Prvi rođendan Skandinade

Evo prošla je godina dana od prvog posta na mom malom blogu. Kad sam planirao kako bi sve to trebalo izgledati zamišljao sam ga kao priču upućenu svom malom krugu poznanika. Nisam htio opterećivati s tim one prijatelje na Facebooku i Twitteru koje ne zanimaju moji doživljaji iz Skandinavije. Želio sam da samo oni koje sve to zanima mogu slobodno kliknuti na šerani link i doći na blog. Na kraju me pozitivno iznenadila posjeta i reakcije na blogu.
U godinu dana blog je posjetilo blizu 30.000 ljudi iz cijelog svijeta ili negdje oko 2.500 mjesečno. Kako je bilo za očekivati najviše posjeta blog dobiva iz Hrvatske. Po zemljama slijede: Norveška, SAD, Srbija, Njemačka, BiH, Slovačka, Švedska, Francuska i Ukrajina. To je top deset zemalja koje posjećuju moj mali blog. Ljudi najviše vole čitati moje zgode po Bergenu. Mnogo više od ekonomskih, kulturnih vijesti ili statističkih podataka. Najčitaniji postovi su oni koji govore o razlozima odlaska, doživljajima na prvom poslu i analizi prve godine. Zato pokušavam kombinirati podatke i zgode koje bi mogle ljude zabaviti a ujedno i informirati, pomoći svima onima koji su zainteresirani za dolazak u Norvešku. Posebno me veseli što su postovi pomogli nekim obiteljima u samom odabiru grada i mnogim ljudima opisali kako sve to izgleda onako na prvu. I ja sam prije dolaska čitao nekoliko blogova iz kojih sam izvukao potrebne informacije i složio sliku u glavi kako bi to sve trebalo izgledati.

Dok sam radio na benzinskoj najviše me iritiralo to kad bi naši ljudi koji žive vani opisivali mi kako to izgleda u recimo Njemačkoj, Austriji ili nekoj trećoj zemlji. Zanimljivo da 80% tih opisa bilo je u negativnom kontekstu prema spomenutim zemljama. Da je najljepše biti kod kuče i uživati znam vrlo dobro, svi moji najdraži su daleko od mene. Da Norveška nije idealna zemlja znam i to vrlo dobro. Ne postoji takva. Ili češ blagostanje ili češ sunce i more. Uporno ponavljam kako i sam naslov bloga kaže da je sve ovo moj pogled na Norvešku koji nekima ne mora izgledati onako kako izgleda meni. Poznanik iz Zagreba je nakon samo mjesec dana iz Osla otišao u Irsku jer se on i djevojka nikako nisu mogli uklopiti. Postoje ljudi i tu Bergenu kojima je puna kapa Norveške. Sve to ovisi od mnogo faktora i u potpunosti su mi jasni svi pogledi i sva razmišljanja. Da mi se tu nije sviđalo pokupio bih stvari i prvim letom vratio se u Hrvatsku. Meni se ovdje svidjelo, neke stvari su nam se u početku poklopile, nešto i nije išlo onako lako kako sam zamišljao, posebno pronalazak posla. Kad sve to zbrojim i oduzmem meni je u Norveškoj puno bolje nego u Hrvatskoj. Ponekad izbjegavam navoditi sve razloge jer ljudi koji iz Hrvatske čitaju blog vrlo lako mogu shvatiti sve to kao mudrovanje i uveličavanje. Nije mi ni cilj kritizirati sve u Hrvatskoj usporedbama s Norveškom jer dobro znam što većina ljudi dolje prolazi za steći samo ono osnovno što neki zlobnici nazivaju čak i luksuzom. Iskreno dok nisam došao tu i osobno se uvjerio na licu mjesta, ni ja sam nisam bio siguran u sve te priče o uređenoj državi iz bajke, najpoželjnijoj državi koja je broj jedan u svijetu kad zbrojimo faktore kao što su: gospodarstvo, poduzetništvo, upravljanje, obrazovanje, zdravstvo, sigurnost, osobne slobode i socijalni kapital.
Hvala svima vama koji čitate ovaj blog, hvala svim onima koji klikaju na reklame na blogu, veliko hvala svima na privatnim porukama podrške, hvala i svima onima koji su me kritizirali. Njih molim samo da me razumiju kad kažem da sam stvarno ogorčen otišao iz Hrvatske. Nisam to želio. Sad sam zahvalan svim onim ljudima koji su mi stvorili tu ogorčenost i svojim postupcima omogućili da živim i radim u najpoželjnijoj zemlji na svijetu.

