Norveške stranice:
21. listopada 2016.
Samo lagano
Ono što razlikuje Skandinavce od drugih jeste životni stil koji možemo nazvati 'ulagano'. Ne bih volio o anketama i statistikama jer jedne tvrde da su najdepresivnija nacija dok druge tvrde da su najsretnija nacija. Depresivnost mogu razumjeti u kontekstu klime ali koliko sam skužio Norvežane, njima to nije problem. Da su najsretnija nacija mogu razumjeti i navesti više primjera. Kad to gledamo iz kuta jedne ekonomski uništene zemlje, ovo drugo navedeno čini mi se mnogo bliže istini.
Nekad ostanem šokiran njihovom iskuliranosti. Ovo ljeto čekam red na Shellovoj benzinskoj s još pet, šest ljudi ispred mene. Prodavač za to vrijeme peče hot dog dok svi stoje mirno u redu i čekaju. Odlutam istovremeno na svoje staro radno mjesto i zamišljam moje Dalmatince negdje u sred sezone kako čekaju red dok ja kao pečem hot dog. Brzo se vratim u realnost i na to kako na mojoj pumpi nismo pekli hot dogove niti je bilo reda stranaka. Naši ljudi uđu, bace novac i ako su dobre volje kažu na kojem su broju točili. Mislim se da sam ovako ja radio odavno bih me netko teleportirao na traumatologiju.
Vozim se tako jednog dana u busu a na cesti gužva kao u Omišu u sred sezone. Približavamo se rotoru jer ovdje prave samo rotore, nigdje križanja. Ispred busa vozi neka gospođa u Fordu i čeka ulaz u rotor. Čeka ona i čeka, ne može od straha da uđe u rotor. Vozač smiren, sjedi i gleda, iza nas svi mirni, stoje, čekaju. Minute prolaze i prolaze. Nitko ne trubi. Mislim se imaju li njihovi automobili sirene, pa ja od kad sam tu još nisam čuo sirenu. Zamišljam vozača Jeru na lokalcu Šibenik - Dubrava kako joj j.... mater retardiranu, pa izlazi iz auta, pa joj tuče šakama po staklu. Onda shvatim da sam jedini ja nervozan u cijeloj toj prići pa se okrenem i nastavim slušati glazbu praveći se da je to meni super. Nevjerojatno je to koliko oni znaju biti iskulirani. Radim na tome da budem kao i oni ali još me ne ide.
Jednom zgodom otišao mi displej na internet radiju starom tri mjeseca. Ja već nabrijan idem u dućan gdje sam ga kupio i spremam se j.... im mater ako mi ga ne uzmu i poprave. Prodavač sa smiješkom kaže nema problema, okrene se i s police skine mi novi radio uz isprike. Dobro, smirio sam se brzo. Napredujem.
E sad sve je to super ali može se dogoditi i sljedeće. Odlazim krajem kolovoza na policiju da im kažem da imam dozvoljen boravak od šest mjeseci i da mi za dva mjeseca ističe pa me zanimaju prava EU građana i računa li se od dana kad sam se registrirao ili od zadnjeg dana kad sam radio. Razlika je to od skoro tri mjeseca. Pandur me gleda sa smiješkom pa kaže: Nema problema s vama, sve je u redu dođite tamo u listopadu. Nekako meni sve to previše cool al odem ja i dođem u listopadu. E sad druga pjesma. Pandurka: Pa vama za nekoliko dana ističe dozvoljeni boravak. Ja ono kao u čudu : Ma je? Kažem joj što mi je rekao njen kolega i postavim joj isto pitanje o pravima EU građana. Ona zovne kolegicu, njih dvije nešto na Norsku šapću. Na kraju kažu mi, popraćeno seksi smajlom da riješim ja to do kraja mjeseca jer ionako ne vjeruju da će biti ikakvih problema. Utješno, od velike iskuliranosti totalno me iskuliralo. Tako sam vam ja sad u Norveškoj i čekam da mi netko tko nije potpuno iskuliran riješi problem, al' brate svi iskulirani. Kažu mi da neka Bosanka radi na policiji ali ne mogu je nikako pronaći. Ako Bosanka ne udre šakom u stol tko će?
Eto pozdravljam vas i ako u međuvremenu vidite pauzu na blogu ili moje slike iz 'lijepe naše' ne brinite se, sve će to biti riješeno....samo cool. 😂
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar