Crno zlato

Ekofisk field

Pad cijene nafte sa stotinjak dolara po barelu na sadašnjih pedesetak pogodio je Norvešku i njenu industriju. Mnogi su ostali bez posla, proizvodnja se smanjila. Smanjenjem potražnje stvorio se višak radnika. Strani radnici iz naftnog sektora većinom su napustili zemlju. Norvežani koji su radili u toj industriji sada rade druge poslove koje prije nikada nisu radili i to je jedan od razloga zbog kojeg je danas u Norveškoj mnogo teže doći do posla. Područje zapadne Norveške sa svojim centrima posebno je pogođeno.
Norveška je do pedesetih godina bila prosječna industrijska zemlja koja po ničemu nije odudarala od ostalih do trenutka otkrivanja crnog zlata u Sjevernom moru. Istraživanja u Norveškoj započela su 50-ih godina, prvi pozitivni nalazi došli su 60-ih, a eksploatacija je započela 70-ih. Na Badnjak te davne 1969. Norvežani su na svom kontinentalnom šelfu otkrili naftu i plin. Nekad mala nacija na europskoj periferiji izrasla je danas u petog svjetskog izvoznika nafte i plina u svijetu. I jedinstveni Muzej nafte u Stavangeru, europskoj energetskoj prijestolnici, svjedoči o tome da petrodolare brižno štede i uplaćuju u mirovinski fond za buduće generacije. Danas taj fond raspolaže s više od 800 milijardi dolara i ove godine su Norvežani prvi put zagrabili u tu kasicu prasicu čuvanu za crne dane. Uzeli su od početka godine oko 10 % sredstava iz tog fonda. Riječ je zapravo o fondu koji posjeduje jedan posto svjetskih dionica, a dovoljno je velik da svakog građanina napravi milijunašem, naravno u norveškim krunama.
Daleko od toga da je ova zemlja i njena industrija samo bazirana na naftnom sektoru. Četvrtinu BDP-a pokriva naftni sektor. Država strateški brine i o industriji morske hrane. Norveška izvozi 90 % ulova, nakon Kine drugi je najveći izvoznik ribe na svijetu. Globalni je predvodnik akvakulture, osobito uzgoja lososa. Obožavam lososa. Većina Norvežana zadovoljna je s onim što ima. Prema istraživanjima njujorškog Columbia univerziteta, Norveška je jedna od najsretnijih zemalja na svijetu. Ono što ih razlikuje u potpunosti od nas jeste to da novac nisu pokrali već su pametnim ulaganjima sve ove godine izgradili jednu od najpoželjnijih zemalja za život u svijetu. Dok ostale zemlje kojima je nafta “udarila u glavu” troše pare, Norveška svoj novac i dalje ulaže u razvoj. Kad su pitali njihove stručnjake što poslije, nafte će jednog dana nestati odgovor je bio da u Norveškoj nema rasipanja, unatoč bogatstvu. Zapravo, manje od četiri posto ekstra dobiti potrošeno je na projekte javne potrošnje.

Siv Jensen-Ministrica financija

Možda je na pitanje što kad nafte nestane najbolje odgovorila Norveška ministrica financija Siv Jensen: "Norveška je privreda u vrlo dobroj situaciji. Intenzivno radimo na postupnoj smjeni tijekom sljedećih nekoliko godina"
"Imali smo sporiji rast produktivnosti u posljednjih nekoliko godina, pa ova Vlada sada radi na uvođenju kompetitivnih nivoa poreza i smanjivanju birokracije kako bi se privukli ulagači! Osim toga, svjesni smo da imamo veće cijene od većine zemalja istog nivoa”.
Postoji nekoliko razloga, zbog kojih je Norveška sretna zemlja koja uspijeva sačuvati svoje bogatstvo i odoljeti iskušenjima luksuznog života. Norvežani imaju povjerenja u svoju vlast. Kao rezultat socijaldemokratske vlasti koja poštuje ravnopravnost nastalo je homogeno društvo s visokom razinom povjerenja. Na pitanje je li Norveška bogata zbog velikog povjerenja svojih građana, ili su Norvežani povjerljivi jer su bogati, stručnjaci su odgovarali da "Visoka razina povjerenja olakšava ekonomski rast".
Skromnost se može vidjeti i na samim ulicama Bergena. Nema preseravanja u bijesnim limuzinama, nema redova ispred luksuznih butika i restorana. Norvežani ne razmišljaju o sebi kao o bogatim ljudima. Oni to ostavljaju na procjenu budućnosti. Možda svijest da nafta i plin neće zauvijek trajati, objašnjava rabljene Volvo automobile na krivudavim ulicama Bergena, umjesto Porschea ili Bentleya kakvi se voze po bogatim kvartovima Londona i drugih europskih metropola.
Kad bih morao u dvije riječi opisati ekonomski prosječnog Norvežanina odgovor bi bio 'skromni bogataš'. Ulagajući u svoju zemlju, gradeći nju i njenu budućnost svakom pojedincu i budućim naraštajima ovaj Skandinavski model omogućuje miran san.