Sretan 1. Rođendan Skandinada, nadam se da ćeš biti još bolja, zanimljivija, korisnija i kvalitetnija.

Dida moj

Storavatnet

Vikend. Gledam kroz prozor. Snijeg. Ništa čudno. Za sat ili dva možda izađe sunce. Možda kiša okrene. Fali mi sunce ali ne baš u onolikoj mjeri kako sam mislio da će mi faliti. U Norveškoj sam toliko navikao na kišu da sam počeo da je volim. Dobro ne baš da je obožavam ali je ni ne mrzim kao u Dalmaciji. Šetati po kiši postalo mi je sasvim normalno. U Dalmaciji bi je doživljavao kao elementarnu nepogodu. Obično vikendom bacim trening. Trčim ili šetam po šetnici obližnjeg jezera Storavatnet. Prekrasna šetnica koja me svaki put iznova posjeti na onu moju Šibensku. Onu u kanalu. Fali mi moja šetnica. Danas sam odlučio ostati doma. Pada snijeg a na njega još nisam navikao. Evo već polagano prestaje.

Pogled kroz zamagljeni prozor puca na okolne kućice i zgrade. Jedan penzioner, moj susjed upravo je izašao na balkon. U ruci boca viskija i dvije čaše. Dolazi i gospođa. Nazdravljaju i sjedaju na balkon. Vani je 2°C. Njima je to normalna temperatura pa i za sjediti na balkonu. Njima je i normalno da se ne gleda što drugi rade u svojim kućama ili na balkonima. Ja sam Balkanac pa to mogu. Zavjese su rijetke kao i prozori bez zavjesa u nas. Nitko ne gleda u vaš mali svemir a i da gleda nikoga nije briga što netko gleda. Ja gledam i dalje to dvoje vitalnih staraca punih sreće i života. Sjetim se svog dida. Namjerno pišem dida jer ga nikada nisan zvao djed. Živ je i zdrav fala bogu. Može bez problema popiti litru crnjaka, kad mu se ukaže rijetka prilika pojede bez problema kilogram leše janjetine i uredno svako jutro baci tjelovježbu. Čovjek blizu devedeset godina. Lagao bih kad bi rekao da je moj dida nešto drugačiji od ovog Skandinavskog djeda. Ovako na prvu skroz su slični. Samo na prvu. Moj trči, ovaj tu viđam ga često, vozi biciklu. Ovaj dere po viskiju, moj po vinu. Moj dida preživio je dva rata. Ovaj tu jedan. Jedan koji je bio dovoljan da mu stvori državu na koju će biti ponosan. Državu gdje će on uživati u svojoj penziji. Državu u kojoj se ne brine hoće li mu se djeca ili unučad odseliti ili biti bez posla ili ono najgore ostati gladna.


Moj dida nema penziju ni približno jednaku ovom djedu. Moj dida nema državu na koju može biti ponosan ni državu koja njegovoj djeci i unučadi može osigurati sretnu budućnost. Kroz svu njegovu volju življenja ako zaronimo samo malo dublje vidi se i sva ta bol. Radiš cijeli život kao pas da na kraju živiš s tisuću kuna penzije. Penzije koja ti dolazi iz tamo neke Austrijske banke.
Nazdravi djeda još jednom sa svojom bakicom. Snijeg je skroz prestao. Ispiju njih dvoje viski do kraja. Djeda se digne s balkona i uđe u kuću. Najvjerojatnije nije ušao u kuću gledati Dnevnik kao i moj dida. Bio sam u pravu. Nekoliko trenutaka kasnije izašao je skockan ispred kuće. Stajao je i čekao nekoga. Hladni Skandinavski zrak rezao je automobil koji mu se približavao. Bio je to Taxi. Taxi je došao po njega. Sjedne djeda u Taxi i krene prema centru grada. Zamislim istovremeno svog dida u lokalnom busu kako se sa svog sela tramakaje do centra Šibenika. Kad dođem u Šibenik želja mi je napraviti samo jednu stvar. Poslati Taxi po mog dida da ga prebaci sa sela do nas u centar grada. Neka i on bar na trenutak osjeti kako živi njegova godina, tamo negdje u dalekoj Norveškoj.

