Do Šibenika i nazad

Zalazak koji mi je falio

Evo vratio sam se u Bergen. Bio je to dug put u doslovnom smislu riječi. Da se vratim na početak i odlazak u Hrvatsku. Zahvaljujući prijatelju koji je putovao automobilom uspio sam vidjeti po prvi put jugozapad Norveške. Prekrasne gradove Stavanger i Kristiansand. Iznenadila me je loša cesta koja spaja gradove jugozapadne Norveške, za razliku od izvrsnih gradskih prometnica. Od Bergena do Kristiansanda doista je zahtjevan geografski teren. Grad na krajnjem jugu je ujedno i grad koji broji najviše sunčanih dana u Norveškoj.

Pogled s trajekta

Dva puta morali smo na trajekte koji spajaju na oko nepremostive prepreke preko zaljeva i fjordova. Ima tu i tunela pod morem, stvarno zahtjevan teren pa nije ni čudno da su im ceste koje povezuju gradove nešto poput naše lokalne između Šibenika i Drniša. Na putovanju takvim dionicama dobro je to što se može vidjeti prekrasna obala na zapadu, planine i šume na samom jugu, prekrasna priroda zbog koje sam se i odlučio na put automobilom. Avantura od nekih 2700 km. Norvežani voze po propisima i paze na ograničenja brzine što je dobro radi sigurnosti. Radi toga put do juga dobro se oduži.

Automobilska ruta s trajektom

U Kristiansandu smo se ukrcali na trajekt koji vas za nekih tri sata doveze na sjever Danske. Ukrcaj i iskrcaj su odlično organizirani i sve se to odvija dosta brzo, trajekt ima restorane, kafiće, prostor za odmor i spavanje pa oni koji se odluče voziti više brodom nego autom imaju izravnu liniju već iz Bergena za Dansku. Od vrha Danske pa sve do Hrvatske je autoput. Iako se vožnja na trenutke čini monotonom, kad si u dvoje i pričaš put brzo proleti. Stali smo i prespavali u Hanoveru jer ipak je rizično voziti cijelu dionicu od 2700 km u komadu. Hamburg i München posebno su me fascinirali kao i Alpe koje uvijek ostavljaju bez daha.
Odmor od četiri tjedna prošao mi je kao četiri minute. Moram priznati da mi je već pri kraju odmora Bergen počeo nedostajati. Kao što sam i pisao u prethodnom članku lijepo je bilo vidjeti rodbinu, prijatelje i Dalmaciju nakon skoro godinu i pol dana. Osjetio sam puls gradova Zagreba, Splita i rodnog Šibenika. Uspio sam i pogledati svog Hajduka na Poljudu protiv Evertona i doživjeti atmosferu kakve nema nigdje na svijetu, ploveći tako nazad u svoju mladost i ludost. Lijepo je doći rasterećen u svoj rodni grad kao turist, bez radnih obaveza, odmoriti, okupati se u moru, zalomiti vani bez gledanja na sat kad moram ići na posao. Falilo mi je sve to lijepo što je ostalo od prošlih navika i običaja. Sa svojih dvadesetak bivših kolega doživio sam najljepši provod i tako mi je neopisivo drago zbog toga. Unajmili smo prostor u seoskom domaćinstvu nedaleko Šibenika, uživali u balotama, vinu, pršutu, siru, teletini ispod peke i svim onim radostima koje mi nedostaju na sjeveru. Toplo more i miris mediteranske hrane iz obližnjih restorana na ulicama moga Šibenika, melodije iz svake ulice kalelarge, veseli ljudi i toplina doma je ono što ništa na svijetu ne može zamijeniti. Odmor mi je bio odličan u globalu. Isto se dogodilo nekoliko zgoda koji su me malo iznenadile. Ne bi ih smatrao toliko bitnima da imaju utjecaj na cijeli opći dojam, ali moram ih ispričati. Većinu ljudi koji su mi falili sam vidio, neki nažalost nisu bili u mogućnosti da se nađemo a neki nisu željeli da se nađemo. Baš ti koji nisu željeli da se nađemo potvrdili su priču prijatelja iz Norveške koji me je upozoravao na to kako će se neka poznanstva i prijateljstva kad tad razvodniti. Radi se o pojedincima koji su me ipak uspjeli iznenaditi jer sam stvarno želio ih vidjeti. Kad si s tim ljudima bio svaki dan i to više nego s rodbinom pa ih odjednom ne vidiš više od godinu dana malo ti bude sve to neobično a još neobičnije kad isti ti pojedinci nemaju želju da se vidimo. Šokirala su me i neka negativna razmišljanja onih koji osuđuju odlazak iz Hrvatske. Mislim da nemam razloga bilo kome opravdavati se zašto sam emigrirao ili bolje reći evakuirao sebe i Ivanu iz Hrvatske. Oni koji to ne razumiju odavno su zatvoreni u svoj krug svemira, u svoju viziju Hrvatske i svega što se događa oko njih. Bilo je i onih koji tvrde da uveličavamo pozitivna iskustva iz stranih zemalja kao zavaravajući sebe. Dobro, neka i ja sam mislio da ne postoji zemlja koje te tako cijeni, voli, plati i pazi dok nisam zakoračio na tlo kraljevine Norveške.

