Još jedna rotacija

Ovaj mjesec malo sam zapostavio blog zbog obaveza a i zbog nadolazećih praznika. Većinu već flešaje praznički filing. Planiraju se godišnji odmori, odlasci u matične luke. Mnogi su već napustili Norvešku i po običaju dva puta godišnje (neki i češće) kako za ljetne tako i za zimske praznike, iskoriste blagodati pravne i uređene države, provodeći te dane sa svojom obitelji. Meni će ovo biti prvi Božić i doček van Hrvatske. S obzirom na to da ni prijašnjih godina nisam doživljavao ove praznike, ne pogađa me to baš toliko. Radeći na te dane, nerijetko i na sam doček izgubio sam pravi filing i smisao ovih obiteljskih praznika. Ovom prilikom poseban pozdrav mojim bivšim kolegama koji će kao i svake godine i ove praznike dočekati na radnom mjestu. Želim svima vama da u buduće oni koji trebaju to znaju više cijeniti dok se istovremeno budu grijali u svojim dnevnim boravcima.
Bergen je ovih dana prekrasan, okićen i cijeli diše Božić. Temperatura je izvrsna oko 7°C i odmah bih potpisao da ovako bude cijelu zimu. Znam da zna udariti gadno ali ništa toplije nije mi bilo ni zimi u Šibeniku kad bi brijala bura. Utjecaj oceana i golfske struje pokazao se odlična kombinacija i potvrdio je pravi odabir grada u koji sam došao. Pratim temperature ostalih gradova u Norveškoj i odstupanja prema negativnom su osjetna. Pogotovo to dolazi do izražaja prema sjeveru zemlje pa i sam odlazak prema unutrašnjosti, u stotinjak kilometara istočno udaljen Voss, osjetno pokaže temperaturnu razliku i ponekad brutalnu Skandinavsku klimu, brutalnu s naše točke gledišta jer njima to baš i nije nekakav veliki problem. Naši ljudi se na sam pomisao Norveške smrznu i mogu reći da taj stereotip smrzavanja baš i nije točan. Pita me jučer taksista da zašto nas Hrvata ima malo u Bergenu. Odgovorio sam mu da je možda baš ta klima jedan od razloga, pogotovo mi Mediteranci teško se možemo pomiriti s tim da nam sunčane naočale ovdje rijetko trebaju. Oni koji se odluče doći živjeti i raditi u Norvešku moraju na to biti spremni i ne trebaju se bojati Skandinavske klime, nije strašna bar u području priobalne jugozapadne i južne Norveške.

Dakle okrenula se zemlje još jedan put oko sunca i ta rotacija iz godine u godinu čini mi se sve brža i brža. Generalno gledano u tih godinu dana i u ovih sutrašnjih devet mjeseci u Norveškoj ostvarili smo ono zbog čega smo došli. Iako je pred nama još mnogo posla i truda nadam se da je najteži dio prošao. Onima koji su se kasnije uključili u blog, i oni koji Ivanu i mene ne poznaju, ponovit ću im samo da smo tu došli na slijepo uz veliki rizik ne poznavajući nikoga, ne poznavajući ni zemlju ni jezik. Svaki uspjeh i korak naprijed smatram velikim i važnim zajedničkim postignućem.
Hvala svima onima poznatima i nepoznatima koji su cijelo vrijeme uz nas i koji nas od srca bodre i daju nam podršku. Hvala svim onim našim ljudima i Norvežanima koji su nas tu primili kao svoje i pomogli nam da se osjećamo kao kod kuće. Hvala svim onima čije smo živote do jučer dijelili u Hrvatskoj, onima koji nas nisu zaboravili i onima koji jedva čekaju da se vidimo i da se ponovo družimo kao nekad. Zbog svih vas i jesmo ovdje, makar virtualno i biti ćemo tu dok nas sve to bude zabavljalo. Jednom sam rekao da ako ovaj blog pomogne i prenese iskustva makar jednoj obitelji koja će sebi osigurati bolji i kvalitetniji život, onda je on ispunio svoj smisao.
Svima vama i vašim obiteljima želim sretne blagdane, sretan Božić i Novu godinu 2017. Veseli i zdravi bili.

Kako Norvežanin lomi jezik?

Kafić u centru Bergena

Kultura ispijanja kave, zanimljiv nekakav izraz, postaje učestao u našim medijskim krugovima. Kako objasnit Skandinavcu taj naš tradicionalni običaj. Idu i oni na kavu ali nije to kao kod nas. U nas je to širok pojam koji zna završiti i s kulturom ispijanja pive, pelinkovca ili nečeg trećeg kratkoga. Kako u kvartovima baš i nema kafića, a recimo moj kvart malo je manji od Šibenika, za takvo što potrebno je otići u sam centar grada ili veći trgovački centar. Zanimljiv je događaj od prije nekoliko dana kad smo prijatelj i ja, oba iz Šibenika, dogovorili se otići na kavu. Nađemo se mi u centru grada, kafić prva liga. Unutra izgleda kao pravi veliki noćni klub što vjerojatno i jeste. Sjednemo na štekat ispod spiralnih grijalica, pijuckamo mi našu kavu i ćakulamo. Štekat je imao nekih deset stolova od kojih su tri ispunjena. Sa sva tri stola dopirao je nama poznati jezik, sjedili su tu ljudi s područja bivše države. Tko će biti u kafiću nego Balkanci. Nije bilo jedino moje plavuše od prije nekoliko tjedana, nažalost. Dobro, bio je vikend koji u Norveškoj u većini slučajeva znači odmor. Vikend je riječ koju s tolikim oduševljenjem izgovaraju Norvežani da me u početku čudilo što se toliko vesele vikendu. Osim što se oni kvalitetno iznerede vikendom, vikend su još i dva slobodna dana, to je to. Čudno mi je jer dugogodišnjim radom u smjenama vikend bi mi bio onda kad sam bio slobodan, nerijetko usred tjedna. Dok smo se čudili koliko naših ljudi ima tu, upita mene frend da kako sam razgovarao s konobarom. - Engleski, odgovorim mu. - Nemaš potrebe, konobar je Bosanac, kaže on.
Dok su nas na odlasku pozdravljali ljudi sa susjednog stola komentirajući kako nas puno ima, odgovorio sam im kako će nas biti čini mi se još i više kako je krenulo. Taman kad smo odlazili momak je dovezao robu u kafić. Nije potrebno da naglašavam odakle je i on došao. Ma koliko se nas tu skupilo ne može nas se skupiti koliko ima Poljaka. Oni doslovno iskaču iz svake pločice na trotoaru.
Nisam se još skompao toliko s Norvežanima pa vam ne mogu pričati o njihovim kulturama ispijanja. Zapravo mogu, u jednom smo isti, u kulturi ispijanja alkohola vikendom. Kad smo kod ugostiteljskog sektora mogu vam prenijeti iskustva ljudi koji traže posao kao konobari ili kuhari. Pravilo sezone i mnogo lakšeg pronalaska posla u tom periodu vrijedi i tu u Bergenu. Bergen je turistički grad koji ljeti vrvi turistima pa je logično da onda raste potražnja za tim radnicima. Norvežani vole poslovne ugovore naglašavati u postotku. Možete imati sto postotno radno vrijeme a možete i dobiti ugovor na recimo dvadeset posto. U ovom zimskom periodu teško da ćete dobiti posao u nekom od gradskih restorana ili kafića u sto postotnom radnom vremenu. Dakle ako imate plan doći konobariti u gradovima na zapadnoj obali Norveške učinite to na proljeće ili ljeto.

Norveška imena

Već nekoliko ljudi ovdje me upozorilo na problem izgovaranja mog imena. Na Norsk kursu prilikom upoznavanja morao sam jedini napisati prezime. Ono zvuči Francuski pa ga Norvežani bez probleme mogu izgovoriti. Ivana s tim nema problema. Hrvoje, oni to jednostavno ne mogu izgovoriti ili progutaju pola imena pa to ispadne nešto kao 'Voje. Žao mi ih je kad lome jezik. Mnogi ljudi uzimaju njihovo srednje ili glavno ime. Sve to može se napraviti s nekoliko klikova miša, naravno online brzo i efikasno možete postati Harald ili Ingrid ( Ne ona 'Pipl mast tras as' ). Ima to više svojih prednosti pogotovo prilikom traženje posla. Moj ćaća nije niti sanjao da će mu sin završiti u Skandinaviji. Na žalost nikad neće ni saznati gdje sam završio. Čovjek koji je kao i svi mi mislio da će Hrvatska biti naše idealno mjesto za život. Najvjerojatnije bi se razočarao u Hrvatsku. U mene i ovu odluku o napuštanju Hrvatske, čisto sumnjam. Mnogi misle da se Norvežani zovu po svojim očevima poput sina od Henrika koji se zove Henrikson ili Henrikov sin. Ne, to je slučaj s Islanđanima.
Najčešća imena koja Norvežani prakticiraju imaju dosta sličnosti s našima. Tako muškarce često možete oslovljavati kao Daniel, Robert, Martin ili recimo Kristijan. Ženska imena poput Ane, Kristine, Julie, Nine ili Marie nisu uopće rijetkost. Najpopularnija Norveška imena u 2015. godini su: Emma i Wiliam. Na ovom linku Norveška imena je lista pa ako nađete koje zanimljivo preporučite mi, pomozite meni i Norvežanima. Vaš Hrvoje-Lucas. Veseli i zdravi bili. Ha det bra.

Voliš, ne voliš

Grad je već okićen. Trgovački centri također. Mislio sam da su to samo naše perverzije. Ono...mjesec, dva prije Božića. Agresivni marketing i zarada, popusti koji kolju iz svakog svjetlucavog izloga, isti su u obje moje zemlje. Bar nešto da me podsjeti na Hrvatsku ali odmah i na Konzum, Plodine, Lidl, Spar...tako da me to toliko i ne veseli. Mene to podsjeti koliko smo već tu i kako vrijeme brzo prolazi. Osam mjeseci kao osam minuta. Božić dolazi.

