Analiza

U nepunih pet mjeseci blog je posjetilo malo više od 15 000 ljudi. Posjeta je to koja me ugodno iznenadila. Hvala svima na podršci. Hvala svima onima koji nas bodre i iskreno nam žele sreću i uspjeh u našoj novoj sredini. Hvala svima onima što vole pratiti moje zgode i nezgode. Dok još nemam stalni posao blog me ispunjava i uz društvene mreže nekako spaja s rodbinom, prijateljima i sa svima vama. Interes je logično pojačan teškom ekonomskom situacijom u Hrvatskoj. Sve više ljudi želi informacije, iskustva i savjete. Nažalost sve više je onih koji odlaze iz Hrvatske i onih koji žele otići.
Blog se najviše čita u sljedećim zemljama poredanim po posjeti:
Hrvatskoj, Norveškoj, SAD-u, Njemačkoj, Slovačkoj, Bosni i Hercegovini, Švedskoj, Srbiji, Rusiji, Francuskoj i Irskoj.
Auditoriju su manje zanimljivi postovi o Norveškim zakonima, ekonomiji, klimi, kulturi i politici. Više se čitaju moje zgode po Bergenu i postovi vezani uz sami posao.
Volio bih napomenuti da ovo nije profesionalni web sajt. Ovo je amaterski blog u kojem ćete često naići na gramatičke ili web dizajnerske pogreške. Još nisam toliko bogat da sebi mogu priuštiti lektoriranje tekstova. Pisanje, često na brzinu pa objavljivanje oduzima mi dosta vremena. Često zamara dodatno uređivanje i ispravljanje grešaka. Neki me nagovaraju da pišem dalmatinskim slengom, netko želi strogi književni, netko amaterski ali jedino je sigurno, neću pisati Norveškim. :) Trudim se da opet to na nešto sliči da koliko toliko bude razumljivo svima i naravno da to bude zanimljiv, zabavan, narodni blog. Ako koji padež ili zarez nije tamo gdje bih trebao biti, zažmirite na to i oprostite mi. :) Pozdrav jednoj učiteljici hrvatskog jezika.
Mislio sam da će posjetitelji biti malo hrabriji i aktivno sudjelovati u izradi bloga. Na žalost sva pitanja, savjete, kritike ili pohvale dobivam mailom ili na društvenim mrežama.
Reklame i donacije sa strane bloga ovom posjetom ne donese nikakvu veliku zaradu ali može se vremenom skupiti za nekakav put ili profesionalni foto aparat s kojim bih vam u budućnosti više slikovno prenosio ljepote ove prekrasne zemlje. Možda i preselio na zasebnu domenu i izgradio novu web stranicu. Ovim putem hvala svim onima koji nagrađuju moj trud. Sad sam još ograničen na županiju Hordaland i grad Bergen ali tko zna što nosi budućnost i kakva će biti koncepcija bloga. Iznenađuje interes Norvežana za blog, koji eto ni meni nije potpuno jasan. Na veliko hvale stil pisanja i oduševljavaju ih najvjerojatnije moje pozitivne recenzije svega do sad doživljenog. Pokušavam pronaći granicu u stilskom pisanju i uljepšavanju tekstova inspiriranih životnim događajima. Naši ljudi su pravi kritičari pa ako pretjeraš za tren si u vodama koje zovu preseravanje. Našim ljudima je možda zanimljivo i to što za razliku od stotinu Hrvatskih blogova u recimo Irskoj ovdje u Norveškoj i životu u Skandinaviji piše samo nas nekoliko. Velikom gužvom u eteru dolazi do zasićenja i mnogima blogovi idu na živce. Vjerujte mi mnogo mi je lakše napisati post i staviti linkove za traženje posla nego svakom pojedinačno odgovoriti na mail ili poruku.
Vladimir iz Karlovca također piše o životu i radu u Norveškoj. Njegov blog je zanimljiv i koncepcijski drugačije složen. Toplo preporučujem: My way or no(r)way

