My way

Zaredali lijepi dani. Sunca koliko hoćeš. Ljudi su odmah vedriji, veseliji. Još je toplo, trava zelena. Žive boje okolnih planina, melodije uličnih svirača razlijevaju se trgovima i ulicama starog grada, sve miriše i zrači optimizmom. Takav je Bergen, ovih dana.


Mnogo mi mladih osoba postavlja pitanja o životu i radu u Skandinaviji. Sigurno bi im bolji i objektivniji odgovor dali oni koji su tu već godinama. Realno, ne mogu pričati o tom s nekim velikim iskustvom. Još sam pod dojmom Norveške. Još sam u euforiji koju svi prolaze kad se nađu u novoj sredini. Osjećaji će se zasigurno mijenjati stalnim zaposlenjem i planiranjem daljnjih koraka. Nadam se na bolje. Uvijek napominjem da psihološka priprema i čvrsta odluka igraju veliku ulogu u početnim koracima.
Prije mjesec dana upoznao sam jednu mladu curu koja je došla u Norvešku. Dalmatinka. Dvadeset godina, život pred njom. Puna optimizma. Puna energije. Puna nade. Puna želje. Ona kao predstavnica mlađe generacije novih iseljenika s takvom pozitivnom energijom možda je najbolji putokaz svima onima koji žele napustiti Hrvatsku.
Svi se mi ovdje borimo i žrtvujemo. Nema iznimke. Svaki posao je težak. Ne postoji onaj lagan. Koliko god sam upoznao ljudi svi imaju približno istu priču. Svima fali domovina, kuća, prijatelji, rodbina. Ima i onih koji su se vremenom odvikli svega navedenog i ne pate ni za čim. Treba naći neku granicu između, koja valjda dolazi vremenom. Gledam nju u dvadesetima i zamišljam sebe u tim godinama. Bila su druga vremena. Nisam sigurno razmišljao tada kao ona sada. Sve što uspije i napravi u ranoj fazi svog života olakšati će joj buduće planove i prilagodbu na novu sredinu. Dobit će na vrijeme financijsku sigurnost i samim tim lakše planirati svoj budući život. Želim joj od srca da uspije, ona i svi oni koji se odluče na takav hrabar potez.
Nikad nije kasno okrenuti novu stranicu života. Ako ti nije dobro i ako nisi sretan, najgore je uopće ne okrenuti tu stranicu. Ljudi u pedesetima odlaze, pravila nema. Obaveze, financije mogu biti prepreka. Iskustva i životne priče mnogih potvrđuju suprotno. Postoje oni koji su umjesto na HZZ molbe slali u Njemačke, Švedske, Austrijske ili neke druge strane tvrtke. Tvrtke su im osigurale put, smještaj i tako olakšale odlazak. To su ljepše priče. Postoje i one tužne. Neuspješne. Vratili su se u svoje domovine. Nije smak svijeta. Vratiti se možeš uvijek. Ne treba ni vjerovati svemu što čuješ i pročitaš. Tek kad dođeš tamo gdje želiš, shvatiš zapravo da sam ti dobrim dijelom pišeš svoju priču.
Zadnjih godina mediji aktivno prenose zgode naših ljudi iz Irske, Skandinavije, Njemačke i ostalih zapadnih zemalja. Većina tih priča završava sretno. Prenose i postoje one druge, tužne. Ponekad komentari ljudi znaju biti odvratni, obično ispod tekstova, najčešće od onih koji nikad nisu prešli granicu svog kvarta ili sela kako fizički tako i umno. Ne treba se niti malo obazirati na takve ljubomorne hejtere i trolove. Mnogi navodni prijatelji poželjet će vam na sav glas sreću. Molit će u sebi za vaš neuspjeh. Zašto? Da nahrane svoj luzerski ego. Vjerujte, biti će i takvih. Oni bi trebali biti zadnje osobe na svijetu od kojih ćete prihvaćati savjete. Onog tko ti želi uspjeh od srca, vidjet ćeš kristalno jasno iz srca.

Iako naslov bloga navodi na jedan pogled u podsvijesti nikad nisam želio da ovo bude samo moja priča. Na stotine nas je ovdje. Stotine života. Stotine razmišljanja. Stotine priča. Tko ima pravo sutra, toj mladoj curi s početka priče da uzme nadu? Nema pravo nitko! Onaj tko je koći u njenim planovima ili onaj tko joj ubije želju u uspjeh u novoj, nepoznatoj zemlji ne želi joj dobro. Život u tuđini je put. Nekada lagan, nekada težak. Nekada uspon, nekada pad. Na križanje dođeš prije ili kasnije. Budućnost ide u jednom pravcu. Sjećanje u drugom. Uspjeh je postignut onog trenutka kad se oni koje te sputavaju nađu na suprotnom putu, putu sjećanja. Svi oni koji ti žele dobro biti će uvijek s tobom. Na tvom putu. I kod uspona. I kod pada.

I've lived a life that's full.                     / Živio sam punim plućima.
I've traveled each and every highway; / Proputovao svim mogućim putevima;
And more, much more than this,          / I što više, mnogo važnije
I did it my way.                                    / Sve po mom bilo je.

Frank Sinatra...My Way