Poklon od jednog dječaka. 'Julebord' druženje-Bergen

Namjerno sam ovaj post ostavio za novi tjedan jer smo u nedjelju imali prvo na ovaj način organizirano druženje Hrvata koji žive u Bergenu. Organizator susreta pod nazivom Julebord (Božić) je virtualna grupa na Facebooku 'Hrvati u Bergenu'. Ovom prilikom zahvaljujem se organizatorima koji su se potrudili pronaći dobar prostor i sve to organizirati. Hvala i svima onima koji su tamo bili prisutni na izvrsnom druženju, dobroj spizi, kolačima i našem Bračkom vinu. Nije sad to bio nikakav dijasporski dernek, nego zajednički ručak i prilika za upoznavanje ljudi koji žive i rade u Norveškoj. Sve smo financirali sami i nije nam pomogla nikakva zajednica ili misija, bilo nacionalna ili vjerska. Organizatori to nisu ni tražili i to mi je drago, pogotovo to da je sve organizirano na dobrovoljnoj bazi. Jedna zanimljiva zgoda s društvenih mreža oko ovog događaja mi je upala u oko i nije mogla proći nezapaženo. To je reakcija Hrvatske zajednice u Oslu koja očito nije razumjela bit ovog druženja, a očito ne razumiju i to da emigranti iz recimo sedamdesetih, tj. oni iz bivše Juge ne moraju uvijek biti na istim valnim dužinama kao emigranti iz sadašnje Hrvatske. Prije dolaska u Norvešku tražio sam od njih mailom nekoliko informacija i uputa, dobio sam odgovor ali doslovno preko neke stvari. Svi koji dolazite nemojte se oslanjati na nikakve ambasade ili zajednice ili misije. Sve pripremite sami. Više informacija vrijednih zlata dat će vam ovakvi susreti gdje možete dobiti vrlo zanimljive i korisne upute za boravak i rad u Norveškoj, izravno od naših ljudi, mnogo bolje nego od raznih udruga i ustanova.
Skupilo nas se blizu pedesetak. Nadam se da će ovo postati tradicija. Bude tu i po koji demotivacijski govor ali u globalu ipak je više optimističkih savjeta i preporuka. Ponavljam, nisu svi naši ljudi tu sretni i zadovoljni. Ne proživljava svatko svoju Skandinavsku priču jednako, netko se prilagodi, netko djelomično a netko nikada.
Mislim da bi polazna točka u toj raspravi trebao biti pravi razlog odlaska iz Hrvatske. Da li je to bila nužna životna potreba ili samo izazov, avantura ili nešto stoto. Upoznao sam mnoge ljude s područja bivše Juge i mogu vam sa sigurnošću reći da je ovdje preko 90% onih ljudi koji su tu stvarno iz potrebe, ne iz nekakvog hira, većinom su to razočarani radnici iz opljačkanih, silovanih i uništenih zemalja Balkana. Razumijem sve one kojima je bolje u Hrvatskoj nego u Norveškoj. Očekujem od njih da razumiju i oni nas. Želim im sreću i što brži povratak u domovinu. Nisam sarkastičan, stvarno im to želim jer su ljudi otvoreni i iskreni. To su isto moji prijatelji iz Norveške koji otvoreno priznaju da im je bolje u Hrvatskoj. - Zašto su onda uopće tu? -  sad će se većina vas pitati, pa i ja sam pitao sebe vjerujte mi. Nisu samo financijski razlozi ono zbog čega netko napušta svoju zemlju, ima onih koji su tu radi ugovornih, poslovnih usavršavanja, raznih specijalizacija ili su ih tvrtke poslale na rad u strane zemlje. Postoje mnogi razlozi nezadovoljstva kako opravdani tako i neopravdani. Dno dna su mi oni ljudi koji pljucaju po državi u kojoj žive i rade, šire o njoj i njenim ljudima laži i neistine, a istovremeno koriste sve blagodati koje im ta država daje. Kako su im samo drage krune, funte, dolari ili euri.
Na kraju da se vratim na 'Julebord'. Bilo je to druženje koje je ispunilo svoj cilj, donosi ono najbolje i najljepše, upoznavanje novih ljudi, njihovih životnih priča i sudbina, dobivanje potrebnih informacija.

Nedjeljna večer u centru grada

Norveška nije idealna zemlja. Norveška nije bezgrješna. Norveška ima svojih prednosti i mana. U Norveškoj nije lako pronaći posao. U Norveškoj krune ne padaju s neba, ali za mene je Norveška sve ono što sam maštao da će jednog dana biti moja Hrvatska. Taj dan nisam dočekao niti sam imao više volje ga čekati pa sam otišao. U Hrvatskoj nisam bio sretan. To je moj izbor i izbor mnogih Hrvata koji slično razmišljaju.
Pitam se da li je ikoga u Hrvatskoj uopće briga što će nas vremenom ovdje biti sve više, jer sve više ljudi nas svakodnevno kontaktira i želi otići iz Hrvatske.
Kad me pitaju kako je gori lako mi je odgovoriti, dobro. To ne znači da će nekom drugom pod nekim drugim okolnostima biti jednako. Norveška za mene nije samo ona zemlja koja je prva na top listi najboljih zemalja za život. Norveška je nešto najbolje što mi se dogodilo u dosadašnjem životu. Norveška je lijepa. More, planine, otoci, jezera, fjordovi. Norveška je uređena, kulturna, sekularna, moderna, napredna. Norveška su svi njeni ljudi, ekonomija, industrija, zdravstvo, ljubav, mir. Norveška smo svi mi iz svih krajeva svijeta.
Kad Norvežanin ljubi svoju zastavu ima pravo da bude ponosan na svoju zemlju. To nije preseravanje. Preseravanje je kad na večer upalite Dnevnik HRT-a i gledate naš državni vrh kako maše zastavicama, nosi tenisice u kockicama, drži ruku na srcu dok svira himna. Koji laksativni PR. Istovremeno ljudi odlaze iz Hrvatske, norveški penzioner odlazi iz shoppinga taksijem, njegov vršnjak u Hrvatskoj kopa po kontejneru ili krade jaja u Konzuma da bih preživio. Što onda da ljubi i na što da bude ponosan taj penzioner ili neki hrvatski radnik u Dublinu, Londonu, Frankfurtu...
Iako mi je tu na trenutke teško sretan sam, volim Norvešku i njen narod. Rekao sam u jednom od svojih prvih postova, - 'Zemlja koja te zagrli kad tvoja te ispljuni zaslužuje samo da je ljubiš'.
Tako sam mislio prije osam mjeseci kad sam došao, tako mislim i sad, još jače.

Mater

Moja mater te traži

Zadnjih nekoliko dana krenule me dobre vijesti na tlu Kraljevine Norveške. Konačno sam riješio pitanje boravišta. Više ne moram svakih šest mjeseci produžavati boravak, sad imam vremenski neograničenu dozvolu prebivališta. Zakon Norveške kaže da nakon pet godina imam pravo zatražiti Norveško državljanstvo. Dobre vijesti vezane su i uz posao ali za sad samo toliko o tome. U predugovoru je naglašena stavka da do daljnjeg ne smijem ništa javno objavljivati o pojedinostima, pa neka tako i ostane.
Veliki broj poslodavaca provjerava potencijalne kandidate na društvenim mrežama i internetu, zato pazite što pišete jer i bezazlena šala može vam stvoriti probleme ili krivu sliku o vama. Uvijek napominjem da je ponekad teško odrediti pravi smisao i nivo ozbiljnosti ponekog statusa ili objave.
Možda sam se samo šalio ali sve to ne mora nekome izgledati tako, pogotovo ako taj netko dolazi iz druge zemlje, druge kulture gdje se i same šale drugačije doživljavaju. Da, vidiš zato je meni trebalo toliko vremena jer sam svašta ovdje pisao. Još kad se to ubaci u Google Translate, ajme.
Zbunimo mi sami jedne druge u Hrvatskoj a kamoli ne u nekoj stranoj zemlji. Naveo bi primjer moje bivše tvrtke kad su mladi menadžerčići iz Zagreba, upravo ištancani iz hrvatskog visoko obrazovnog sustava, došli na benzinsku, drito na teren nama običnim šljakerima predočiti svoje teoretske bajke o profesionalnoj komunikaciji s kupcima, o neverbalnoj komunikaciji i ostalim sranjima. Kaže mladi menadžerčić: 'Evo primjer sad ćemo vidjeti komunikaciju sa strankom od gospodina na kasi', a na kasi ja. Baš kad je trebalo u benzinsku ulazi stari poznanik Šime i s vrata kao iz vedrog neba opizdi umjesto njima očekivanog 'dobar dan': 'Dis pederčino, šta ima majku vam vašu lopovsku'. Okrenem se ja prema mom menadžerčiću koji se onako posramljen, zacrvenio, okrenuo i nestao jednako brzo kako se i pojavio. Još brže od njega su nestala sranja o profesionalnoj i neverbalnoj komunikaciji. Naravno da sam svom Šimi odgovorio onako kako je on navika i kako bi me kao uvijek do tada napustio sretan, umjesto davljenja tipa: 'Dobar dan, želite li Snickers, danas je na akciji, umjesto 10 kn sad je 9,70 kn. Možda vam treba Autoglas za stakla'. Jedan put sam i pristupio Šimi tako kako žele menadžerčići, da vidim njegovu reakciju a on me samo blagoteleći upitao: 'Šta je tebi, na čemu si daj i meni to isto'.
Lijepo se prisjetiti tih veselih trenutaka jer tu Norvežane nešto drugo nasmijava, sigurno ne ono: 'Dis pederčino'?
Također me veseli dolazak nekoliko obitelji i mojih Šibenčana u Bergen. Ovim putem želim im mnogo sreće i drago mi je da nas je tu sve više. Nadam se da sam im bar malo prenio atmosferu Skandinavije.
Kad sam jednom prijatelju rekao da mi je u Norveškoj sve super ali samo da mi fali on i još par ekipe odgovorio mi je: 'Pa jesi ti normalan, koji q... će ti Hrvati, znaš da bi onda sve sjebali i Norvešku u mjesec dana pretvorili u Grčku'.
Pišući blog bio sam svjestan da će ga čitati mnogi poznati i nepoznati al da će T-com u međuvremenu mojoj materi uvest internet, da će ona dobiti tablet, ne tabletu nego tablet i da će ona početi čitati blog nisam se nadao.
Jebiga sad moram paziti šta pišem, jer sad blog čita moja mater. Gasi internet.

Plavuša

'Tražim previše od ovih rima'

Nije me bilo nekoliko dana, nije se ništa bitno ni dogodilo u tih nekoliko dana. Novo je to da je temperatura po prvi put od kad sam tu pala ispod nule. 'Dobro nam osjetio hladni polarni zrak', poruči meni moja Norveška. Ledeno je, grize, samo gledanje u mobitel smrzne mi prste. Momak pored mene prolazi u kratkom rukavu. Gledam ga i mislim se, jeli moguće. Kad sam pomislio da mi se pričinja, pogledam curu ispred sebe u suknjici koja više baca na odabir za izlazak negdje na Pagu, negdje na Zrću, negdje u ljeto. Odmah mi je hladnije kad ih vidim gole. Hodam brže da se ugrijem ali uzalud i onda ugledam svoj lokal, isti onaj od zadnjeg puta, isti onaj od zadnjeg posta.