Da se vratim na zainteresirane Norvežane koji me nagovaraju da link bloga stavim u svoj CV. Znam i da to može biti dvosjekli mač. Nekom poslodavcu to se ne mora svidjeti, pogotovo moguća kritika. Nije se kritika svidjela ni mojim bivšim nadređenima, tamo negdje u počecima.
Jedan portal iz Osla zainteresiran je za profesionalnu suradnju. Imam loša iskustva iz Hrvatske kad sam pisao za jedan poznati informatički portal. Iskreno nemam još znanja ni hrabrosti za takvo što ali u budućnosti tko zna.
Neki me pitaju zbog čega trošim energiju i stvaram sebi obavezu. Ne znam. Nikakav ugovor me ne veže za pisanje i mogu prekinuti kad kod želim. Dok mi dajete podršku i dok vam je zanimljivo tu smo, družimo se virtualno. Veseli i zdravi bili.

Pola godine

Sutra nam je točno šest mjeseci da smo došli u Skandinaviju. Istina brzo je prošlo pola godine a kad ti vrijeme brzo teče znači da ti je dobro. Kao jučer da me je onaj Turčin dovezao u Loddefjord. Prošlo je i prvo ljeto bez Dalmacije, bez kupanja, sunca, bez onog već spominjanog cvrčka. U Bergenu je ove godine palo najviše kiše u zadnjih sedamdeset godina. Kiša mi je u Šibeniku išla na živce dok sam se tu jednostavno pripremio na nju pa me nije iznenadila. Ponekad zna pucati na depresiju jer mi nismo ljudi koji su navikli izlaziti i šetati po kiši, praviti se kao da ona ne pada. Norvežanima je to normalno i mogu ih razumjeti jer jednostavno navikneš se na to. Dobro u svemu je što se nismo kuhali po danu i noći. Sjetim se prošle godine i znojenja u krevetu, hvatanja zraka u podstanarskom stanu bez klime. Temperatura se u dva, tri navrata popela na nekih 28°C i to je to. Dan je već dobro počeo skraćivati pa sunce zađe oko sedam sati. Čekamo prvu Skandinavsku zimu.

Što se tiče integracije skoro je pa završena. Dobro i ne baš, moram još naći stalni posao da mogu planirati nove korake. Ušao sam u završnicu nekoliko natječaja i dobrih poslova ali kad god bih ostao s protukandidatima koji znaju Norsk ja bih otpao. Nema predaje pa šaljem i dalje molbe iako ugovor s mojom agencijom ne daje mi baš neki veliki optimizam. Za razliku od mog ugovora i moje agencije Ivana je potpisala ugovor s mnogo boljom i ozbiljnijom tvrtkom što joj omogućava neprekidan rad. Nije mi cilj tu raditi kao zamjena ili na kratki rok iako ću morati prihvaćati i takve poslove za prvu ruku, nema biranja. Još jednom napominjem za sve one koji planiraju potragu za poslom u Norveškoj da ne ide baš sve tako lako bez poznavanja jezika. Moja nesretna okolnost je i moj CV u kojem piše da sam radio kao trgovac 18 god. Također kako nemam iskustva u pisanju životopisa, btw nisam dvadeset godina pisao životopise pa je u mom bilo sve neuljepšano napisano ali su me iskusni lisci naučili da sad svakoj molbi prilagođavam svoj životopis i jednostavno ga ušminkam. Ne s lažnim znanjem ili iskustvom već naglašavajući da ono što oni traže je to u čemu si baš ti dobar. Logično da bih tu odmah dobio posao u nekoj trgovini samo da znam jezik. Zvali su me raditi i kad saznaju da ne znam jezik uvijek dobijem isti odgovor i pitanje tipa - Kako ćete pričati sa strankama? Bazirao sam se zbog toga na druge poslove i kontaktiranje izravno raznih firmi koje na svojim stranicama imaju aplikacijske odjeljke za prijavu u slučaju otvorenih pozicija. U zadnje vrijeme širim krug poznanstava i koristim preporuke, ne odustajem upornost se mora isplatiti. Ne mora ovo biti nekome demotivacija već samo upozorenje jer netko tko je recimo stolar ili varioc može dobiti posao odmah ili možda u prvih tjedan dana. Dakle pravila nema, mene su prvi put zvali raditi kad sam se najmanje nadao. Svaki tjedan šaljem nekoliko molbi i ovih dana čekam razgovor za posao. Poslao sam do sada oko 150-200 molbi samo onako da imate uvid.

