Vikinzi jedu zdravo

Kažu mi da malo pišem o cijenama i kvaliteti hrane. Ponovo stavljam link Usporedbe cijena  gdje se može vidjeti iznos cijena pojedinih artikala od kruha, mlijeka, pive, vina pa do cijena nekretnina. Cijene su manje više točne i one su dobra usporedba i prikaz trenutne Norveške košarice. U postavkama se može mijenjati valuta usporedbe i grad u Norveškoj. Link prikazuje prosječne cijene u Bergenu uspoređene s našim Šibenikom, izražene u kunama. Jasno se vidi da su potrošačke cijene u Bergenu u prosijeku 102,61 % više nego u Šibeniku. Najam stana u Bergenu je 385,23% veći nego u Šibeniku. Restorani su 157,09% skuplji kao i namirnice 120,06%. Kupovna moć u Bergenu je 102,94% veća nego u Šibeniku a prosječne plaće u ovom Skandinavskom gradu su 386,79% veće nego u Dalmatinskom.

Malo statistike da se steknu približne razlike i upozorenje svim onima koji misle da se veća primanja u Norveškoj mogu uspoređivati s našim poimanjem cijena, potrošnje i načina života.
Norveška je jedna od najskupljih zemalja svijeta i to su one negativne stvari o kojima sam pisao ali njihov način oporezivanja ovdje većini ne smeta jer Norvežani dobro znaju da svaka njihova kruna odlazi na pravo mjesto, na razvoj i ulaganje u svoju državu a ne na financiranje raznih uhljeba.
O kvaliteti hrane i kontrolama hrane te usporedbama s istočnom Europom razlike se mjere u svjetlosnim godinama .
Već je nadaleko poznato da se kvalitetniji proizvodi dostavlju razvijenijim zemljama zapada. Nije rijetkost kad kupite prašak iste marke kao u Hrvatskoj koji vam mnogo bolje opere robu ili kako bi rekao jedan moj poznanik tu u Bergenu: On opere robu. U Nutelli ćete osjetiti lješnjak u Nesquiku kakao i ogromne razlike sa šećerima začinjene iste marke na našim policama. Jaja se forsiraju iz domaćeg ekološkog uzgoja, mlijeko je mnogo kvalitetnije i nema neugodnog mirisa kao naše, povrće i voće sve manje ima pesticida na sebi. Voda je kvalitetna, glečerska i jedna od najboljih u svijetu pa se uredno može konzumirati kao i u nas.  Kontrole hrane su rigorozne ali isto se zna desiti slučaj kao nedavno tu kad su u mlijeku pronašli deterdžent?! Zakazao stroj koji čisti ambalažu ali oni to ne kriju, svi ti proizvodi odmah su povučeni iz prodaje i hitno kroz medije javnost je obaviještena. Norvežani forsiraju svoje proizvode pa se ne treba čuditi kad zatražite čokoladu Milka a prodavač vam ponudi bolju domaću i stvarno u većini slučajeva je bolja. Norveška kuhinja se u svom tradicionalnom obliku uglavnom temelji na domaćoj hrani s Norveških planina, polja i obala. Ona se razlikuje u mnogočemu od kontinentalnih susjednih zemalja s jačim naglaskom na divljač i ribu. Moderna Norveška kuhinja je još uvijek pod snažnim tradicionalnim utjecajem. Novije vrijeme nosi znakove globalizacije i amerikanizacije. Razne tjestenine, pizze i slično uobičajeni su kao i mesne okruglice i bakalar. Urbani restorani serviraju istu hranu kakva se može naći u bilo kojem gradu zapadne Europe. Norvežani se većinom hrane zdravo i žive zdravo. Nije čudno da više ribe jedem u Skandinaviji nego u Dalmaciji. Kad su slobodni ne idu na kavu ili pivu. Oni idu u prirodu, trče, voze bicikle. Dobro ok znaju neki vikendom sve to nadoknaditi u noćnim klubovima.

Znam da ništa ne može zamijeniti domaću janjetinu ili prasetinu, ribu, školjke, maslinovo ulje, pršut, pancetu ili sir samo šteta što od svega ovog navedenog mnogi naši ljudi ne mogu tu domaću hranu sebi priuštiti u onoj mjeri koja im je potrebna. Ogladnio sam od svega ovoga pa vas pozdravljam....ha det bra!

Drugo lice raja

Ne, neću pisati o Pokemonima iako ih love i tu po bespućima Skandinavije. Ne bih želio da se stekne dojam da je baš sve idealno u Skandinaviji. Istina do sad sam samo pisao o prednostima života i rada u Norveškoj. Sad se želim dotaknuti onih negativnih, loših strana na koje će svatko tko dođe u Norvešku prije ili poslije naletjeti. Odmah napominjem da su ovdje to stvarno rijetke i izolirane pojave ali onaj tko čvrsto odluči doći mora biti spreman i na to. Niti jedna zemlja na svijetu nije raj jer svugdje ima nepravde, krađe, korupcije, idiota i zla. Nije rijetkost pročitati u novinama kako su neki poduzetnici tu i tamo zavrtjeli kao neku lovu ili kako je neki debil masakrirao nekoga ili kako je pošteni političar zaglibio tu i tamo. Je istina ima toga tu pa za usporedbu ako je u nas deset takvih ovdje će biti jedan ili dva.

Prvo bi se dotakao toga da ste tu kao i u drugim državama uvijek stranac. Ova stavka je možda najbezbolnija jer se Norvežani trude biti pravi domaćini. Stranac ste onog trenutka kad izađete na ulicu i ne razumijete što ljudi govore, kako se ljute, kako šale u kojem su općenito filmu. Vremenom najvjerojatnije ovaj nedostatak može se kompenzirati učenjem njihovog jezika i upoznavanjem s njihovom kulturom. Dalje želim napomenuti nešto vrlo bitno, ono što naši ljudi krivo rezoniraju da se tu može lako pronaći posao i da krune padaju s neba. U Norveškoj je stvarno teško pronaći posao znam iz iskustva i ništa ne ide baš tako lako kao što neki misle. Istina je i to da za razliku od Hrvatske ovdje nada nije neka riječ iz SF filma ona tu doista postoji i horizonti su mnogo prošireniji. Cijene stanova, hrane, užitaka su za naše pojmove zaista brutalne i to može izazvati šok pogotovo u počecima. Također onaj tko nema tu osiguran smještaj i posao treba pripremiti dobru svotu kao ulog u Skandinavsku avanturu. Stanovi van centra su malo manje od 1000 € a iznajmljivači traže kaparu od tri ili više mjeseca pa vam je lako izračunati koliko treba samo za doseliti.  Klima je zajebana totalno nešto novo. Meni iako sam južnjak nije toliki šok jer sam se dobro pripremio na to i odabrao grad gdje to neće biti toliko izraženo. Poznajem ljude iz Dalmacije koji jednostavno nisu mogli podnijeti hladnoću u jednom sjevernom gradu i vratili su se u Hrvatsku. Ljeta bez noći i zime bez dana, učestale kiše bez sunca znaju puknuti na tešku depresiju što svatko ne podnosi jednako. Također oni koji dođu u paru s obitelji ili prijateljima zasigurno će sebi olakšati prilagodbu od onih koji su tu danima sami, nemaju interneta ni sa kim popričati pa se ljudima svašta mota po glavi.

Internet, računalo, poznavanje osnovnih IT operacija ma koliko nekima to izgledalo odbojno ovdje vam je jednostavno opcija "Must Have". Bez toga možete ali onda stvarno uz jako teži put. Od prometa, banaka, zaposlenja, kontakta s obitelji i prijateljima jednostavno nigdje ne možete bez toga.
Jako je bitna ta čvrsta odluka i pitanje dali se dolazi tu na kratko, na duže sa zacrtanim planovima ili avanturistički. Ako je to samo pokušaj ili avantura života onda ove mane boravka u Skandinaviji nemaju nikakav utjecaj na takvog pojedinca. On će ionako naći razlog da mu tu nešto ne valja već nakon prvog neuspjeha. Po tom odavno sam trebao sjediti na zidiću ispred Konzuma.
Trud, krv, znoj i suze uz mnogo odricanja jedini su pravi put većini onih koji uspiju. Na kraju bih dodao onu najbitniju stvar a to je sreća. Stara poslovica kaže kao se bolje roditi bez one stvari nego bez sreće a svakome tko dođe tu sreća će trebati jako puno. Onu stvar, ponesite i nju obavezno...
Kako sam samo pisao o prednostima red je bilo dotaknuti se i one druge mračnije strane. Ne treba to nikome biti demotivacijska injekcija jer sve ovisi od osobe do osobe sve ovisi o vama. Ako dođete u Norvešku s pozitivnim i objektivnim uvjerenjima s vjerom u sebe zemlja Vikinga će vas zasigurno zagrliti i svi ovi nedostaci i negativnosti biti će samo jedna crna kap u plavom oceanu vaših ostvarenih snova.