Uđem, ne svira jazz & blues, svira nekakav pop pjesmuljak na norsku. Sjedam za isti stol, isti prozor, ista luka ponovno me gleda. Neman više onaj inspiracijski filing za plovljenje kroz prošlost. Totalno sam u drugom filmu. Sjedim i gledam ljude veselih lica pa primijetim da ne pijem ništa. Podsjeti me na to da konobar neće doći kao u Šibeniku do mene, već da moram na šank po piće. Živcira me to, vadim karticu, plaćam, pa se mislim da mi je tko rekao da ću plaćati kavu karticom rekao bih mu da je lud. Postajem Skandinavac bar u tom segmentu. Krenem nazad za svoj stol koji je u međuvremenu zauzela plavuša u ranim dvadesetima. Dobra. Najradije bih sjeo s njom i rekao joj to je moj stol ali zamislim odmah nekog ljutitog Vikinga kako me čudno gleda. Nema Vikinga, sama je. Digne se i ode po piće taman dok sam se približavao susjednom stolu. Onako sav sretan sjednem podlo za svoj stol misleći se kako ni ona ne zna za taj običaj naručivanja za šankom. Nije Norvežanka, baš me briga ovo je moj stol. Vrati se ona za koji minut, ja se pravim kao da je sve super i da je nisam primijetio. Sjedne ona do mene za susjedni stol i pije kavu kao i ja. Vani je sunce ali isto kao da ste ga nacrtali na papir, mislim grijalo je jednako kao ono nacrtano na papiru. Luka nasuprot lokala nije me niti malo podsjećala na onaj kišni dan. Sad mi se činila tako hladna. Glazba se malo popravila u međuvremenu, okrenulo je na nekakav lagani rock. Već nakon par minuta postalo mi je dosadno pa listam fejs, twitter, index, slobodnu, sportske....ništa novo.

Monotoniju prekine melodija zvona za susjednim stolom. Mojoj plavuši zazvoni mobitel. Poznata neka melodija. Svira, svira sve do refrena, instrumental. Ne znam gdje da smjestim tu melodiju ali zvuči mi tako poznato. Javi se moja plavuša na tečnom hrvatskom. 'Evo taman sam sjela tu u centru, pijem kavu al' neki Norvežanin mi je zauzeo stol i sad nemam dobar pogled', odgovori sa smiješkom. 'Da, vidiš koje mene brige muče'. Povežem da priča s nekom bliskom osobom. Nije da sam trebao napeti uši, pričala je dovoljno glasno i dodirivali smo se skoro ramenima. Misli da sam Norvežanin. Počnem pucati od smijeha u sebi. Kakvo iznenađenje, kakva slučajnost. Završi ona razgovor a ja ko iz puške: 'Ispričavam se što sam zauzeo stol'. Iznenadi se moja plavuša i kao da istovremeno premotava film u glavi što je sve rekla na telefon pa joj kao malo neugodno. Razmijenimo klasično tko smo, što smo, odakle smo, zašto smo tu i sve popratno ali nikako da se načudimo slučajnosti. Tu je u prolazu ali je jako veseli što može razbiti monotoniju pa popričati na naški s nekim, složimo se. Zanimljivo mi je bilo slušati njenu životnu priču, koliko se samo toga trebalo poklopiti da se sretnemo taj dan u to vrijeme na tom mjestu. Prođe tako sat, dva ugodnog razgovora, pozdravimo se s uvjerenjem da se najvjerojatnije više nikad nećemo vidjeti.

Autobus broj 5 približavao se stanici. Poluprazan bus spremao se odvesti me 12 km dalje do mog kvarta. Gledajući park u centru proleti mi kroz misli melodija s plavušinog mobitela. Sjetim se tog instrumentala. Početni taktovi su to Gibonnijeva 'Žeđam'. To je to. Upalim YouTube i ukucam Gibu u trenutku dok je bus polazio. Stvar je taman počinjala dok je neka cura istovremeno sjedala kraj mene. Podignem glavu onako s boka da ne ispadne da buljim po balkanski, opet plavuša, vidim samo krajeve kose. Ova nije naša, Norvežanka je sto posto. Previše je slična onoj iz lokala a i bus je poluprazan. Smijala se isto kao i ona, čuo sam to kroz slušalice iako je svirao Gibonni.

Put u prošlost

Katolička crkva St. Paul u samom centru Bergena 

Nekakva čudna mirnoća vodila me taj dan. Lutao sam ulicama grada i pokušao dotaknuti njegovu povijest, glazbu i kulturu.
Odlučim malo napuniti krv kofeinom u starom lokalu na rivi. Gledam kroz njegov zamagljeni prozor. Prozor niz koji se upravo počinju slijevati prve današnje kapljice kiše. Osjetim pogled luke, odmah nasuprot mene. Pod dojmom prikupljenih informacija, potpuno flešan, odlutam na same početke starog grada. Bio je to pravi time travel u daleku 1070. godinu. Vidim kralja Olav Kyrrea. Istog onog kralja koji je osnovao Bergen i na prekrasnoj lokaciji napravio jedno od najvećih trgovačkih i lučkih središta Vikinga. On je bio sin kralja Haralda Hardrada koji je umro u poznatoj bitci Stamford Bridge, Velika Britanija, 1066. godine. Grad se razvijao u srednjem vijeku. U 13. stoljeću Bergen je bio jedan od četiri glavna administracijska grada Hanze. Napadali su ga razni barbari, Švedski pirati, nacisti. Pokušavale su ga uništiti i prirodne, elementarne nepogode. Opstao je i evo me danas u najljepšem gradu Norveške, ako ne i cijele Skandinavije.

Holberg. Pisac, povjesničar, filozof rođen u Bergenu, 17st.

Otplovim dvije tisuće kilometara južnije i zamišljam svoj Šibenik koji se u to isto vrijeme prvi put počinje spominjati. Ponekad me Bergen podsjeti na Šibenik. Oba su morski gradovi, oba su okružena prekrasnom prirodom. Oba grada su preživjela turbulentne povijesne događaje. Ratovi, kuga, požari. Šibenik od kamena, Bergen od drveta. Neslomljivi.  Malene, uske ulice, stare zgrade, crkvice. Što ih više uspoređujem sve su mi sličniji. Bergen je dao mnoge poznate ličnosti. Književnike, muzičare, političare. Trebalo bih mnogo više popiti kava za zaploviti sa svima njima, bar po nekoliko minuta.
Tmurni oblaci mrakom obavijaju luku. Spuštaju se nisko, mogu ih dotaknuti, osjetiti. U lokalu svira Jazz & Blues što dodatno pojačava ugođaj vremenskog putovanja. Ipak se nalazim u najstarijem dijelu Bergena, području oko zaljeva Vågen, u samom središtu grada, u kojem se nalazi Crkva sv. Marije (Mariakirken) iz 12. stoljeća i utvrda Bergenhus (Bergenhus festning) koja je jedna od najstarijih i najbolje sačuvanih utvrda u Norveškoj.

Christian Michelsen. Prvi premijer Norveške, 19st.

Dok se Bergen razvija, potpomognut otkrivanjem nafte sedamdesetih godina prošlog stoljeća i postaje jedna od najvećih europskih luka, važno kulturno i turističko središte, moj Šibenik kao da je zaspao negdje na ovom zajedničkom putovanju. Često sam se pitao da li je to dobro ili loše. Kad god bih tražio mir, odgovor je bio 'dobro'. Za sve ostalo, poput jeke vraćao bi mi se odgovor 'loše'. Tog trenutka ugledam odraz svog lica u zamagljenom staklu, nekako stopljen s onom Bergenskom lukom. Ti si tu. Shvatim to, po tko zna koji put, ponovljeni odgovor na ponovljeno pitanje. Ploveći Bergenom gledao sam more razloga zbog kojih sam tu. Prelijevalo se to more po meni, sve jače i jače, poput kiše što se sad već slijevala niz jednu od sedam planina grada. Dok sam izlazio iz lokala nisam mogao a da ne osjetim note koje su se poput iglica zabadale cijelim tijelom i napinjale kožu. Ella Fitzgerald i Armstrong tiho su pjevušili: "Dream A Little Dream Of Me"

Samo lagano

Ono što razlikuje Skandinavce od drugih jeste životni stil koji možemo nazvati 'ulagano'. Ne bih volio o anketama i statistikama jer jedne tvrde da su najdepresivnija nacija dok druge tvrde da su najsretnija nacija. Depresivnost mogu razumjeti u kontekstu klime ali koliko sam skužio Norvežane, njima to nije problem. Da su najsretnija nacija mogu razumjeti i navesti više primjera. Kad to gledamo iz kuta jedne ekonomski uništene zemlje, ovo drugo navedeno čini mi se mnogo bliže istini.

Nekad ostanem šokiran njihovom iskuliranosti. Ovo ljeto čekam red na Shellovoj benzinskoj s još pet, šest ljudi ispred mene. Prodavač za to vrijeme peče hot dog dok svi stoje mirno u redu i čekaju. Odlutam istovremeno na svoje staro radno mjesto i zamišljam moje Dalmatince negdje u sred sezone kako čekaju red dok ja kao pečem hot dog. Brzo se vratim u realnost i na to kako na mojoj pumpi nismo pekli hot dogove niti je bilo reda stranaka. Naši ljudi uđu, bace novac i ako su dobre volje kažu na kojem su broju točili. Mislim se da sam ovako ja radio odavno bih me netko teleportirao na traumatologiju.
Vozim se tako jednog dana u busu a na cesti gužva kao u Omišu u sred sezone. Približavamo se rotoru jer ovdje prave samo rotore, nigdje križanja. Ispred busa vozi neka gospođa u Fordu i čeka ulaz u rotor. Čeka ona i čeka, ne može od straha da uđe u rotor. Vozač smiren, sjedi i gleda, iza nas svi mirni, stoje, čekaju. Minute prolaze i prolaze. Nitko ne trubi. Mislim se imaju li njihovi automobili sirene, pa ja od kad sam tu još nisam čuo sirenu. Zamišljam vozača Jeru na lokalcu Šibenik - Dubrava kako joj j.... mater retardiranu, pa izlazi iz auta, pa joj tuče šakama po staklu. Onda shvatim da sam jedini ja nervozan u cijeloj toj prići pa se okrenem i nastavim slušati glazbu praveći se da je to meni super. Nevjerojatno je to koliko oni znaju biti iskulirani. Radim na tome da budem kao i oni ali još me ne ide.

Jednom zgodom otišao mi displej na internet radiju starom tri mjeseca. Ja već nabrijan idem u dućan gdje sam ga kupio i spremam se j.... im mater ako mi ga ne uzmu i poprave. Prodavač sa smiješkom kaže nema problema, okrene se i s police skine mi novi radio uz isprike. Dobro, smirio sam se brzo. Napredujem.

E sad sve je to super ali može se dogoditi i sljedeće. Odlazim krajem kolovoza na policiju da im kažem da imam dozvoljen boravak od šest mjeseci i da mi za dva mjeseca ističe pa me zanimaju prava EU građana i računa li se od dana kad sam se registrirao ili od zadnjeg dana kad sam radio. Razlika je to od skoro tri mjeseca. Pandur me gleda sa smiješkom pa kaže: Nema problema s vama, sve je u redu dođite tamo u listopadu. Nekako meni sve to previše cool al odem ja i dođem u listopadu. E sad druga pjesma. Pandurka: Pa vama za nekoliko dana ističe dozvoljeni boravak. Ja ono kao u čudu : Ma je? Kažem joj što mi je rekao njen kolega i postavim joj isto pitanje o pravima EU građana. Ona zovne kolegicu, njih dvije nešto na Norsku šapću. Na kraju kažu mi, popraćeno seksi smajlom da riješim ja to do kraja mjeseca jer ionako ne vjeruju da će biti ikakvih problema. Utješno, od velike iskuliranosti totalno me iskuliralo. Tako sam vam ja sad u Norveškoj i čekam da mi netko tko nije potpuno iskuliran riješi problem, al' brate svi iskulirani. Kažu mi da neka Bosanka radi na policiji ali ne mogu je nikako pronaći. Ako Bosanka ne udre šakom u stol tko će?
Eto pozdravljam vas i ako u međuvremenu vidite pauzu na blogu ili moje slike iz 'lijepe naše' ne brinite se, sve će to biti riješeno....samo cool. 😂

Julianna i moj CV

Napiši dobar CV! Prvo što su me savjetovali kad sam odlazio. Osobno smatram da je važnost CV-a pa i razgovora za posao pogotovo u Hrvatskoj previše napuhana. Tamo na brdovitom Balkanu neki drugi faktori određuju tko će dobiti posao.

Hrvatski CV

Važnost CV-a i razgovora za posao u Hrvatskoj naglašena je posebno u segmentu preseravanja menadžera koji tako hrane svoj luzerski ego. Na kraju ti ljudski sektori ili menadžeri zadnje su osobe koje će odlučivati tko će biti zaposlen. Odlučuju političari, njihovi pajdaši, njihovi rodijaci bilo krvni ili stranački te ostala vesela korumpirana družina.

- Negdje u Hrvatskoj. Siječanj, 2016 god. Tužan i istinit događaj: 
Menadžer A odbija na razgovoru za posao radnika B koji je nezaposlen. Otac dvoje djece i dokazano provjeren, iskusan radnik. Menadžer A zapošljava na kraju nekog balavca C kojeg slučajno poznajem i kaže mi da će se, citiram: 'Napiti krvi onom menadžeru A ko ga bude j.... u mozak', jer ne zna još on tj. A kako i preko koga je došao C u tvrtku. Sponzoruša D iz nekakvih 'neljudskih' sektora npr. Ex Naftni Gigant d.d. sve je to sa strane psihološki analizirala.

Koja j.... drama i William Shakespeare bi im bio zavidan.

U razvijenim zapadnim zemljama pogotovo u Skandinaviji to nije pravilo. Postoje i ovdje takvi izolirani slučajevi. 'Preporuka'. Netko taj izraz u Hrvatskoj može olako shvatiti kao 'veza' ali onaj tko vas preporuči u inozemstvu zasigurno će imati dobar razlog za to i neće uzeti novac kao nagradu.
Ne kažem da CV nije važan ali da bi trebao biti presudan u donošenju odluke o zaposlenju, ne znam. Razloga ima više. Zašto bi netko tko je loše napisao svoj CV bio i loš radnik? Tko kaže da izabrani kandidat nije lažirao svoj CV? Zašto bi razgovor za posao bio presudan? Netko je možda pod stresom u tim trenutcima. Možda djeluje smotano, plašljivo ali je izvrstan radnik.
Istina, poslodavci moraju probrati kandidate i procijeniti tko je pravi. Nažalost, CV ili razgovor za posao na kraju svega imaju veliki utjecaj. Najbolje bi rješenje bilo probni rad. Tada svaki kandidat uistinu može pokazati koliko doista vrijedi.
Postoji oko pet važnih pravila koje stručnjaci ili oni menadžeri navode kao jako bitne stvari prilikom pisanja CV-a.
Prvo da CV bude kratak. Drugo, da bude sadržajan i da ima naglašen taj sažetak koji je jako bitan (samo 5% CV-a ima taj sažetak). Treća bitna stvar je vizualni dojam samog CV-a. Četvrta stvar je pravopisna i gramatička točnost. Peta je ta da napišite svoju poslovnu priču. U jedan do dva reda napišite neko svoje postignuće – izazov s kojim ste se susreli ili problem koji ste riješili. Na taj ćete način potencijalnom poslodavcu pokazati koliko vrijedite. Ima tu još bitnih stvari poput izbjegavanja klišeja, puno priče, malo informacija, pravila dvije stranice, fiksna forma, opis poslova umjesto postignuća itd.
Napisali ste dobar CV, prilagodili ga oglasu posla na koji se prijavljujete i slijedi onaj najslađi dio, čekanje. Dolazi odgovor potencijalnog poslodavca, općenito i najčešće ovako:

- Hvala vam mnogo na vašem interesu za rad u našoj tvrtki. Nažalost morali smo donijeti neke teške odluke. Ovaj put niste prošli dalje kao kandidat za taj i taj posao. Nadamo se da ćete na našim web stranicama redovno ažurirati svoj CV i dalje se prijavljivati na natječaje naše tvrtke. U slučaju nove pozicije mi ćemo vas kontaktirati, sretno u traženju posla.

Nastavljaš dalje, mijenjaš svoj CV šalješ na drugu, treću, stotu, dvjestotu adresu. Nekad dođe pozitivan odgovor:

- Ušli ste u završni krug našeg natječaja, poslat ćemo vam link na koji da se prijavite i riješite naš psiho test ili test znanja. Samo kandidati koji riješe test nastavljaju dalje. Budite smireni, koncentrirani tih pola sata ili sat i nemojte dozvoliti da vas netko ometa. Nekoliko sati kasnije: Čestitamo, prošli ste test, javit ćemo vam se u najkraćem mogućem roku.

Pa opet čekanje i tako to.

Ovo je ona sporija verzija dobivanja posla, ima i ona brža. Pošalješ prvi oglas. Recimo iz Hrvatske. Dobiješ odmah posao. Naravno, nisi uopće analizirao svoj CV ili ga uređivao nego onako bez veze napisao i pogodio u 'sridu'. 

Koji je zaključak onda? CV i nije i je bitan, treba imati j.... sreće. Trebaš imati onu jako bitnu preporuku. Treba uzeti u obzir i to da recimo ja šaljem molbe samo za područje grada Bergena i županije Hordeland. Samim tim umanjujem šansu za zaposlenje. Također u ovom periodu, prije tri mjeseca radio sam kratko na zamjeni i još sam pod ugovorom s istom agencijom. Dakle od stotinu poslanih molbi samo su mi tri do sada bile s pozitivnim odgovorom. Jedna za programera je trenutno u završnoj fazi. Obzirom da sam prošao sva testiranja nadam se skorom pozitivnom odgovoru. Valjda?!? Ne treba se čuditi zgodi od prije par dana i priči o Primoštencu koji je nakon mjesec ili dva našao posao u Norveškoj. On je slao oglase za cijelu zemlju i na kraju otišao na sami sjever gdje Eskimi padaju u nesvijest. Mnogo veća vjerojatnost je dobiti posao na taj način, ciljajući cijelu zemlju i ne birajući mjesto rada. Pisao sam u prvim postovima zašto sam baš odabrao grad Bergen i zbog kojih razloga želim baš ovdje raditi i živjeti.
Evo vam još nekoliko zanimljivih primjera kad CV nema nikakav utjecaj. Imao sam nekoliko poslodavaca koji su tražili i po desetak radnika odjednom s određenim uvjetima. Nisu to bili oni HR uvjeti tipa moraš imati 80 god. radnog iskustva i certifikat za let na Mars kao i potvrdu da si letio na Mjesec. Tražili su u Oslu telemontere. Nisam ni mislio ići u Oslo ali sam poslao testni CV. Napisao sam da živim u Oslu i da imam višegodišnje iskustvo u radu tog posla preko T-coma. Prvi put izmijenim CV baš onako kako oni sve traže. Ušminkam sve to lijepo i normalno opet ne prođe. Ne da su me odbili nego me nisu niti kontaktirali. Rijetki su poslodavci u Norveškoj koji vam neće odgovoriti na molbu za posao. Treba obratiti pažnju i na sami format u kojem pišete CV. Imao sam slučaj od prije nekoliko dana kad me je poslodavac na oglasu za programera obavijestio da nisu mogli otvoriti moj CV jer je bio pisan u Linuxu i LibreOfficu drugim formatom. Monopolni, Microsoftov, Norveški Word nije mogao otvoriti životopis. Na sve sitnice treba paziti.

Poljska Ljubav 

Na kraju dolazi šlag cijele priče o životopisima. Dobrim dijelom agencijama u Bergenu drmaju Poljaci. Evo prvi put ću naglasiti nečiju nacionalnost. Poljaci. Ne kažem da neki Jonas neće prije zaposliti Norvežanina nego Hrvata ali brate ono što rade Poljaci mnogo je gore i od hrvatskog načina zapošljavanja. Deset ljudi uzima agencija za rad u skladištu gdje nisu potrebna nikakva dodatna iskustva, osim poznavanja engleskog jezika. Julianna baš se tako zove, naravno Poljakinja, uzme deset Poljaka od kojih trojica ne znaju niti Poljski, dok dvojica još nisu ni doputovala u Norvešku. Onda pogledam vijesti taj dan, baš s glavnog trga iz Varšave (tema: zabraniti pobačaj, kako poznato) pa zamišljam tu Juliannu.
Nema mi druge nego otvoriti svoju agenciju za zapošljavanje. Imam već sad jedan školski razred koji je spreman otići iz 'Lijepe naše'. A Norvežani? Kad su mogli u Bergen pustiti 6 ili 7 tisuća Poljaka zašto ne bih još i dvadeset, trideset Hrvata. Braćo spakirajte kofere čim dobijem posao. Zašto baš onda? Ne mogu otvoriti agenciju dok sam nezaposlen tj. dok nemam Norveški osobni broj. Jedno je sigurno, niti jedan Poljak neće raditi preko moje agencije! Je, Hrvati smo, malo nas je ali smo...kao i Poljaci, samo njih je puno više.

My way

Zaredali lijepi dani. Sunca koliko hoćeš. Ljudi su odmah vedriji, veseliji. Još je toplo, trava zelena. Žive boje okolnih planina, melodije uličnih svirača razlijevaju se trgovima i ulicama starog grada, sve miriše i zrači optimizmom. Takav je Bergen, ovih dana.


Mnogo mi mladih osoba postavlja pitanja o životu i radu u Skandinaviji. Sigurno bi im bolji i objektivniji odgovor dali oni koji su tu već godinama. Realno, ne mogu pričati o tom s nekim velikim iskustvom. Još sam pod dojmom Norveške. Još sam u euforiji koju svi prolaze kad se nađu u novoj sredini. Osjećaji će se zasigurno mijenjati stalnim zaposlenjem i planiranjem daljnjih koraka. Nadam se na bolje. Uvijek napominjem da psihološka priprema i čvrsta odluka igraju veliku ulogu u početnim koracima.
Prije mjesec dana upoznao sam jednu mladu curu koja je došla u Norvešku. Dalmatinka. Dvadeset godina, život pred njom. Puna optimizma. Puna energije. Puna nade. Puna želje. Ona kao predstavnica mlađe generacije novih iseljenika s takvom pozitivnom energijom možda je najbolji putokaz svima onima koji žele napustiti Hrvatsku.
Svi se mi ovdje borimo i žrtvujemo. Nema iznimke. Svaki posao je težak. Ne postoji onaj lagan. Koliko god sam upoznao ljudi svi imaju približno istu priču. Svima fali domovina, kuća, prijatelji, rodbina. Ima i onih koji su se vremenom odvikli svega navedenog i ne pate ni za čim. Treba naći neku granicu između, koja valjda dolazi vremenom. Gledam nju u dvadesetima i zamišljam sebe u tim godinama. Bila su druga vremena. Nisam sigurno razmišljao tada kao ona sada. Sve što uspije i napravi u ranoj fazi svog života olakšati će joj buduće planove i prilagodbu na novu sredinu. Dobit će na vrijeme financijsku sigurnost i samim tim lakše planirati svoj budući život. Želim joj od srca da uspije, ona i svi oni koji se odluče na takav hrabar potez.
Nikad nije kasno okrenuti novu stranicu života. Ako ti nije dobro i ako nisi sretan, najgore je uopće ne okrenuti tu stranicu. Ljudi u pedesetima odlaze, pravila nema. Obaveze, financije mogu biti prepreka. Iskustva i životne priče mnogih potvrđuju suprotno. Postoje oni koji su umjesto na HZZ molbe slali u Njemačke, Švedske, Austrijske ili neke druge strane tvrtke. Tvrtke su im osigurale put, smještaj i tako olakšale odlazak. To su ljepše priče. Postoje i one tužne. Neuspješne. Vratili su se u svoje domovine. Nije smak svijeta. Vratiti se možeš uvijek. Ne treba ni vjerovati svemu što čuješ i pročitaš. Tek kad dođeš tamo gdje želiš, shvatiš zapravo da sam ti dobrim dijelom pišeš svoju priču.
Zadnjih godina mediji aktivno prenose zgode naših ljudi iz Irske, Skandinavije, Njemačke i ostalih zapadnih zemalja. Većina tih priča završava sretno. Prenose i postoje one druge, tužne. Ponekad komentari ljudi znaju biti odvratni, obično ispod tekstova, najčešće od onih koji nikad nisu prešli granicu svog kvarta ili sela kako fizički tako i umno. Ne treba se niti malo obazirati na takve ljubomorne hejtere i trolove. Mnogi navodni prijatelji poželjet će vam na sav glas sreću. Molit će u sebi za vaš neuspjeh. Zašto? Da nahrane svoj luzerski ego. Vjerujte, biti će i takvih. Oni bi trebali biti zadnje osobe na svijetu od kojih ćete prihvaćati savjete. Onog tko ti želi uspjeh od srca, vidjet ćeš kristalno jasno iz srca.

Iako naslov bloga navodi na jedan pogled u podsvijesti nikad nisam želio da ovo bude samo moja priča. Na stotine nas je ovdje. Stotine života. Stotine razmišljanja. Stotine priča. Tko ima pravo sutra, toj mladoj curi s početka priče da uzme nadu? Nema pravo nitko! Onaj tko je koći u njenim planovima ili onaj tko joj ubije želju u uspjeh u novoj, nepoznatoj zemlji ne želi joj dobro. Život u tuđini je put. Nekada lagan, nekada težak. Nekada uspon, nekada pad. Na križanje dođeš prije ili kasnije. Budućnost ide u jednom pravcu. Sjećanje u drugom. Uspjeh je postignut onog trenutka kad se oni koje te sputavaju nađu na suprotnom putu, putu sjećanja. Svi oni koji ti žele dobro biti će uvijek s tobom. Na tvom putu. I kod uspona. I kod pada.

I've lived a life that's full.                     / Živio sam punim plućima.
I've traveled each and every highway; / Proputovao svim mogućim putevima;
And more, much more than this,          / I što više, mnogo važnije
I did it my way.                                    / Sve po mom bilo je.

Frank Sinatra...My Way

Analiza

U nepunih pet mjeseci blog je posjetilo malo više od 15 000 ljudi. Posjeta je to koja me ugodno iznenadila. Hvala svima na podršci. Hvala svima onima koji nas bodre i iskreno nam žele sreću i uspjeh u našoj novoj sredini. Hvala svima onima što vole pratiti moje zgode i nezgode. Dok još nemam stalni posao blog me ispunjava i uz društvene mreže nekako spaja s rodbinom, prijateljima i sa svima vama. Interes je logično pojačan teškom ekonomskom situacijom u Hrvatskoj. Sve više ljudi želi informacije, iskustva i savjete. Nažalost sve više je onih koji odlaze iz Hrvatske i onih koji žele otići.
Blog se najviše čita u sljedećim zemljama poredanim po posjeti:
Hrvatskoj, Norveškoj, SAD-u, Njemačkoj, Slovačkoj, Bosni i Hercegovini, Švedskoj, Srbiji, Rusiji, Francuskoj i Irskoj.
Auditoriju su manje zanimljivi postovi o Norveškim zakonima, ekonomiji, klimi, kulturi i politici. Više se čitaju moje zgode po Bergenu i postovi vezani uz sami posao.
Volio bih napomenuti da ovo nije profesionalni web sajt. Ovo je amaterski blog u kojem ćete često naići na gramatičke ili web dizajnerske pogreške. Još nisam toliko bogat da sebi mogu priuštiti lektoriranje tekstova. Pisanje, često na brzinu pa objavljivanje oduzima mi dosta vremena. Često zamara dodatno uređivanje i ispravljanje grešaka. Neki me nagovaraju da pišem dalmatinskim slengom, netko želi strogi književni, netko amaterski ali jedino je sigurno, neću pisati Norveškim. :) Trudim se da opet to na nešto sliči da koliko toliko bude razumljivo svima i naravno da to bude zanimljiv, zabavan, narodni blog. Ako koji padež ili zarez nije tamo gdje bih trebao biti, zažmirite na to i oprostite mi. :) Pozdrav jednoj učiteljici hrvatskog jezika.
Mislio sam da će posjetitelji biti malo hrabriji i aktivno sudjelovati u izradi bloga. Na žalost sva pitanja, savjete, kritike ili pohvale dobivam mailom ili na društvenim mrežama.
Reklame i donacije sa strane bloga ovom posjetom ne donese nikakvu veliku zaradu ali može se vremenom skupiti za nekakav put ili profesionalni foto aparat s kojim bih vam u budućnosti više slikovno prenosio ljepote ove prekrasne zemlje. Možda i preselio na zasebnu domenu i izgradio novu web stranicu. Ovim putem hvala svim onima koji nagrađuju moj trud. Sad sam još ograničen na županiju Hordaland i grad Bergen ali tko zna što nosi budućnost i kakva će biti koncepcija bloga. Iznenađuje interes Norvežana za blog, koji eto ni meni nije potpuno jasan. Na veliko hvale stil pisanja i oduševljavaju ih najvjerojatnije moje pozitivne recenzije svega do sad doživljenog. Pokušavam pronaći granicu u stilskom pisanju i uljepšavanju tekstova inspiriranih životnim događajima. Naši ljudi su pravi kritičari pa ako pretjeraš za tren si u vodama koje zovu preseravanje. Našim ljudima je možda zanimljivo i to što za razliku od stotinu Hrvatskih blogova u recimo Irskoj ovdje u Norveškoj i životu u Skandinaviji piše samo nas nekoliko. Velikom gužvom u eteru dolazi do zasićenja i mnogima blogovi idu na živce. Vjerujte mi mnogo mi je lakše napisati post i staviti linkove za traženje posla nego svakom pojedinačno odgovoriti na mail ili poruku.
Vladimir iz Karlovca također piše o životu i radu u Norveškoj. Njegov blog je zanimljiv i koncepcijski drugačije složen. Toplo preporučujem: My way or no(r)way

Da se vratim na zainteresirane Norvežane koji me nagovaraju da link bloga stavim u svoj CV. Znam i da to može biti dvosjekli mač. Nekom poslodavcu to se ne mora svidjeti, pogotovo moguća kritika. Nije se kritika svidjela ni mojim bivšim nadređenima, tamo negdje u počecima.
Jedan portal iz Osla zainteresiran je za profesionalnu suradnju. Imam loša iskustva iz Hrvatske kad sam pisao za jedan poznati informatički portal. Iskreno nemam još znanja ni hrabrosti za takvo što ali u budućnosti tko zna.
Neki me pitaju zbog čega trošim energiju i stvaram sebi obavezu. Ne znam. Nikakav ugovor me ne veže za pisanje i mogu prekinuti kad kod želim. Dok mi dajete podršku i dok vam je zanimljivo tu smo, družimo se virtualno. Veseli i zdravi bili.

Pola godine

Sutra nam je točno šest mjeseci da smo došli u Skandinaviju. Istina brzo je prošlo pola godine a kad ti vrijeme brzo teče znači da ti je dobro. Kao jučer da me je onaj Turčin dovezao u Loddefjord. Prošlo je i prvo ljeto bez Dalmacije, bez kupanja, sunca, bez onog već spominjanog cvrčka. U Bergenu je ove godine palo najviše kiše u zadnjih sedamdeset godina. Kiša mi je u Šibeniku išla na živce dok sam se tu jednostavno pripremio na nju pa me nije iznenadila. Ponekad zna pucati na depresiju jer mi nismo ljudi koji su navikli izlaziti i šetati po kiši, praviti se kao da ona ne pada. Norvežanima je to normalno i mogu ih razumjeti jer jednostavno navikneš se na to. Dobro u svemu je što se nismo kuhali po danu i noći. Sjetim se prošle godine i znojenja u krevetu, hvatanja zraka u podstanarskom stanu bez klime. Temperatura se u dva, tri navrata popela na nekih 28°C i to je to. Dan je već dobro počeo skraćivati pa sunce zađe oko sedam sati. Čekamo prvu Skandinavsku zimu.

