i mojim eurima. Skorašnji Uskrs, svidio mi se na kraju taj Turčin. Nisam mu htio reći da i ja dolazim iz zemlje gdje se ljudi bude s pitanjem: Kako danas zajebat? :)

U nastavku čitajte o prvim utiscima i danima provedenim u Bergenu. ;)

Zašto Norveška? Odlazak iz Hrvatske (prvi dio)

Nešto dobro od domovine

Odluku o napuštanju Hrvatske nisam donio preko noći. Nisam je donio ni sam, upoznao sam s njom zaprepaštenu curu, obitelj i prijatelje. Kad se sve sleglo krenulo je uvjeravanje svih da je to pravi potez i da će sve biti super iako ponekad ni sam nisam vjerovao sto posto u svoju priču. Vremenom su svi prihvatili tu odluku, manje, više. Bilo je i onih koji se cijelog života nisu pomakli iz Šibenika ali su "iskusno" govorili: - Ma di će on šta misli da će mu tamo biti bolje. - Da mislio sam, mislim i mislit ću da će mi u Norveškoj biti bolje. Da je moja bivša tvrtka i država zračila optimizmom i da su ostale na zdravim nogama možda bih i dan danas bio u Hrvatskoj. Oni koji su uništili INU i Hrvatsku zapravo su mi učinili uslugu i ubrzali moje odluke, uljepšali su mi život. Dali su mi novu nadu tjerajući me iz vlastite zemlje, zemlje u kojoj sam se rodio, zemlje u kojoj sam proveo cijeli život, zemlje za koju sam se borio...sada vidljivo iz svemira za neke njihove osobne ratove. Iz Hrvatske nisam otišao radostan, nisam otišao svojom voljom. Iz Hrvatske su me potjerali korumpirani državnici, političari, menadžeri i da dalje ne nabrajam jer bih mogao nepravedno izostaviti nekoga od tih ljigavaca a jako ih je puno. Stvari su se sve više komplicirale kako u INI tako i u državi. Sve je mirisalo zapravo zaudaralo na samo loše. U firmi su nam dali jasnu ponudu ili uzmi pare ovo što vam nudimo i idite ili ostanite raditi za puno manje para s puno manje prava. Budite stoka koja trpi i pati, budite marva koju gazimo jer tko nećeš ti ima tko će. Izbori su navodili samo na jedno, na to da će se vratiti oni koji su uništili ovu zemlju pa nije preostalo ništa drugo nego odlazak.
Skandinavske zemlje i njihova kultura uvijek su me privlačile. Nikad nisam imao volju i želju ići u recimo Njemačku, Austriju, Švicarsku ciljao sam Norvešku, Finsku, Švedsku pa i Dansku. Krenule su duge i mukotrpne analize, neprospavane noći, praćenje raznih internet stranica, blogova, foruma, proučavanje standarda, života, kulture tih zemalja. Vremenom se krug sužavao i ostale su mi u užem izboru samo dvije Norveška i Danska. Norvešku sam nekako u podsvijesti od samog starta preferirao kao broj jedan u svojim planovima.
Te noći već pospan prvi put sam ugledao sliku Bergena na zaslonu monitora. More, galeb, planine, najljepši grad Norveške i ono kad ti nešto kaže to je to. Ljubav na prvi pogled. Čitam najkišovitiji grad Europe. Ok, to mi kao Dalmatincu i nije baš drago al proći ćemo preko toga jer bolje opet da pada kiša nego snijeg kao u gradovima sjeverno od Bergena. Malo manje od 300 000 stanovnika, taman ni malo ni puno kao Oslo, glavni grad me baš i ne privlači. Odrastao sam u provinciji daleko od metropole pa mislim ako je u HR verziji Zagreb Oslo onda je Bergen Split a Split mi je nekako mnogo draži i bliže od Zagreba. Bergen, grad na zapadnoj Norveškoj obali, to je grad u koji idem u kojem ću živjeti i nadam se raditi. Portali su taman tih dana objavljivali kako je Norveška proglašena kao najbolja zemlja za život po tko zna koji put. Nemam se što dvoumiti pomislim, to je moja nova domovina...Norveška.
Ostaviti sve rodbinu, prijatelje, posao, navike, grad sve ono što je činilo sav tvoj život i otići u nepoznatu zemlju među nepoznat narod nije bilo lako i nosilo je sa sobom veliki rizik. Rizik je bio ostati živjeti i raditi u Hrvatskoj....možda i mnogo veći.

Falit će mi moj grad, moje more, priroda, klima al kako se kaže ne živimo od lijepog pogleda i klime. Glavni problem svakom onom tko želi i bude želio napustiti državu su financije. Bez novaca ne možeš ni pobjeći iz zemlje. Bivša firma napravila je jedinu dobru stvar kad nam je dala ono što nam je pripadalo po zakonu, nešto para na odlasku, svoje pare odlučio sam uložiti u odlazak i bijeg iz Hrvatske.





Krenuli su planovi, traženje stana, kupnja avionske karte koju sam zanimljivo kupio tri mjeseca unaprijed dok nisam ni znao gdje ću stanovati. Prevođenje i ovjeravanje dokumenata, slanje e-mailova s molbama za stan, ponovno noćenje na internetu, proučavanje Norveške i njenih zakona. Dvadesetak oglašivača nas je kulturno odbilo za stan jer nisu htjeli podstanare na slijepo i one koji ne rade. Kad sam već počeo planirati u koji motel ćemo na mjesec ili dva jer nisam htio odustati ni pod koju cijenu stigao je pozitivan odgovor za stan. Bilo je to dvadesetak dana prije samog odlaska. Rasprodao sam sve što nisam mogao ponijeti sa sobom.  Pozatvarali smo sve račune u Hrvatskoj jer nismo željeli više ni kune davati kilerskom poreznom monstrumu. Spakirali smo se, iselili iz iznajmljenog stana u starom dijelu Šibenika.

Karta u jednom smjeru

Split, Resnik 24.03.2016 
Došao je i taj dugo iščekivani dan. Zrakoplov Croatia Airlinesa smiješio se na pisti aerodroma u Kaštelama.










Slijedilo je let s dva presjedanja: Split - Zagreb - Copenhagen - Bergen...nastavlja se ;)