Još jedna rotacija

Ovaj mjesec malo sam zapostavio blog zbog obaveza a i zbog nadolazećih praznika. Većinu već flešaje praznički filing. Planiraju se godišnji odmori, odlasci u matične luke. Mnogi su već napustili Norvešku i po običaju dva puta godišnje (neki i češće) kako za ljetne tako i za zimske praznike, iskoriste blagodati pravne i uređene države, provodeći te dane sa svojom obitelji. Meni će ovo biti prvi Božić i doček van Hrvatske. S obzirom na to da ni prijašnjih godina nisam doživljavao ove praznike, ne pogađa me to baš toliko. Radeći na te dane, nerijetko i na sam doček izgubio sam pravi filing i smisao ovih obiteljskih praznika. Ovom prilikom poseban pozdrav mojim bivšim kolegama koji će kao i svake godine i ove praznike dočekati na radnom mjestu. Želim svima vama da u buduće oni koji trebaju to znaju više cijeniti dok se istovremeno budu grijali u svojim dnevnim boravcima.
Bergen je ovih dana prekrasan, okićen i cijeli diše Božić. Temperatura je izvrsna oko 7°C i odmah bih potpisao da ovako bude cijelu zimu. Znam da zna udariti gadno ali ništa toplije nije mi bilo ni zimi u Šibeniku kad bi brijala bura. Utjecaj oceana i golfske struje pokazao se odlična kombinacija i potvrdio je pravi odabir grada u koji sam došao. Pratim temperature ostalih gradova u Norveškoj i odstupanja prema negativnom su osjetna. Pogotovo to dolazi do izražaja prema sjeveru zemlje pa i sam odlazak prema unutrašnjosti, u stotinjak kilometara istočno udaljen Voss, osjetno pokaže temperaturnu razliku i ponekad brutalnu Skandinavsku klimu, brutalnu s naše točke gledišta jer njima to baš i nije nekakav veliki problem. Naši ljudi se na sam pomisao Norveške smrznu i mogu reći da taj stereotip smrzavanja baš i nije točan. Pita me jučer taksista da zašto nas Hrvata ima malo u Bergenu. Odgovorio sam mu da je možda baš ta klima jedan od razloga, pogotovo mi Mediteranci teško se možemo pomiriti s tim da nam sunčane naočale ovdje rijetko trebaju. Oni koji se odluče doći živjeti i raditi u Norvešku moraju na to biti spremni i ne trebaju se bojati Skandinavske klime, nije strašna bar u području priobalne jugozapadne i južne Norveške.

Dakle okrenula se zemlje još jedan put oko sunca i ta rotacija iz godine u godinu čini mi se sve brža i brža. Generalno gledano u tih godinu dana i u ovih sutrašnjih devet mjeseci u Norveškoj ostvarili smo ono zbog čega smo došli. Iako je pred nama još mnogo posla i truda nadam se da je najteži dio prošao. Onima koji su se kasnije uključili u blog, i oni koji Ivanu i mene ne poznaju, ponovit ću im samo da smo tu došli na slijepo uz veliki rizik ne poznavajući nikoga, ne poznavajući ni zemlju ni jezik. Svaki uspjeh i korak naprijed smatram velikim i važnim zajedničkim postignućem.
Hvala svima onima poznatima i nepoznatima koji su cijelo vrijeme uz nas i koji nas od srca bodre i daju nam podršku. Hvala svim onim našim ljudima i Norvežanima koji su nas tu primili kao svoje i pomogli nam da se osjećamo kao kod kuće. Hvala svim onima čije smo živote do jučer dijelili u Hrvatskoj, onima koji nas nisu zaboravili i onima koji jedva čekaju da se vidimo i da se ponovo družimo kao nekad. Zbog svih vas i jesmo ovdje, makar virtualno i biti ćemo tu dok nas sve to bude zabavljalo. Jednom sam rekao da ako ovaj blog pomogne i prenese iskustva makar jednoj obitelji koja će sebi osigurati bolji i kvalitetniji život, onda je on ispunio svoj smisao.
Svima vama i vašim obiteljima želim sretne blagdane, sretan Božić i Novu godinu 2017. Veseli i zdravi bili.

Kako Norvežanin lomi jezik?