Što se tiče integracije skoro je pa završena. Dobro i ne baš, moram još naći stalni posao da mogu planirati nove korake. Ušao sam u završnicu nekoliko natječaja i dobrih poslova ali kad god bih ostao s protukandidatima koji znaju Norsk ja bih otpao. Nema predaje pa šaljem i dalje molbe iako ugovor s mojom agencijom ne daje mi baš neki veliki optimizam. Za razliku od mog ugovora i moje agencije Ivana je potpisala ugovor s mnogo boljom i ozbiljnijom tvrtkom što joj omogućava neprekidan rad. Nije mi cilj tu raditi kao zamjena ili na kratki rok iako ću morati prihvaćati i takve poslove za prvu ruku, nema biranja. Još jednom napominjem za sve one koji planiraju potragu za poslom u Norveškoj da ne ide baš sve tako lako bez poznavanja jezika. Moja nesretna okolnost je i moj CV u kojem piše da sam radio kao trgovac 18 god. Također kako nemam iskustva u pisanju životopisa, btw nisam dvadeset godina pisao životopise pa je u mom bilo sve neuljepšano napisano ali su me iskusni lisci naučili da sad svakoj molbi prilagođavam svoj životopis i jednostavno ga ušminkam. Ne s lažnim znanjem ili iskustvom već naglašavajući da ono što oni traže je to u čemu si baš ti dobar. Logično da bih tu odmah dobio posao u nekoj trgovini samo da znam jezik. Zvali su me raditi i kad saznaju da ne znam jezik uvijek dobijem isti odgovor i pitanje tipa - Kako ćete pričati sa strankama? Bazirao sam se zbog toga na druge poslove i kontaktiranje izravno raznih firmi koje na svojim stranicama imaju aplikacijske odjeljke za prijavu u slučaju otvorenih pozicija. U zadnje vrijeme širim krug poznanstava i koristim preporuke, ne odustajem upornost se mora isplatiti. Ne mora ovo biti nekome demotivacija već samo upozorenje jer netko tko je recimo stolar ili varioc može dobiti posao odmah ili možda u prvih tjedan dana. Dakle pravila nema, mene su prvi put zvali raditi kad sam se najmanje nadao. Svaki tjedan šaljem nekoliko molbi i ovih dana čekam razgovor za posao. Poslao sam do sada oko 150-200 molbi samo onako da imate uvid.

Bergen

Sljedeći mjesec trebao bih krenuti na drugi nivo tečaja jezika (A2) da ne zaboravim ovo što sam dosad naučio. Dakle nakon početne euforije malo sam stao na loptu i lukavije i opreznije pristupam svemu, naučili su me to moji novi prijatelji tu u Norveškoj. Ono što i dalje mislim i potpuno sam uvjeren jeste to da smo odabrali pravu zemlju i napravili najpametniji potez u životu onog dana prije točno šest mjeseci. Ne želim tu ostati na kratko, cilj mi je biti stanovnik Norveške na duži period.
Ovo je mali dnevnik svega onog što trenutno prolazimo. Svaki početak je težak pa ni nama dvoje nije bilo baš lako. Napominjem onima koji su se kasnije priključili blogu da smo tu došli ne poznavajući nikoga, ni jezik, ni zemlju, nitko nas tu nije čekao, nikakav prijatelj, rođak, sve smo napravili sami i jako sam ponosan na svaki dan, trud i na kraju na svaki uspjeh postignut u Norveškoj. Uz skoro svu riješenu papirologiju, upoznavanje ljudi i njihovog mentaliteta, upoznavanje grada i načina na koji njihovo društvo funkcionira nastojim ispraviti početne greške i olakšati nama buduće korake u nesmetanoj socijalizaciji sa svakim djelićem Norveške slagalice. Nešto najbolje što nam se tu dogodilo je upoznavanje novih ljudi, njihovih životnih priča, proširenje našeg horizonta. Vrlo važna stvar koju želim napomenuti je da svi mi koji smo došli tu raditi zapravo dolazimo s istim ciljem ali u glavama svakog pojedinca je drugačiji film jer netko možda želi tu biti na kratko, netko se možda ne može uklopiti i prilagoditi, svatko ima svoj drugačiji plan i pogled na život i rad u Norveškoj. Kako sam blog kaže u naslovu ovo je Norveška iz mog oka. Svidjelo se to nekima ili ne pogled iz mog oka vidi prekrasnu, uređenu, socijalnu, liberalnu, sekularnu državu. Državu gdje su manje više svi jednaki, državu gdje nema autoriteta, državu gdje se cijeni radnik. Državu onakvu kakvu sam sanjao godinama prije. Sanjao sam tada da će takva biti moja Hrvatska.

Crno zlato

Ekofisk field

Pad cijene nafte sa stotinjak dolara po barelu na sadašnjih pedesetak pogodio je Norvešku i njenu industriju. Mnogi su ostali bez posla, proizvodnja se smanjila. Smanjenjem potražnje stvorio se višak radnika. Strani radnici iz naftnog sektora većinom su napustili zemlju. Norvežani koji su radili u toj industriji sada rade druge poslove koje prije nikada nisu radili i to je jedan od razloga zbog kojeg je danas u Norveškoj mnogo teže doći do posla. Područje zapadne Norveške sa svojim centrima posebno je pogođeno.
Norveška je do pedesetih godina bila prosječna industrijska zemlja koja po ničemu nije odudarala od ostalih do trenutka otkrivanja crnog zlata u Sjevernom moru. Istraživanja u Norveškoj započela su 50-ih godina, prvi pozitivni nalazi došli su 60-ih, a eksploatacija je započela 70-ih. Na Badnjak te davne 1969. Norvežani su na svom kontinentalnom šelfu otkrili naftu i plin. Nekad mala nacija na europskoj periferiji izrasla je danas u petog svjetskog izvoznika nafte i plina u svijetu. I jedinstveni Muzej nafte u Stavangeru, europskoj energetskoj prijestolnici, svjedoči o tome da petrodolare brižno štede i uplaćuju u mirovinski fond za buduće generacije. Danas taj fond raspolaže s više od 800 milijardi dolara i ove godine su Norvežani prvi put zagrabili u tu kasicu prasicu čuvanu za crne dane. Uzeli su od početka godine oko 10 % sredstava iz tog fonda. Riječ je zapravo o fondu koji posjeduje jedan posto svjetskih dionica, a dovoljno je velik da svakog građanina napravi milijunašem, naravno u norveškim krunama.
Daleko od toga da je ova zemlja i njena industrija samo bazirana na naftnom sektoru. Četvrtinu BDP-a pokriva naftni sektor. Država strateški brine i o industriji morske hrane. Norveška izvozi 90 % ulova, nakon Kine drugi je najveći izvoznik ribe na svijetu. Globalni je predvodnik akvakulture, osobito uzgoja lososa. Obožavam lososa. Većina Norvežana zadovoljna je s onim što ima. Prema istraživanjima njujorškog Columbia univerziteta, Norveška je jedna od najsretnijih zemalja na svijetu. Ono što ih razlikuje u potpunosti od nas jeste to da novac nisu pokrali već su pametnim ulaganjima sve ove godine izgradili jednu od najpoželjnijih zemalja za život u svijetu. Dok ostale zemlje kojima je nafta “udarila u glavu” troše pare, Norveška svoj novac i dalje ulaže u razvoj. Kad su pitali njihove stručnjake što poslije, nafte će jednog dana nestati odgovor je bio da u Norveškoj nema rasipanja, unatoč bogatstvu. Zapravo, manje od četiri posto ekstra dobiti potrošeno je na projekte javne potrošnje.

Siv Jensen-Ministrica financija

Možda je na pitanje što kad nafte nestane najbolje odgovorila Norveška ministrica financija Siv Jensen: "Norveška je privreda u vrlo dobroj situaciji. Intenzivno radimo na postupnoj smjeni tijekom sljedećih nekoliko godina"
"Imali smo sporiji rast produktivnosti u posljednjih nekoliko godina, pa ova Vlada sada radi na uvođenju kompetitivnih nivoa poreza i smanjivanju birokracije kako bi se privukli ulagači! Osim toga, svjesni smo da imamo veće cijene od većine zemalja istog nivoa”.
Postoji nekoliko razloga, zbog kojih je Norveška sretna zemlja koja uspijeva sačuvati svoje bogatstvo i odoljeti iskušenjima luksuznog života. Norvežani imaju povjerenja u svoju vlast. Kao rezultat socijaldemokratske vlasti koja poštuje ravnopravnost nastalo je homogeno društvo s visokom razinom povjerenja. Na pitanje je li Norveška bogata zbog velikog povjerenja svojih građana, ili su Norvežani povjerljivi jer su bogati, stručnjaci su odgovarali da "Visoka razina povjerenja olakšava ekonomski rast".
Skromnost se može vidjeti i na samim ulicama Bergena. Nema preseravanja u bijesnim limuzinama, nema redova ispred luksuznih butika i restorana. Norvežani ne razmišljaju o sebi kao o bogatim ljudima. Oni to ostavljaju na procjenu budućnosti. Možda svijest da nafta i plin neće zauvijek trajati, objašnjava rabljene Volvo automobile na krivudavim ulicama Bergena, umjesto Porschea ili Bentleya kakvi se voze po bogatim kvartovima Londona i drugih europskih metropola.
Kad bih morao u dvije riječi opisati ekonomski prosječnog Norvežanina odgovor bi bio 'skromni bogataš'. Ulagajući u svoju zemlju, gradeći nju i njenu budućnost svakom pojedincu i budućim naraštajima ovaj Skandinavski model omogućuje miran san.

Slušaj Kralja

Naletio sam jučer na jedan šerani post čiji je link vodio na jednu našu stranicu koju ne želim niti imenovati. Pisalo je u tom postu toliko sranja da sam na trenutak mislio da je neka sprdačina poput News bara ili nešto slično. Neka gospođa iz Hrvatske opisivala je Norvežane kao one koji otimaju djecu na ulici, daju svoju djecu pedofilima i kako je ona svoju djecu jedva spasila iz ralja zemlje koju je u potpunosti obuzeo nečastivi. Čak je i počela slušati sotonističku metal glazbu od kad je došla u Norvešku. Kažem vam toliko sranja neograničen internet od ograničene osobe odavno nije upamtio. Mnogo je onih koji ne razumiju niti će ikad moći razumjeti zemlju koja se u potpunosti razlikuje od one iz koje su oni došli. Kad sam odlazio iz Hrvatske jedan bivši kolega mi je kazao da kad dođem u Norvešku neću smjeti reći tko sam ni odakle sam i citirat ću ga "Nećeš smjeti reći ništa kontra Norveške". Pitao sam ga odmah zašto bih išta govorio protiv Norveška jer da ne želim ići nisam ni morao ići. Bilo je to klasično razmišljanje osobe koja nažalost u toj zabludi nije sama. Nekome tko je konstantno kljukan predrasudama od kad se skinuo s majčinog mlijeka teško je objasniti kako funkcionira uređena, moderna i liberalna država. Opet bez obzira na to konstantno kljucanje medija, okoline pa i ponekad rodbine ako razmišljaš svojom glavom dolaskom u Skandinaviju odmah možeš uvidjeti da je sve to zabluda i da postoji uređena država gdje se poštuje svaki pojedinac. Rekli su mi tu da su Norvežani isto u dubini duše nacionalisti i vole samo svoje da će posao dobiti uvijek prije Norvežanin nego stranac da neće da pokažu to javno ali da su pojedinci takvi. Nisam još toliko duboko zaronio u njihove poglede na sve to ali iz dosadašnjeg iskustva mogu reći da imam samo pozitivna iskustva i da osim dobivanja posla prije Norvežanina ništa od toga nisam još osjetio na svojoj koži. Iako sam nekoliko puta odbijen na natječajima za posao ulaskom u uži krug kandidata i dalje sam uvjeren da prioritet kod zaposlenja daju struci, iskustvu, poznavanju jezika itd. Možda stvarno dobro glume ali ako vole svoju domovinu i normalno svoj narod zašto bi to krili. Njihov nacionalizam zasigurno se u mnogo čemu razlikuje od našeg. Nisam primijetio da je ikad praćen mržnjom.

