Mate, Mate crni Mate

Lyderhorn

Sunce je okupalo padine
Lyderhorna tog vikenda. S njegovih litica cijedila se kišnica od prijašnjeg dana. Zrak nekako frižak ali pun kisika, baš onako da te razbudi. Otišao sam u shopping centar obaviti spizu i popiti kavu. Šetam i sudaram se s nepoznatim licima, zamišljam svakog od njih u nekoj svojoj prići još pod utjecajem filma "Djevojka u vlaku" od večeri prije. Zagledam se u jedan izlog i u staklu ugledam odsjaj velikog displeja koji se nalazio nasuprot mene. Onako sav hipnotiziran okrenem se i preko njegovog zaslona ugledam meni poznata mjesta. Vrtjela se reklama nekakve Norveške turističke agencije sa slikama Dalmacije. Redali se Hvar, Korčula, Kornati, Dubrovnik. Onako sav opijen gledam i ne trepćem, vrijeme stane. Trajala je ta nostalgija i oduševljenje najljepšom obalom na svijetu nekih par minuta. Nisam ni primijetio da su pokraj mene stajale dvije male bucmaste turistkinje s ruksacima sve dok mi se jedna od njih nije obratila. Zapazila je da gledam očarano u slajdove na ogromnom LCD-u. Na tečnom engleskom odgovori mi: 'Otiđite dolje na ljeto, nećete zažaliti'. Probudim se iz hipnoze i prostruji kroz mene oduševljenje njenim riječima. Došlo mi se smijati pa im kažem da je to moj kraj, moja zemlja iz koje dolazim. Nasmiješe se obje male bucke i predstave mi se kao Australke na godišnjem odmoru. Bucmastija od njih mi kaže da su njih dvije prije nekoliko godina bile dolje na ljeto na nekom muzičkom festivalu. Padne mi na pamet Garden u Tisnom jer su mi izgledale mlađe i nekako opaljene za elektronsku glazbu. Nisu se mogle sjetiti imena grada gdje se održavao festival. Ova manje bucmasta i manje pričljiva kaže da ima slike u albumu Fejsa te da će mi pokazati. Traži ova po mobitelu dok mi ova bucmastija objašnjava kako je upoznala super momke i super ekipu na tom festivalu. Okrene ova manje bucmasta ekran mobitela prema meni, istovremeno me pukne smijeh. Bile su na Terraneu u Šibeniku. Male rokerice. Koliko je svijet globalno selo shvatim istog trena te sejvam ovaj događaj pod vjerovali ili ne. Lista ona meni slike s Terranea dok im objašnjavam da je Šibenik moj rodni grad i da sam i ja također bio na svakom od tih festivala.

Obe počnu vrištati kad ova manje bucmastija dođe do slike di su s dva, tri momka. This is Miloš, yes...this is Miloš, viču njih dvije u glas i pokazuju mi sliku neke ekipe, njih pet, šest na slici. Ja onako u šoku znam neke sa slike iz viđenja jer je Šibenik mali grad ali Miloš iz Šibenika zapadne mi posebno u oko. Koliko mi je poznato ne znam niti jednog Miloša iz Šibenika. Lik na kojeg su euforično pokazivale zove se Mate i išao je u moju osnovnu školu. Ludi Mate koji Miloš, dođe mi se smijati jer povežem njega i njegove navike da bih i muhu u letu pa zamišljam ove dvije Australske bucke kako ih Mate bari na Terraneu. Najvjerojatnije ih je nakon provoda htio skinuti s dnevnog reda da ga ne pronađu pa im je rekao da se zove Miloš. Suze mi krenu od smijeha dok me njih dvije čudno gledaju. Kažem ja njima kako je Miloš najs dečko i da ga poznajem onako iz viđenja. Pričali smo još nekih desetak minuta gdje su mi rekle da planiraju sljedeće godine ponovo na Terraneo. Razočarao sam ih kad sam rekao da taj festival više ne postoji ali odmah i razveselio kad sam rekao da ima jedan sličan u mjestu blizu Šibenika. Pitam ja njih čim se bave kad putuju i zimi i ljeti odnosno s Australskog kontinenta gledano i ljeti i zimi. Nešto su mi zabrljale da pišu putopisne blogove i skrenule temu na to da moraju ići, da im je mnogo drago što smo se sreli te da im puno pozdravim Miloša. Čudne neke bucke natjerale su mi osmjeh na lice tog dana razgovorom kojim se ni u snu nisam nadao. Sjedeći u svom busu na povratku kući nikako mi nije izlazila slika Mate s njih dvije na Terraneu. U jednom trenutku uhvatio sam curu nasuprot mene kako me čudno gleda dok se smijem sam sa sobom. Imam filing da odem na Jamajku u neku birtiju da bih i tamo sreo nekoga iz Šibenika ili nekoga tko zna nekoga iz Šibenika. Nema mjesta na ovom svijetu gdje se možeš sakriti. Mate bi to trebao znati, ali nisam ga otkucao.

Volim čuti i znati da Dalmatinski galebovi još nisu izumrli...pa makar se odazivali i na Miloš.