Norveške statistike

Novom godinom izašli su i novi statistički podaci o Norveškoj. Ekonomija, nezaposlenost, imigracija itd. Norveška po najnovijim podacima broji 5.258.317 stanovnika što je 44.332 više nego u 2016. godini. Samo za primjer, prije pet godina Norveška je imala manje od pet milijuna stanovnika. Ako se nastavi ovakav rast do 2060. godine Norveška bi trebala imati više od 7 mil. stanovnika. Hrvatska 2060. godine...ne želim ni pomišljati. U Norvešku je zadnju godinu ušlo (imigriralo) 66.800 osoba dok je istovremeno zemlju napustilo (emigriralo) 40.724 osobe. Prema prijašnjim godinama smanjen je broj ulazaka imigranata dok je povećan broj izlazaka iz Norveške. Od 5,2 mil. stanovnika, imigranata je oko 725.000. To je postotak od 13,8% plus 3% emigranata koji su rođeni u Norveškoj.
Najbrojnija nacionalna manjina su Poljaci i njih je više od 108.000. Slijede Litvanci oko 42.000 pa Šveđani, Somalijci itd. Koliko je naših ljudi u Norveškoj ne postoje točni podaci ali govori se od nekih dvije tisuće ljudi. Oko 39% imigranata dolazi radi obitelji a 33% dolazi ih raditi, 22% su izbjeglice i 6% dolazi ih studirati. Imigranti najviše dolaze iz Europe, više od 53%, Azije 30%, Afrike 12% i Amerike 4%.
Prosječan životni vijek muškaraca u Norveškoj je 80,6 godina a žena 84,2 godine....hmmmm.
Norvežanke rađaju sve kasnije pa je sad ta brojka na 29,0 godina dok očevi postaju sa 31,5 godinom u prosjeku. U populaciji je najviše onih od 20-44 godine. Zadnju godinu 22.537 ih se vjenčalo a istovremeno 9.345 razvelo. Istospolnih brakova je 278! Homofobi se ne trebaju bojati da će im djeca odrastati u nezdravoj sredini kako oni kažu. Tako sam mogao pročitati na nekim garbage portalima o "velikim" opasnostima života u Norveškoj. Strašno...e da tu i otimaju djecu... btw :)

Prema podacima iz siječnja 2017. nezaposlenost je smanjena za 0,6% i sada iznosi 4,2%. Gledajući godinama unazad 2016. godina bila je najgora u novijoj povijesti Norveške...jesam pogodio kad da dođem. Trenutno je u Norveškoj 115.000 nezaposlenih, smanjenje 17.000 u tri mjeseca dok 2.640.000 radi. BDP je u toku najveće naftne krize ipak rastao za 0,8%. Naftni sektor pokriva oko 15% BDP-a tako da priče da je Norveška skroz ovisna o nafti baš i ne drže vodu. Inflacija u 2016. godini iznosila je oko 3,5%, ciljana je oko 2,5%. Najveći izvozni partner je Velika Britanija a uvozni Švedska. Najviše se izvozi nafta a najviše uvoze industrijski strojevi iz čega jasno proizlazi u što to Norveška najviše ulaže.

Nadam se da vam nisam napunio glavu pustim brojkama i statistikama. Iako kažu da je statistika majka svih laži, neke zanimljive stvari mogu se izvući i zaključiti. Uprkos krizi koja je pogodila i Norvešku vidi se da su ovo sve brojke od jedne zdrave države.
Na kraju ono što naše ljude najviše zanima. Cijene su u godinu dana porasle u prosjeku 2,5%, ali kad se zna da su i plaće rasle 1,6% te da je prosječna plaća 43.300 NOK u bruto iznosu ( 35.000 kuna ), svima je jasno da ovdje svaka daljnja priča završava. Pozdrav iz Norveške.