Soldiers of Odin

Nijedna zemlja nije idealna, ne postoji takva u svijetu pa kao i svugdje i u Norveškoj ima ljudskog smeća, neofašista koji su uzor pronašli u Finskoj i zovu se 'Soldiers of Odin'. U južnoj Norveškoj policija ih je nedavno pohapsila čim ih je u gradu uočila s obilježjima.


Bergen grad u kojem živim ima preko 280 000 stanovnika. Sa svojim širokim i velikim prstenom tu živi preko 420 000 ljudi. Drugi je to po veličini grad u Norveškoj i centar pokrajine Hordaland.
Prvi put se spominje davne 1070 godine i star je kao moj Šibenik. U njemu bez ikakvih problema žive zajedno Norvežani, Poljaci, Iračani, Litvanci, Nijemci, Englezi pa i Bošnjaci, Hrvati i Srbi. Nije da su to male populacije samo Poljaka ima više od 5000. Kvart u kojem sam smješten i jest podignut sedamdesetih godina od emigranata. Na ulicama možete sresti razne narode, nacije i boje kože. Indijci u kvartu na lokalnom igralištu igraju svoj nacionalni sport broj jedan kriket. Nitko ih ne dira, ne napada niti maltretira. Srbi i Hrvati igraju zajedno nogomet, košarku. Svi smo tu iz istog razloga i s istim ciljevima. Mržnja ne stanuje u Bergenu i svatko onaj tko razmišlja suprotno iskreno nema što tražiti u Norveškoj. Ne znam još dobro kako razmišljaju njihove parlamentarne stranke i zašto se koja točno zalaže. Široka je lepeza na njihovoj političkoj sceni od lijevih socijalista pa sve do desničarskih konzervativnih stranaka. Ako razmišljaju kao njihov kralj Harald koji je održao govor kojemu se divi cijeli normalan svijet nema straha od nijedne političke opcije.

Norveški kralj u posjeti Hrvatskoj

Kako završiti ovaj post nego njegovim fenomenalnim govorom:
 "Norvežani stižu sa sjevera, juga, iz središnjih dijelova, iz svake regije. Norvežani su i imigranti iz Afganistana, Pakistana, Poljske, Švedske, Somalije ili Sirije. Nije važno otkud potječemo, dom je tamo gdje je srce", rekao je kralj.
"Norvežani su i djevojke kojima su sviđaju djevojke, dečki kojima se sviđaju dečki i dečki i djevojke koji se vole međusobno. Norvežani vjeruju u Boga, u Allaha, u sve i u ništa", poručio je.
"Drugim riječima, Norveška ste vi, Norveška smo mi"

Night life

Wilco Bergen Fest 2016

Petak noć, vrijeme kad Bergen poprima neko drugo lice za mene još neistraženo područje. Zahvaljujući dvojici naših starosjedioca prvi put sam osjetio noćni ritam drugog grada po veličini u Norveškoj. Nije to bio sad ono totalni zalom jer smo se vratili dosta rano ali je bilo dovoljno za osjetiti čari Friday night-a i dašak noćnoga života. Za razliku od naših običaja tu u Bergenu vidim izlazi se dosta ranije. Sunce je još plovilo prema horizontu a klubovi su se već polagano punili. Bergen je grad studenata i ima ih mnogo a kako su se vratili u grad pred početak nove školske godine odmah se osjetila živost na njegovim ulicama.

Koncert Filharmonije

Na glavnom gradskom trgu održavao se koncert filharmonije. Više tisuća ljudi i njihovo oduševljeno pljeskanje na svaku izvedenu skladbu posjetilo me da sam na mjestu gdje se cijeni neka druga, mnogo kvalitetnija glazba. Bili vi u dvadesetima, tridesetima, četrdesetima ili stariji grad vam nudi razne opcije za zabavu prema vašim željama. Od bučnih do ambijentalnih mjesta prošaranih notama rocka, bluesa, jazza pa sve do house, elektronskih ili klasičnih žanrova da svatko može naći sebi nešto po guštu.

Glazbena kultura ovdje živi, nema cajke. Živa glazba u klubu u kojem smo bili bacala je na country povremeno praćena raznim hitovima poznatih američkih rock bendova. Restorani, noćni klubovi, kafići u samom centru bili su dobro popunjeni. Već sam pisao kako se Norvežani kroz tjedan štede dok je vikend rezerviran za provod.

Night Life

Bergen je uvijek spreman za party, i dobro jelo! Ako ste gladni šteta bi bila prije pića ne pripremiti podlogu od divljači ili ribe u jednom od mnogobrojnih gurmanskih restorana! Pivski, vinski ili koktel barovi, karaoke nema što nema. Noćni klubovi s hostesama za odabranu klijentelu pa sve do književnih ili kviz barova. Raznim alternativnim sadržajima odlično se ocrtava sva raznolikost ovog prekrasnog grada. Bergensko ljeto nudi mnoštvo koncerata i poznatih svjetskih bendova kao i domaćih lokalnih sastava. Grad je prepun turista i u kratko može se reći da je to mjesto koje diše i živi punim plućima. Zgodne plavuše prehrabro skinute na nekih 18°C zagriju te htio to ili ne. Dakle noćni život je baziran na dobroj hrani, glazbi i zabavi. Bilo da ste turist, tinejdžer, odrasla osoba, muško, žensko ili oboje, Bergen je grad za vas. Otvoren, liberalan baš onakav kakav vam treba za dobar provod.

Na početku sam rekao da oni izlaze dosta ranije pa se već oko sat iza ponoći barovi počinju prazniti. Radno vrijeme noćnih klubova je obično do dva, tri sata u jutro. Sjetim se svojih izlazaka u Dalmaciji točno oko tog sata kad sam se ovdje vračao kući. Nije ni da smo planirali nekakav ludi izlazak i provod ali bilo je dovoljno dobro da se osjeti i taj aspekt Skandinavskog života. Sve u svemu ako imaš dobru ekipu i dobro mjesto za izlazak kao i svugdje dobar provod je zagarantiran. Valja napomenuti ono već poznato da je izlazak u Norveškoj za naše pojmove skup sport i jako blizak s pojmom luksuz. Jedno točeno pivo od 4 dl košta oko 60 kn a prosječna cijena večere u restoranu po osobi izađe minimalno 200 kn. Ture onda znate koliko otprilike izađu pa se treba u potpunosti pripremiti da ne dođe do neželjenog financijskog šoka. Usporedbe s Hrvatskom nije preporučeno raditi jer brzo vam proleti kroz glavu koliko ste mogli pojesti i popiti u našoj lijepoj.

Cijene su dakle dosta različite od naših ali ono što sam primijetio da je isto jeste mjesec koji mi se na povratku jednako smiješio kao dolje na jugu. Onako pun jasno je obasjavao ulicu s vrhova Lyderhorna, ulicu koja je bila tako tiha i mirna za razliku od one ljetne Šibenske koja bi mi se ponekad prilikom povratka iz noći činila mnogo veća nego što jeste. Rekao sam vam ovaj put vratili smo se na vrijeme.

Dobro je znati

Vrijeme je da se pripremim za Norvešku zimu koja će čini mi se doći mnogo prije nego sam mislio. Kažu da zna biti jako duga i depresivna. Krenuo sam zbog toga na vrijeme osigurati sebi iPTV, računalo i sve potrepštine da se ovdje osjećam u potpunosti kao kod kuće. Imao sam u Šibeniku nelošu IT opremu pa sam odlučio prebaciti je poštom u Norvešku. Nije ovdje IT oprema ništa skuplja od Hrvatske, cijene su tu negdje. Istina nisam znao detalje o visini poštarine i carini ali sam se ipak na rizik odlučio prebaciti svu tu opremu. Više me je bilo strah da se što ne ošteti u transportu. Slanje paketa koji je bio težak oko 24 kg (PC, monitor i popratna oprema) je iznosilo oko 380 kn. Došao je za dva tjedna s tim da je tjedan dana proveo na carini u Oslu. Carinu nikakvu nije bilo potrebno platiti jer se radilo o korištenoj robi. Tražili su potvrdu mailom o podacima primatelja kao o sadržaju paketa. Čim su dobili potrebne podatke u roku jednog dana roba je isporučena uz mala oštećenja pa slanje nekakve lomljive ili osjetljive tehnike nikako ne bih savjetovao transportirati na ovakav način bez obzira koliko dobro upakirali i osigurali robu. Prilikom ulaska u Norvešku dozvoljeno je unijeti do 3000 EUR. Unos pojedinih vrsta oružja i municije je zabranjen, izuzev u slučaju posjedovanja odgovarajuće norveške dozvole. Kada je riječ o unosu životinja, Norveška primjenjuje propise EU. Dozvoljeno je unijeti jednu šteku cigareta i jednu litru žestokog pića.

Dolaskom u Norvešku odmah smo uzeli njihove SIM kartice, brojeve. Po preporukama izabrao sam mrežu MyCall zbog povoljne cijene poziva prema Hrvatskoj. U tijeku je trenutno akcija koja za 160 kn mjesečno daje neloš paket s 500 min odlaznih poziva prema Hrvatskoj ili nekoj drugoj zemlji. U paket je uključeno 3GB podatkovnog prometa kao i besplatni pozivi, SMS i MMS poruke unutar Norveške. U Norveškoj je i za prepaid uslugu potrebno se registrirati što traje nekoliko minuta dok je za sklapanje pretplatničkog ugovora potreban D-broj kojeg dobijete kad se zaposlite. Onima koji dođu savjetujem ovu mrežu i paket koji je za usporedbu s našim Hrvatskim davateljima usluga mnogo povoljniji. O Hrvatskim davateljima usluga dala bi se napisati jedna "lijepa" posebna priča za koju sigurno ne bih bio dovoljan jedan post. Internet mi je uračunat u stanarinu s ostalim režijama dok otprilike mjesečni flat paketi koštaju oko 200 kn. U tom paketu imamo iPTV i brzinu surfanja oko 90/20 Mbps.
Norveška električna mreža je kao naša 230V/50Hz. Utičnice također pa ne treba nositi nikakve posebne adaptere. Struja od kad sam tu još nikada nije nestala i napon je stabilan pa se ne treba bojati za oštećenje osjetljive elektronike. Nevremena su tu rijetka a i kad se dogode nikad nisu praćena jakim grmljavinama.
Iako još nemam automobil saznao sam da se doslovno sve u prometu Norveške plaća. Cestarine, tuneli, trajekti koji su dosta česti u zapadnoj Norveškoj.
Mreža cesta duga je oko 92 000 km. Ceste u urbanim područjima većinom su izvrsne kvalitete, ponegdje van gradova možemo naići na loše ceste. Put E 6 povezuje sjever-jug Norveške i zapadnu obalu Švedske, pri čemu 50 km od Osla prelazi u regionalni put. Put E 39 prati zapadnu obalu Norveške.
Prosječna dozvoljena brzina je 60-80 km/h, a najviša dozvoljena je 100 km/h. U nekim naseljima može biti ograničena i na 30 km/h. Kazne za vožnju pod utjecajem alkohola su rigorozne. Vezivanje pojasa je obavezno, kao i posjedovanje trokuta i žutog fluorescentnog prsluka. Potrebna je vozačka dozvola (iz zemlje porijekla ili međunarodna). Preporučuje se zeleni karton.
Pomorski promet je veoma razvijen, a jug Norveške povezan je s V. Britanijom, Danskom, Njemačkom i Švedskom.

U Norveškoj postoji oko 50 naplatnih stanica. Na većini se vrši automatska naplata (prolaskom kroz stanicu), dok neke imaju trake za AutoPASS i za ručno plaćanje. Putem kreditne kartice može se unaprijed platiti određen iznos cestarine - ,,prepaid" račun (neiskorišteni iznos će biti vraćen na račun 85 dana kasnije). U tom slučaju može se prelaziti kroz sve naplatne stanice označene sa AutoPASS bez zaustavljanja. Važno je napomenuti da kreditna kartica mora važiti najmanje tri mjeseca kako bi mogla da se koristi za plaćanje cestarine online. ,,Prepaid" uplata treba da se obavi unaprijed, a najmanje tri dana prije prolaska kroz prvu naplatnu rampu. Većina naplatnih stanica u Norveškoj su automatske i vozilo prolazi bez zaustavljanja. Fotografija snima matični broj vozila, a točan iznos se automatski umanjuje s računa. U slučaju da cestarina nije plaćena ,online", može se platiti na benzinskoj postaji (pratiti znak s oznakom " KR-service"). Ako se vozilo ne zaustavi i ne plati cestarinu, u roku od tri dana biće poslat račun za naplatu. Vozila koja nisu evidentirana u Norveškoj se fakturiraju preko Euro Parking Collection plc (EPC) u Londonu.
Od siječnja 2015. godine sva teretna vozila preko 3,5 tone, bez obzira da li su norveška ili strana, moraju imati ispravno instaliranu cestarinsku oznaku, kako bi se izbjegla velika novčana kazna. Ovo uključuje i iznajmljena vozila, čak i ako su iznajmljena u inozemstvu. Vozač je odgovoran da li je takva oznaka postavljena. Inače, sama oznaka je besplatna, ali mora da se plati depozit od 200 NOK.
Ostale naplatne stanice imaju AutoPASS trake i trake za ručno plaćanje. Preporuka je da prije putovanja u Norvešku, vozači prikupe dodatne informacije na autopass.no
Norveška je generalno sigurna zemlja i ne postoje nikakve posebne preporuke u tom pogledu. Uvijek je dobro znati brojeve telefona za hitne slučajeve:
Vatrogasci: 110
Policija: 111 (samo s mobilnog telefona)
Policija: 112
Hitna pomoć: 113
Pomoć na otvorenom moru: 120

Red kiše, nogometa i ribe

Kiša, kiša pa ponovo kiša. Takvo je ljeto godine 2016. Kažu starosjedioci da zadnjih sto godina po statistikama ovoliko kiše nije palo u ljeto. Mislim se jesam pogodio baš u sridu. Ponovo razmišljam pa bolje onda kad već ne mogu na more ili u more neka je oko 15 C tko bih izdržao 35 C.
Jeste ono malo te baci na depresiju pogotovo kad si sam a dio ovog ljeta sam bio sam i pozitivna stvar interneta jeste ta da preko društvenih mreža i raznih chat aplikacija nikad nisi sam. Koristio sam slobodno vrijeme u upoznavanju Bergena i njegovih ljepota i uvijek me fascinira iznova i posjeti da je Bergen stvarno jedan od najljepših gradova koje sam ikad vidio. Volim nogomet pa sam otišao i pogledati prvu utakmicu od kad sam tu. Prva Norveška liga ne odudara po kvaliteti mnogo od naše ali uvjeti koje imaju klubovi odmah su vidljivo na mnogo većem nivou. Atmosfera na stadionu je ok ali tko doživi onu Splitsku na Poljudu mislim da ga više ništa ne može na tom polju fascinirati. Brann je stukao susjede iz Aalesunda ni manje ni više nego 6:0! Opet mislim se rekord, kažu zadnjih desetak godina Brann nikad nije nikoga toliko ubio. Idu me rekordi ovaj mjesec definitivno. Zapazio sam i to da rivali iz dva susjedna grada prije i poslije utakmice šetaju jedni pored drugih s uredno istaknutim obilježjima svojih klubova. Mislim se ne lete boce, kamenja, bokseri, bengalke pa mi ono malo čudno.

Planirao sam otići i na rock koncert zapravo glazbeni festival jer u Bergenu ljeti stvarno ima mnogo kulturnih događaja ali ona kiša s početka posta me odvratila od te želje. Još nisam ono pravo osjetio noćni provod i mogu vam reći da jedva čekam da vidim i osjetim i te čari. Zanimljiv je statistički podatak da se Norvežani jako mnogo rastavljaju pogotovo u Bergenu. Oko 44% brakova se raspadne za usporedbu Hrvati su na nekih 25%. Udavači i udavače samo podatak da je 65% Norvežana singl.
Turista se nikako riješiti, grad je ovih dana prepun Japanaca, Engleza, štandovi na rivi su krcati, puštaju mirise od kojih odmah ogladniš. Riba, školjke, razni specijaliteti pa meso, kobasice ima za svakog po nešto. Vidim da stvarno dobro unovče i izvuku svaku krunu. Gledam te turiste u čudu, nisu oni ka naši ovi su došli tu u sred ljeta u Skandinaviju i nije ih briga za plivanje, more, sunce. Zato su izravni letovi Bergen - Split u sezoni rasprodani jer Norvežani idu u suprotnom smjeru od svojih turista.
Za kraj ovog posta prenosim vam slikovno atmosferu iz centra Bergena i poticaj za naše ugostitelje u Dalmaciji kako se bolje može širiti miris Jadrana i Mediterana.

Vikinzi jedu zdravo

Kažu mi da malo pišem o cijenama i kvaliteti hrane. Ponovo stavljam link Usporedbe cijena  gdje se može vidjeti iznos cijena pojedinih artikala od kruha, mlijeka, pive, vina pa do cijena nekretnina. Cijene su manje više točne i one su dobra usporedba i prikaz trenutne Norveške košarice. U postavkama se može mijenjati valuta usporedbe i grad u Norveškoj. Link prikazuje prosječne cijene u Bergenu uspoređene s našim Šibenikom, izražene u kunama. Jasno se vidi da su potrošačke cijene u Bergenu u prosijeku 102,61 % više nego u Šibeniku. Najam stana u Bergenu je 385,23% veći nego u Šibeniku. Restorani su 157,09% skuplji kao i namirnice 120,06%. Kupovna moć u Bergenu je 102,94% veća nego u Šibeniku a prosječne plaće u ovom Skandinavskom gradu su 386,79% veće nego u Dalmatinskom.

Malo statistike da se steknu približne razlike i upozorenje svim onima koji misle da se veća primanja u Norveškoj mogu uspoređivati s našim poimanjem cijena, potrošnje i načina života.
Norveška je jedna od najskupljih zemalja svijeta i to su one negativne stvari o kojima sam pisao ali njihov način oporezivanja ovdje većini ne smeta jer Norvežani dobro znaju da svaka njihova kruna odlazi na pravo mjesto, na razvoj i ulaganje u svoju državu a ne na financiranje raznih uhljeba.
O kvaliteti hrane i kontrolama hrane te usporedbama s istočnom Europom razlike se mjere u svjetlosnim godinama .
Već je nadaleko poznato da se kvalitetniji proizvodi dostavlju razvijenijim zemljama zapada. Nije rijetkost kad kupite prašak iste marke kao u Hrvatskoj koji vam mnogo bolje opere robu ili kako bi rekao jedan moj poznanik tu u Bergenu: On opere robu. U Nutelli ćete osjetiti lješnjak u Nesquiku kakao i ogromne razlike sa šećerima začinjene iste marke na našim policama. Jaja se forsiraju iz domaćeg ekološkog uzgoja, mlijeko je mnogo kvalitetnije i nema neugodnog mirisa kao naše, povrće i voće sve manje ima pesticida na sebi. Voda je kvalitetna, glečerska i jedna od najboljih u svijetu pa se uredno može konzumirati kao i u nas.  Kontrole hrane su rigorozne ali isto se zna desiti slučaj kao nedavno tu kad su u mlijeku pronašli deterdžent?! Zakazao stroj koji čisti ambalažu ali oni to ne kriju, svi ti proizvodi odmah su povučeni iz prodaje i hitno kroz medije javnost je obaviještena. Norvežani forsiraju svoje proizvode pa se ne treba čuditi kad zatražite čokoladu Milka a prodavač vam ponudi bolju domaću i stvarno u većini slučajeva je bolja. Norveška kuhinja se u svom tradicionalnom obliku uglavnom temelji na domaćoj hrani s Norveških planina, polja i obala. Ona se razlikuje u mnogočemu od kontinentalnih susjednih zemalja s jačim naglaskom na divljač i ribu. Moderna Norveška kuhinja je još uvijek pod snažnim tradicionalnim utjecajem. Novije vrijeme nosi znakove globalizacije i amerikanizacije. Razne tjestenine, pizze i slično uobičajeni su kao i mesne okruglice i bakalar. Urbani restorani serviraju istu hranu kakva se može naći u bilo kojem gradu zapadne Europe. Norvežani se većinom hrane zdravo i žive zdravo. Nije čudno da više ribe jedem u Skandinaviji nego u Dalmaciji. Kad su slobodni ne idu na kavu ili pivu. Oni idu u prirodu, trče, voze bicikle. Dobro ok znaju neki vikendom sve to nadoknaditi u noćnim klubovima.

Znam da ništa ne može zamijeniti domaću janjetinu ili prasetinu, ribu, školjke, maslinovo ulje, pršut, pancetu ili sir samo šteta što od svega ovog navedenog mnogi naši ljudi ne mogu tu domaću hranu sebi priuštiti u onoj mjeri koja im je potrebna. Ogladnio sam od svega ovoga pa vas pozdravljam....ha det bra!