Pola godine

Sutra nam je točno šest mjeseci da smo došli u Skandinaviju. Istina brzo je prošlo pola godine a kad ti vrijeme brzo teče znači da ti je dobro. Kao jučer da me je onaj Turčin dovezao u Loddefjord. Prošlo je i prvo ljeto bez Dalmacije, bez kupanja, sunca, bez onog već spominjanog cvrčka. U Bergenu je ove godine palo najviše kiše u zadnjih sedamdeset godina. Kiša mi je u Šibeniku išla na živce dok sam se tu jednostavno pripremio na nju pa me nije iznenadila. Ponekad zna pucati na depresiju jer mi nismo ljudi koji su navikli izlaziti i šetati po kiši, praviti se kao da ona ne pada. Norvežanima je to normalno i mogu ih razumjeti jer jednostavno navikneš se na to. Dobro u svemu je što se nismo kuhali po danu i noći. Sjetim se prošle godine i znojenja u krevetu, hvatanja zraka u podstanarskom stanu bez klime. Temperatura se u dva, tri navrata popela na nekih 28°C i to je to. Dan je već dobro počeo skraćivati pa sunce zađe oko sedam sati. Čekamo prvu Skandinavsku zimu.

Što se tiče integracije skoro je pa završena. Dobro i ne baš, moram još naći stalni posao da mogu planirati nove korake. Ušao sam u završnicu nekoliko natječaja i dobrih poslova ali kad god bih ostao s protukandidatima koji znaju Norsk ja bih otpao. Nema predaje pa šaljem i dalje molbe iako ugovor s mojom agencijom ne daje mi baš neki veliki optimizam. Za razliku od mog ugovora i moje agencije Ivana je potpisala ugovor s mnogo boljom i ozbiljnijom tvrtkom što joj omogućava neprekidan rad. Nije mi cilj tu raditi kao zamjena ili na kratki rok iako ću morati prihvaćati i takve poslove za prvu ruku, nema biranja. Još jednom napominjem za sve one koji planiraju potragu za poslom u Norveškoj da ne ide baš sve tako lako bez poznavanja jezika. Moja nesretna okolnost je i moj CV u kojem piše da sam radio kao trgovac 18 god. Također kako nemam iskustva u pisanju životopisa, btw nisam dvadeset godina pisao životopise pa je u mom bilo sve neuljepšano napisano ali su me iskusni lisci naučili da sad svakoj molbi prilagođavam svoj životopis i jednostavno ga ušminkam. Ne s lažnim znanjem ili iskustvom već naglašavajući da ono što oni traže je to u čemu si baš ti dobar. Logično da bih tu odmah dobio posao u nekoj trgovini samo da znam jezik. Zvali su me raditi i kad saznaju da ne znam jezik uvijek dobijem isti odgovor i pitanje tipa - Kako ćete pričati sa strankama? Bazirao sam se zbog toga na druge poslove i kontaktiranje izravno raznih firmi koje na svojim stranicama imaju aplikacijske odjeljke za prijavu u slučaju otvorenih pozicija. U zadnje vrijeme širim krug poznanstava i koristim preporuke, ne odustajem upornost se mora isplatiti. Ne mora ovo biti nekome demotivacija već samo upozorenje jer netko tko je recimo stolar ili varioc može dobiti posao odmah ili možda u prvih tjedan dana. Dakle pravila nema, mene su prvi put zvali raditi kad sam se najmanje nadao. Svaki tjedan šaljem nekoliko molbi i ovih dana čekam razgovor za posao. Poslao sam do sada oko 150-200 molbi samo onako da imate uvid.

Bergen

Sljedeći mjesec trebao bih krenuti na drugi nivo tečaja jezika (A2) da ne zaboravim ovo što sam dosad naučio. Dakle nakon početne euforije malo sam stao na loptu i lukavije i opreznije pristupam svemu, naučili su me to moji novi prijatelji tu u Norveškoj. Ono što i dalje mislim i potpuno sam uvjeren jeste to da smo odabrali pravu zemlju i napravili najpametniji potez u životu onog dana prije točno šest mjeseci. Ne želim tu ostati na kratko, cilj mi je biti stanovnik Norveške na duži period.
Ovo je mali dnevnik svega onog što trenutno prolazimo. Svaki početak je težak pa ni nama dvoje nije bilo baš lako. Napominjem onima koji su se kasnije priključili blogu da smo tu došli ne poznavajući nikoga, ni jezik, ni zemlju, nitko nas tu nije čekao, nikakav prijatelj, rođak, sve smo napravili sami i jako sam ponosan na svaki dan, trud i na kraju na svaki uspjeh postignut u Norveškoj. Uz skoro svu riješenu papirologiju, upoznavanje ljudi i njihovog mentaliteta, upoznavanje grada i načina na koji njihovo društvo funkcionira nastojim ispraviti početne greške i olakšati nama buduće korake u nesmetanoj socijalizaciji sa svakim djelićem Norveške slagalice. Nešto najbolje što nam se tu dogodilo je upoznavanje novih ljudi, njihovih životnih priča, proširenje našeg horizonta. Vrlo važna stvar koju želim napomenuti je da svi mi koji smo došli tu raditi zapravo dolazimo s istim ciljem ali u glavama svakog pojedinca je drugačiji film jer netko možda želi tu biti na kratko, netko se možda ne može uklopiti i prilagoditi, svatko ima svoj drugačiji plan i pogled na život i rad u Norveškoj. Kako sam blog kaže u naslovu ovo je Norveška iz mog oka. Svidjelo se to nekima ili ne pogled iz mog oka vidi prekrasnu, uređenu, socijalnu, liberalnu, sekularnu državu. Državu gdje su manje više svi jednaki, državu gdje nema autoriteta, državu gdje se cijeni radnik. Državu onakvu kakvu sam sanjao godinama prije. Sanjao sam tada da će takva biti moja Hrvatska.