Bergen

Sljedeći mjesec trebao bih krenuti na drugi nivo tečaja jezika (A2) da ne zaboravim ovo što sam dosad naučio. Dakle nakon početne euforije malo sam stao na loptu i lukavije i opreznije pristupam svemu, naučili su me to moji novi prijatelji tu u Norveškoj. Ono što i dalje mislim i potpuno sam uvjeren jeste to da smo odabrali pravu zemlju i napravili najpametniji potez u životu onog dana prije točno šest mjeseci. Ne želim tu ostati na kratko, cilj mi je biti stanovnik Norveške na duži period.
Ovo je mali dnevnik svega onog što trenutno prolazimo. Svaki početak je težak pa ni nama dvoje nije bilo baš lako. Napominjem onima koji su se kasnije priključili blogu da smo tu došli ne poznavajući nikoga, ni jezik, ni zemlju, nitko nas tu nije čekao, nikakav prijatelj, rođak, sve smo napravili sami i jako sam ponosan na svaki dan, trud i na kraju na svaki uspjeh postignut u Norveškoj. Uz skoro svu riješenu papirologiju, upoznavanje ljudi i njihovog mentaliteta, upoznavanje grada i načina na koji njihovo društvo funkcionira nastojim ispraviti početne greške i olakšati nama buduće korake u nesmetanoj socijalizaciji sa svakim djelićem Norveške slagalice. Nešto najbolje što nam se tu dogodilo je upoznavanje novih ljudi, njihovih životnih priča, proširenje našeg horizonta. Vrlo važna stvar koju želim napomenuti je da svi mi koji smo došli tu raditi zapravo dolazimo s istim ciljem ali u glavama svakog pojedinca je drugačiji film jer netko možda želi tu biti na kratko, netko se možda ne može uklopiti i prilagoditi, svatko ima svoj drugačiji plan i pogled na život i rad u Norveškoj. Kako sam blog kaže u naslovu ovo je Norveška iz mog oka. Svidjelo se to nekima ili ne pogled iz mog oka vidi prekrasnu, uređenu, socijalnu, liberalnu, sekularnu državu. Državu gdje su manje više svi jednaki, državu gdje nema autoriteta, državu gdje se cijeni radnik. Državu onakvu kakvu sam sanjao godinama prije. Sanjao sam tada da će takva biti moja Hrvatska.

Crno zlato

Ekofisk field

Pad cijene nafte sa stotinjak dolara po barelu na sadašnjih pedesetak pogodio je Norvešku i njenu industriju. Mnogi su ostali bez posla, proizvodnja se smanjila. Smanjenjem potražnje stvorio se višak radnika. Strani radnici iz naftnog sektora većinom su napustili zemlju. Norvežani koji su radili u toj industriji sada rade druge poslove koje prije nikada nisu radili i to je jedan od razloga zbog kojeg je danas u Norveškoj mnogo teže doći do posla. Područje zapadne Norveške sa svojim centrima posebno je pogođeno.
Norveška je do pedesetih godina bila prosječna industrijska zemlja koja po ničemu nije odudarala od ostalih do trenutka otkrivanja crnog zlata u Sjevernom moru. Istraživanja u Norveškoj započela su 50-ih godina, prvi pozitivni nalazi došli su 60-ih, a eksploatacija je započela 70-ih. Na Badnjak te davne 1969. Norvežani su na svom kontinentalnom šelfu otkrili naftu i plin. Nekad mala nacija na europskoj periferiji izrasla je danas u petog svjetskog izvoznika nafte i plina u svijetu. I jedinstveni Muzej nafte u Stavangeru, europskoj energetskoj prijestolnici, svjedoči o tome da petrodolare brižno štede i uplaćuju u mirovinski fond za buduće generacije. Danas taj fond raspolaže s više od 800 milijardi dolara i ove godine su Norvežani prvi put zagrabili u tu kasicu prasicu čuvanu za crne dane. Uzeli su od početka godine oko 10 % sredstava iz tog fonda. Riječ je zapravo o fondu koji posjeduje jedan posto svjetskih dionica, a dovoljno je velik da svakog građanina napravi milijunašem, naravno u norveškim krunama.
Daleko od toga da je ova zemlja i njena industrija samo bazirana na naftnom sektoru. Četvrtinu BDP-a pokriva naftni sektor. Država strateški brine i o industriji morske hrane. Norveška izvozi 90 % ulova, nakon Kine drugi je najveći izvoznik ribe na svijetu. Globalni je predvodnik akvakulture, osobito uzgoja lososa. Obožavam lososa. Većina Norvežana zadovoljna je s onim što ima. Prema istraživanjima njujorškog Columbia univerziteta, Norveška je jedna od najsretnijih zemalja na svijetu. Ono što ih razlikuje u potpunosti od nas jeste to da novac nisu pokrali već su pametnim ulaganjima sve ove godine izgradili jednu od najpoželjnijih zemalja za život u svijetu. Dok ostale zemlje kojima je nafta “udarila u glavu” troše pare, Norveška svoj novac i dalje ulaže u razvoj. Kad su pitali njihove stručnjake što poslije, nafte će jednog dana nestati odgovor je bio da u Norveškoj nema rasipanja, unatoč bogatstvu. Zapravo, manje od četiri posto ekstra dobiti potrošeno je na projekte javne potrošnje.

