Socijalizacija

Socijalizacija označava proces tijekom kojeg osobe stječu stavove i sustavne vrijednosti ili društvene norme određene kulture. Vrijednosni sustav su kategorije koje cijenimo. Primjerice ljubav, mir, prijateljstvo, zdravlje i život spadaju u te kategorije. Osobe sklone socijaliziranju mnogo lakše se prilagode na nove sredine, nove zemlje, nove kulture. Zašto ovo spominjem? Mnogo osoba ne može se nikako socijalizirati s određenom kulturom i to može biti veliki problem prilikom napuštanja matične zemlje. Takvi ljudi u novoj sredini često su nesretni, nezadovoljni pa njihove osobne frustracije znaju otiči toliko daleko da ta osoba na kraju mora napustiti tu zemlju. Nije se ni lako uvijek socijalizirati. Neki se trude i jednostavno im ne ide. Možda i zemlja u koju idu nije onakva kakvu su je zamišljali. Jedna od čestih pogrešaka je uspoređivanje nove zemlje sa svojom starom. Očekivati da će Norveška zemlja, ljudi, kultura i običaji biti isti kao recimo naša zemlja može vas u konačnici dovesti samo do razočaranja. Nisu Skandinavske zemlje toliko drugačije, jednostavno treba prihvatiti činjenicu da nešto što je nama normalno njima nije ili obrnuto. Tu sam skoro deset mjeseci i ne mogu reći da sam se potpuno socijalizirao s njima. Sigurno nisam ni na početnoj točki. Za sve to treba vremena. Netko tu može živjeti desetljećima a neće upoznati njihov jezik, kulturu i običaje. Vjerujte mi ima mnogo takvih. Otiđite samo na društvene mreže i učlanite se u grupe koje okupljaju naše ljude koji žive vani pa ćete vidjeti svakakvih čuda, bajki i nebuloza.
Svi mi kad smo otišli odjednom smo ostavili sve što smo imali, rodbinu, prijatelje, poznanike, navike, običaje. Da bi nam bilo lakše nastojimo sve to osigurati i u novoj sredini. Ima ljudi koji nisu bili društveni ni u Hrvatskoj, pa je glupo očekivati od takvih osoba da budu društvene i u Norveškoj. Određeni likovi u bivšim poslovnim krugovima nikako nisu mogli shvatiti da nam je prijateljstvo važnije od tvrtke jer isti ti likovi nikad u životu nisu imali prijatelje. Sad kad smo otišli iz iste te tvrtke ono što nam je ostalo najbolji je dokaz da smo bili u pravu, ostala su nam samo prijateljstva.
Meni koji je navikao družiti se, izlaziti i trošiti nije bilo lako u samom početku. Nije mi još lako ali se maksimalno trudim socijalizirati. Sutra baš postajem poluprofesionalni član njihovog lokalnog, sportskog kolektiva. Uz nova poznanstva rečeno mi je da očekujem i česta putovanja Europom i Norveškom, razgledavanje njenih prirodnih ljepota, bolje upoznavanje njihove kulture, jezika i običaja. Postoje razni načini kako se možete bolje stopiti u postojeću šemu. Kroz razne sportske, kulturne, društvene kolektive i udruge postoji i oni najčešći poslovni segment. Norveški poslodavci često inzistiraju na timskom radu, traže otvorene i komunikativne osobe, osobe sklone humoru a mi smo bar u tome prvaci svijeta. Team building je nešto na čemu mnogim Norveškim tvrtkama treba skinuti kapu. Širenjem kruga poznanika širimo i svoje horizonte.
Ne želim na ništa gledati negativno, u svakom vidjeti neprijatelja ili samo loše stvari. Norveška je otvorena zemlja i njihovim ljudima treba više vremena da bi se opustili u vašem društvu, ali kako sam već pisao kad vas jednom zavole voljet će vas cijeli život.
Svi hejteri, negativci i ostale spodobe neće biti zadovoljne u niti jednoj zemlji. U svemu će vidjeti negativno i iz svake kritike ili neuspjeha vaditi iz konteksta samo ono što njima odgovara. Mnogo sam energije u životu potrošio na loše i pokvarene ljude, na spašavanje lažnih prijateljstava. Poanta života prema hejterima je tako jednostavna na svim kontinentima i među svim kulturama....'odjebite ih'.