Kafić u centru Bergena

Kultura ispijanja kave, zanimljiv nekakav izraz, postaje učestao u našim medijskim krugovima. Kako objasnit Skandinavcu taj naš tradicionalni običaj. Idu i oni na kavu ali nije to kao kod nas. U nas je to širok pojam koji zna završiti i s kulturom ispijanja pive, pelinkovca ili nečeg trećeg kratkoga. Kako u kvartovima baš i nema kafića, a recimo moj kvart malo je manji od Šibenika, za takvo što potrebno je otići u sam centar grada ili veći trgovački centar. Zanimljiv je događaj od prije nekoliko dana kad smo prijatelj i ja, oba iz Šibenika, dogovorili se otići na kavu. Nađemo se mi u centru grada, kafić prva liga. Unutra izgleda kao pravi veliki noćni klub što vjerojatno i jeste. Sjednemo na štekat ispod spiralnih grijalica, pijuckamo mi našu kavu i ćakulamo. Štekat je imao nekih deset stolova od kojih su tri ispunjena. Sa sva tri stola dopirao je nama poznati jezik, sjedili su tu ljudi s područja bivše države. Tko će biti u kafiću nego Balkanci. Nije bilo jedino moje plavuše od prije nekoliko tjedana, nažalost. Dobro, bio je vikend koji u Norveškoj u većini slučajeva znači odmor. Vikend je riječ koju s tolikim oduševljenjem izgovaraju Norvežani da me u početku čudilo što se toliko vesele vikendu. Osim što se oni kvalitetno iznerede vikendom, vikend su još i dva slobodna dana, to je to. Čudno mi je jer dugogodišnjim radom u smjenama vikend bi mi bio onda kad sam bio slobodan, nerijetko usred tjedna. Dok smo se čudili koliko naših ljudi ima tu, upita mene frend da kako sam razgovarao s konobarom. - Engleski, odgovorim mu. - Nemaš potrebe, konobar je Bosanac, kaže on.
Dok su nas na odlasku pozdravljali ljudi sa susjednog stola komentirajući kako nas puno ima, odgovorio sam im kako će nas biti čini mi se još i više kako je krenulo. Taman kad smo odlazili momak je dovezao robu u kafić. Nije potrebno da naglašavam odakle je i on došao. Ma koliko se nas tu skupilo ne može nas se skupiti koliko ima Poljaka. Oni doslovno iskaču iz svake pločice na trotoaru.
Nisam se još skompao toliko s Norvežanima pa vam ne mogu pričati o njihovim kulturama ispijanja. Zapravo mogu, u jednom smo isti, u kulturi ispijanja alkohola vikendom. Kad smo kod ugostiteljskog sektora mogu vam prenijeti iskustva ljudi koji traže posao kao konobari ili kuhari. Pravilo sezone i mnogo lakšeg pronalaska posla u tom periodu vrijedi i tu u Bergenu. Bergen je turistički grad koji ljeti vrvi turistima pa je logično da onda raste potražnja za tim radnicima. Norvežani vole poslovne ugovore naglašavati u postotku. Možete imati sto postotno radno vrijeme a možete i dobiti ugovor na recimo dvadeset posto. U ovom zimskom periodu teško da ćete dobiti posao u nekom od gradskih restorana ili kafića u sto postotnom radnom vremenu. Dakle ako imate plan doći konobariti u gradovima na zapadnoj obali Norveške učinite to na proljeće ili ljeto.

Norveška imena

Već nekoliko ljudi ovdje me upozorilo na problem izgovaranja mog imena. Na Norsk kursu prilikom upoznavanja morao sam jedini napisati prezime. Ono zvuči Francuski pa ga Norvežani bez probleme mogu izgovoriti. Ivana s tim nema problema. Hrvoje, oni to jednostavno ne mogu izgovoriti ili progutaju pola imena pa to ispadne nešto kao 'Voje. Žao mi ih je kad lome jezik. Mnogi ljudi uzimaju njihovo srednje ili glavno ime. Sve to može se napraviti s nekoliko klikova miša, naravno online brzo i efikasno možete postati Harald ili Ingrid ( Ne ona 'Pipl mast tras as' ). Ima to više svojih prednosti pogotovo prilikom traženje posla. Moj ćaća nije niti sanjao da će mu sin završiti u Skandinaviji. Na žalost nikad neće ni saznati gdje sam završio. Čovjek koji je kao i svi mi mislio da će Hrvatska biti naše idealno mjesto za život. Najvjerojatnije bi se razočarao u Hrvatsku. U mene i ovu odluku o napuštanju Hrvatske, čisto sumnjam. Mnogi misle da se Norvežani zovu po svojim očevima poput sina od Henrika koji se zove Henrikson ili Henrikov sin. Ne, to je slučaj s Islanđanima.
Najčešća imena koja Norvežani prakticiraju imaju dosta sličnosti s našima. Tako muškarce često možete oslovljavati kao Daniel, Robert, Martin ili recimo Kristijan. Ženska imena poput Ane, Kristine, Julie, Nine ili Marie nisu uopće rijetkost. Najpopularnija Norveška imena u 2015. godini su: Emma i Wiliam. Na ovom linku Norveška imena je lista pa ako nađete koje zanimljivo preporučite mi, pomozite meni i Norvežanima. Vaš Hrvoje-Lucas. Veseli i zdravi bili. Ha det bra.