Siv Jensen-Ministrica financija

Možda je na pitanje što kad nafte nestane najbolje odgovorila Norveška ministrica financija Siv Jensen: "Norveška je privreda u vrlo dobroj situaciji. Intenzivno radimo na postupnoj smjeni tijekom sljedećih nekoliko godina"
"Imali smo sporiji rast produktivnosti u posljednjih nekoliko godina, pa ova Vlada sada radi na uvođenju kompetitivnih nivoa poreza i smanjivanju birokracije kako bi se privukli ulagači! Osim toga, svjesni smo da imamo veće cijene od većine zemalja istog nivoa”.
Postoji nekoliko razloga, zbog kojih je Norveška sretna zemlja koja uspijeva sačuvati svoje bogatstvo i odoljeti iskušenjima luksuznog života. Norvežani imaju povjerenja u svoju vlast. Kao rezultat socijaldemokratske vlasti koja poštuje ravnopravnost nastalo je homogeno društvo s visokom razinom povjerenja. Na pitanje je li Norveška bogata zbog velikog povjerenja svojih građana, ili su Norvežani povjerljivi jer su bogati, stručnjaci su odgovarali da "Visoka razina povjerenja olakšava ekonomski rast".
Skromnost se može vidjeti i na samim ulicama Bergena. Nema preseravanja u bijesnim limuzinama, nema redova ispred luksuznih butika i restorana. Norvežani ne razmišljaju o sebi kao o bogatim ljudima. Oni to ostavljaju na procjenu budućnosti. Možda svijest da nafta i plin neće zauvijek trajati, objašnjava rabljene Volvo automobile na krivudavim ulicama Bergena, umjesto Porschea ili Bentleya kakvi se voze po bogatim kvartovima Londona i drugih europskih metropola.
Kad bih morao u dvije riječi opisati ekonomski prosječnog Norvežanina odgovor bi bio 'skromni bogataš'. Ulagajući u svoju zemlju, gradeći nju i njenu budućnost svakom pojedincu i budućim naraštajima ovaj Skandinavski model omogućuje miran san.