Neplanirana noć u Rimu

Sve u 24h :)

Put nazad bio je posebna avantura. Umjesto leta na relaciji Zadar - Barcelona - Bergen koji je trebao trajati nekoliko sati i koji mi je bio najbrži sa najkraćim čekanjima prilikom transfera, ja sam po planu uspio doći samo do Barcelone gdje je počela moja 24h avantura. Najbrže ponekad postane najsporije.

Negdje iznad Norveške

Avion iz Zadra u startu je kasnio sat i pol pa smo zakasnili na ukrcaj i transfer u Španjolskoj za Norvešku. Mlada Španjolka na pultu Vuelinga ( zrakoplovne kompanije ) ponudila mi je uz ispriku novu opciju za odlazak u Bergen. Kako nije bilo novog leta sljedeća tri dana nisam imao izbora nego prihvatiti put nazad u Rim s noćenjem u hotelu Hilton kojeg mi je platila zrakoplovna kompanija. Tako sam nakon neplaniranog posjeta Rimu i Hiltonu sutradan rano letio put Osla i Bergena. Umjesto 2100 km i par sati leta ja sam preletio pola Europe u 24h i prešao skoro 4400 km. Šlag na kraju bila je izgubljena prtljaga koju sam ipak uspio naći nakon pet dana. Nije da se žalim jer ipak bilo je nezaboravno i zanimljivo. Španjolska zrakoplovna tvrtka ipak se na kraju ponijela profesionalno.

Čudni pravci :)

Bergen me je dočekao u totalnom deliriju zbog održavanja svjetskog prvenstva u biciklizmu. Na tisuće gostiju, blokirane ulice, poremećeni javni prijevoz nisu uspjeli pokvariti prekrasan i nezaboravan događaj kojeg sam pratio skoro svaki dan.

Prijem kod veleposlanika

Za vrijeme prvenstva upoznao sam hrvatskog ambasadora u Norveškoj. Primio nas je u Bergenskom hotelu Clarion. Iznenadio me je u pozitivnom smislu. Bilo nas je malo na tom prijemu. Hrvatski biciklistički tim i nas par koji radimo i živimo u Bergenu. Čovjek je brzo shvatio da je razlog maloj posjeti ipak institucija koju on predstavlja, institucija od koje je velik broj Hrvata zadnjih godina pobjegao.

Vratio sam se u Norvešku s nekim novim iskustvima. Vidio sam tko mi i što fali. Vidio sam i što mi više nikad neće faliti. Živio sam ponovno Hrvatsku, četiri tjedna, dotakao na trenutak svoju prošlost...sasvim dovoljno da ne bude previše.

Svjetsko prvenstvo-Bergen 2017