Prvi dan, prvi snijeg

Bergen

Došla i 2017. Nadam se da ste mi se dobro proveli. Neki su na odmor otišli u Hrvatsku i njima je sigurno bilo zanimljivije nego nama koji smo morali tu sebi osigurati bilo kakvu, takvu zabavu. Na kraju i nama u Bergenu je bilo super, skupili smo se iz svih krajeva na kućnom partiju, upoznali nove ljude, običaje i što bi moj frend rekao: 'Nikad trijeznija Nova Godina'. Malo smo zakazali u nabavi alkohola. Kako u Norveškoj vikendom i praznikom ne možeš kao kod nas otići na benzinsku pa kupiti gajbu, dvije piva jer je zabranjena prodaja alkohola u te dane, morali smo pijuckati na lagano.
Vesela ekipa na ulicama nakon dočeka, vatromet iz svake kuće, doživljaji na ulicama nakon dočeka, bilo je zanimljivo.
Busevi su vozili i u novogodišnjoj noći pa san na povratku kući upoznao lika koji je isti Damir Urban. Bio je mogu reći najveseliji lik novogodišnje noći. I nakon što je vičući 'Godt nyttår' ( sretna nova ) nasmijao cijeli bus, sjeo je gdje nego pokraj mene. Pilao me na Norsku desetak minuta pa kad je shvatio da ga ne razumijem upitao me odakle sam. Kad sam rekao Hrvatska, digao se na noge i prema cijelom busu koji je bio krcat, viče kao ono: Ajmo svi 'Godt nyttår Kroatia'! Odvalio cijeli bus od smijeha i uz to počeli svi skandirati 'Godt nyttår Kroatia'. Orilo se u rane jutarnje sate nove godine busom 'Godt nyttår Kroatia', u dalekoj Skandinaviji, zahvaljujući mom novom frendu Urbanu.

Prvu noć nove godine zabijelio Bergen. Pao je snijeg koji se sutradan rastopio pa me to podsjetilo na onaj dalmatinski koji se u najviše slučajeva ne bi dugo zadržao. Temperatura je kliznula na kratko ispod nule ali se brzo vratila u pozitivu. Kad sam na prognozi vidio temperaturu u drugim gradovima, u unutrašnjosti i na sjeveru, koja se nerijetko kretala u dvocifrenom minusu odvrnuo sam centralno skoro na maksimum. Neki mi ne vjeruju da sam se u jednu ruku došao ugrijati u Norvešku. Podstanarski stan u staroj jezgri Šibenika bilo je gotovo nemoguće ugrijati na sobnu temperaturu kad bi derala bura i spustila toplomjere ispod nule. Većina Norveških kuća su od drveta s izvrsnom izolacijom i podnim grijanjima, tako da me sad više ne čudi kad mi Norvežani otvore vrata u kratkom rukavu dok je vani smrzotina. Dobro, Norvežani znaju izaći i na minus u kratkom rukavu. Struja je također jedna od stavki kućnog budžeta koja vas neće masakrirati kao u Hrvatskoj ako se grijete na nju.   

                                             

Moja ulica

Uz tečaj Norska morat ću proći i tečaj hodanja po ledu. Ma koliko uzeo dobre gojzerice opet mi se kliže, pa gledam njih kako doslovno trče preko istog tog leda, uopće ne kužim kako to izvode dok hodam kao po jajima. Je, proletjelo mi je kroz glavu, sveta Dalmacija i ljeto.
Novom godinom dočekala su nas i nova poskupljenja. Gorivo, cigarete itd. Nešto se malo pisalo po novinama i portalima pa se brzo sve stišalo kao i kod nas doli. Život teče dalje, i teško je evo skoro devet i pol mjeseci kasnije pomiriti se s tim da je sve ono što si imao doli odjednom tako daleko i većina toga da je samo prošlost. Kako se samo sve okrene u sekundi i posao koji si nekad radio godinama više nikad ti ne padne na pamet i ljude koje si uvijek sretao, rijetkih se ponovo sjetiš. Prorijedi se sve to, ostanu u kontaktu i sjećanju samo oni najbliži. Tužno mi je bilo pročitati vijesti s lokalnog Šibenskog portala kako se jedan ne baš tako star život ugasio. Draga osoba koju sam poznavao i svakodnevno sretao na poslu i ulici otišla je zauvijek. Ma koliko daleko otišli jedna prijateljica uvijek ide za vama. Tuga. Ona tuga s juga mnogo je jača od ove sjeverne, poznaje me dobro i zna točno gdje udariti.
R.I.P. Branko 😢