Slušaj Kralja

Naletio sam jučer na jedan šerani post čiji je link vodio na jednu našu stranicu koju ne želim niti imenovati. Pisalo je u tom postu toliko sranja da sam na trenutak mislio da je neka sprdačina poput News bara ili nešto slično. Neka gospođa iz Hrvatske opisivala je Norvežane kao one koji otimaju djecu na ulici, daju svoju djecu pedofilima i kako je ona svoju djecu jedva spasila iz ralja zemlje koju je u potpunosti obuzeo nečastivi. Čak je i počela slušati sotonističku metal glazbu od kad je došla u Norvešku. Kažem vam toliko sranja neograničen internet od ograničene osobe odavno nije upamtio. Mnogo je onih koji ne razumiju niti će ikad moći razumjeti zemlju koja se u potpunosti razlikuje od one iz koje su oni došli. Kad sam odlazio iz Hrvatske jedan bivši kolega mi je kazao da kad dođem u Norvešku neću smjeti reći tko sam ni odakle sam i citirat ću ga "Nećeš smjeti reći ništa kontra Norveške". Pitao sam ga odmah zašto bih išta govorio protiv Norveška jer da ne želim ići nisam ni morao ići. Bilo je to klasično razmišljanje osobe koja nažalost u toj zabludi nije sama. Nekome tko je konstantno kljukan predrasudama od kad se skinuo s majčinog mlijeka teško je objasniti kako funkcionira uređena, moderna i liberalna država. Opet bez obzira na to konstantno kljucanje medija, okoline pa i ponekad rodbine ako razmišljaš svojom glavom dolaskom u Skandinaviju odmah možeš uvidjeti da je sve to zabluda i da postoji uređena država gdje se poštuje svaki pojedinac. Rekli su mi tu da su Norvežani isto u dubini duše nacionalisti i vole samo svoje da će posao dobiti uvijek prije Norvežanin nego stranac da neće da pokažu to javno ali da su pojedinci takvi. Nisam još toliko duboko zaronio u njihove poglede na sve to ali iz dosadašnjeg iskustva mogu reći da imam samo pozitivna iskustva i da osim dobivanja posla prije Norvežanina ništa od toga nisam još osjetio na svojoj koži. Iako sam nekoliko puta odbijen na natječajima za posao ulaskom u uži krug kandidata i dalje sam uvjeren da prioritet kod zaposlenja daju struci, iskustvu, poznavanju jezika itd. Možda stvarno dobro glume ali ako vole svoju domovinu i normalno svoj narod zašto bi to krili. Njihov nacionalizam zasigurno se u mnogo čemu razlikuje od našeg. Nisam primijetio da je ikad praćen mržnjom.

Soldiers of Odin

Nijedna zemlja nije idealna, ne postoji takva u svijetu pa kao i svugdje i u Norveškoj ima ljudskog smeća, neofašista koji su uzor pronašli u Finskoj i zovu se 'Soldiers of Odin'. U južnoj Norveškoj policija ih je nedavno pohapsila čim ih je u gradu uočila s obilježjima.


Bergen grad u kojem živim ima preko 280 000 stanovnika. Sa svojim širokim i velikim prstenom tu živi preko 420 000 ljudi. Drugi je to po veličini grad u Norveškoj i centar pokrajine Hordaland.
Prvi put se spominje davne 1070 godine i star je kao moj Šibenik. U njemu bez ikakvih problema žive zajedno Norvežani, Poljaci, Iračani, Litvanci, Nijemci, Englezi pa i Bošnjaci, Hrvati i Srbi. Nije da su to male populacije samo Poljaka ima više od 5000. Kvart u kojem sam smješten i jest podignut sedamdesetih godina od emigranata. Na ulicama možete sresti razne narode, nacije i boje kože. Indijci u kvartu na lokalnom igralištu igraju svoj nacionalni sport broj jedan kriket. Nitko ih ne dira, ne napada niti maltretira. Srbi i Hrvati igraju zajedno nogomet, košarku. Svi smo tu iz istog razloga i s istim ciljevima. Mržnja ne stanuje u Bergenu i svatko onaj tko razmišlja suprotno iskreno nema što tražiti u Norveškoj. Ne znam još dobro kako razmišljaju njihove parlamentarne stranke i zašto se koja točno zalaže. Široka je lepeza na njihovoj političkoj sceni od lijevih socijalista pa sve do desničarskih konzervativnih stranaka. Ako razmišljaju kao njihov kralj Harald koji je održao govor kojemu se divi cijeli normalan svijet nema straha od nijedne političke opcije.

Norveški kralj u posjeti Hrvatskoj

Kako završiti ovaj post nego njegovim fenomenalnim govorom:
 "Norvežani stižu sa sjevera, juga, iz središnjih dijelova, iz svake regije. Norvežani su i imigranti iz Afganistana, Pakistana, Poljske, Švedske, Somalije ili Sirije. Nije važno otkud potječemo, dom je tamo gdje je srce", rekao je kralj.
"Norvežani su i djevojke kojima su sviđaju djevojke, dečki kojima se sviđaju dečki i dečki i djevojke koji se vole međusobno. Norvežani vjeruju u Boga, u Allaha, u sve i u ništa", poručio je.
"Drugim riječima, Norveška ste vi, Norveška smo mi"