Put vremena

Teče i četvrti mjesec boravka u Skandinaviji. Vrijeme stvarno leti, kao jučer da smo došli. Koristim priliku da se zahvalim svim posjetiteljima ovog bloga jer iskreno nisam očekivao da će ga u samo dva mjeseca posjetiti više od deset tisuća ljudi. Neke stvari su se promijenile prvenstveno u glavi i pogledu na plan, put i boravak u Norveškoj. Promijenile su se u pozitivnom smislu. Bilo je u početku trenutaka doduše rijetkih kad sam preispitivao valjanost odluke, sad to više nije upitno i o tom ne razmišljam više. Posao koji sam radio 18 godina i koji sam mislio raditi do penzije iskreno kao da nikada prije nisam ni radio. U prvim mojim postovima moglo se osjetiti ogorčenje cijelom nastalom situacijom i razlozima koji su me doveli do odlaska iz Hrvatske. Sad stvarno vjerujem u ono da vrijeme sve to mijenja i teče samo u jednom smjeru dok sjećanje ide u potpuno drugom. Da nije prijatelja s kojima sam radio i lijepih trenutaka koje smo zajedno proveli na poslu ne bih se ni sjetio bivše firme. Nevjerojatno je kako u kratkom vremenu sve se promijeni i puno važnije stvari u životu postanu nam prioriteti.

Više me je Norveška promijenila u tri i pol mjeseca nego Hrvatska u četiri desetljeća. Upoznao sam tu predivne ljude, naše Hrvate koji godinama rade u Norveškoj, Srbe, Bosance, Nijemce, Grke i mnoge druge koji su iz sličnih razloga napustili svoje domovine. Dolazak u Skandinaviju otvorio je u meni nove poglede na svijet koji živimo i zatvorio stare nemire. U tom svijetu nema mjesta povratku u prošlost i negativnostima koje su me dovele na ovo mjesto. Fali mi povremeno Hrvatska. Lagao bih kad bi rekao suprotno. Falit će mi ekipa, rodbina iako znam da kad daljine nema u ljudima kilometri su samo brojevi. Falit će mi dalmatinsko ljeto, sunce, more, vino, pjesma cvrčka koju prvu godinu u svom životu neću slušati. Falit će mi sve radosti zemlje koja je stvorena za užitak, užitak kojeg nam kradu.
Završio sam osnovni A1 nivo Norveškog jezika i mogu reći da sam zadovoljan. Nije to sad da mogu pričati sve i svašta ali mogu razumjeti neke osnovne izraze, pojmove, mogu dokazati Norvežaninu da želim i da se trudim naučiti njegov jezik. Oni su ljudi koji to znaju cijeniti i naravno da im je drago. Još mnogo ću trebati proliti znoja kako na poslu tako i u školi da olakšam sebi potpunu socijalizaciju sa zemljom u koju sam došao. Nisam ni vjerovao da će mi to što sam Hrvat olakšati boravak i simbiozu s njihovim državnim sistemom. Ne samo što je Hrvatska članica EU pa je pojednostavljena papirologija nego jednostavno imam filing da nas puno više vole od recimo Poljaka kojih je tu stvarno mnogo pa prvi put mogu navoditi primjere gdje Norvežani pokazuju malu dozu odbojnosti prema njima. Hrvatsku doživljavaju kao raj na zemlji i mjesto za odmor a to su obično najbolji doživljaji pa se ne treba čuditi kad me stariji gospodin upita: Jesi li ti Poljak? - a ja mu odgovorim - Ne, Hrvat - dok on ko iz puške opali - I bolje! Zašto ne iskoristiti te prednosti i kako objasniti Norvežaninu zbunjenost kad mu kažeš da si otišao iz takve zemlje?
U ovom postu želio sam pokazati kako se osjećam nakon prva tri i pol mjeseca, nakon nagle promjene u životu, nakon promjene dugogodišnjeg posla i sredine u kojoj sam proveo cijeli dosadašnji život. Iskreno kažem osjećam se mnogo bolje nego prvih dana kad sam došao u Norvešku a tih prvih dana bilo mi je dobro. Trebalo je biti najteže u počecima i bilo je, nije bilo lako ali Norveška je toliko jednostavna zemlja koja te primi u svoj zagrljaj i ne dozvoli ti da ti bude teško. Kad pogledam Sjeverno more Atlantskog oceana gledam svoj Jadran, dok ispijam Španjolsko vino pijem i osjećam svoj Debit. Sve je odjednom ponovo tu samo što i dalje ne čujem pjesmu onog svoga dalmatinskog cvrčka.