Izbori u Norveškoj

Norvežani su 11. rujna birali saziv novog parlamenta za period do 2021. godine. Bilo je to nešto potpuno novo za mene. Život bez HDZ-a i SDP-a, kako to zvuči dobro. Desetljeća neugodnih iskustava iz Hrvatske ostavila su psihološke posljedice i predrasude prema političarima. Lažna obećanja, krađe, prodaja i uništenje zemlje, iseljavanje ljudi, glavni su krivci zbog čega smo mi tu gdje jesmo. Kažu ljudi budi im zahvalan jer da nije bilo tog šljama nikad ne bih došao u Norvešku. Pa hvala vam gospodo političari.
Na red su došli i prvi parlamentarni izbori u mojoj novoj zemlji. Odmah se vidi da Norveški političari uistinu dišu sa svojim narodom. Vračaju mi vjeru u politiku, u poštenje, u pravdu bez smrada populizma ili oportunizma. U predizbornoj kampanji već se vidjelo da će to biti potpuno novo iskustvo. Nije bilo pranja mozga na TV-u, medijima, portalima. Nije bilo ni onih automobila po gradu sa zvučnicima koji vam kidaju živce. Nije da Norvežani nisu govorili i pisali o tome. Sve je to bilo popraćeno s puno manje euforije i napetosti nego u Hrvatskoj. U Hrvatskoj ljude (osim stranačkih vojski) doslovno treba moliti da izađu na izbore. U Norveškoj oni to zaista doživljavaju kao svoju građansku dužnost pa postotak od 78,2% onih koji su izašli na izbore uopće ne iznenađuje. Skoro 3,77 milijuna Norvežana imalo je pravo glasa. Ovaj post pišem u trenutku dok se nova/stara premijerka Erna Solberg još nateže s nekim strankama oko sastavljanja vlade.

Norveška premijerka Erna Solberg

Uspoređivati stranke i političare u Norveškoj s onima na Balkanu nema nikakvog smisla. Naravno da i kod njih postoje stranke ljevice, centra i desnice. Liberalne, socijalističke, kršćanske, nacionalističke itd. Mnogi norveški političari neće da priznaju ali razlike u programima i predizbornim obećanjima nisu velike. Ideološke teme nemaju nikakav prioritet u predizbornoj kampanji. Iz šuma ne jurišaju ustaše, četnici i partizani. Popovi s oltara ne govore za koga treba glasati. Stranke su bazirane na reforme, prava radnika, smanjivanje nezaposlenosti, smanjivanje poreza, naftnu politiku, imigraciju, školstvo, penzije itd. Ukratko bazirane su na ono bitno.

Rezultati izbora 2017. godine

Stranka koja je pobijedila sa 27,4% osvojenih glasova zove se Arbeidepartiet (AP), radnička partija i nema većinu za sastavljanje vlade. Za lakše razumijevanje i usporedbu hajdemo kazati da je to SDP u hrvatskoj verziji, iako napominjem nikakvih sličnosti ni dodirnih točaka niti jedna norveška stranka nema s političkim opcijama u Hrvatskoj. Stranka koje će sastaviti vladu zove se Høyre (H) konzervativci, hajdemo kazati HDZ u hrvatskoj verziji i osvojila je 25% glasova. Postoji još nekoliko jakih stranaka poput FrP, nacionalističkih desničara, hajdemo kazati HSP u našoj verziji, koji su treća stranka po jakosti s osvojenih 15,2% glasova. Oni su prevaga konzervativcima u sastavljanju vlade. Nabrijani su na imigrante koji dolaze iz muslimanskih zemalja i zalažu se za zaustavljanje njihovog dolaska. Negdje sam pročitao da je masovni ubojica Breivik bio njihov član. Sve tri vodeće stranke koje sam naveo doživjele su pad u odnosu na prethodne izbore. AP (-3,5%), H (-1,8%) i FrP (-1,2%).
Najveći uspon doživjela je četvrta stranka po jakosti Sentrepartiet, partija centra, euroskeptici sa 10,3% glasova i rastom od 4,8%. Slijede Sosialistisk Venstreparti, socijalistička partija sa 6% osvojenih glasova itd.

85 mandata potrebno za Vladu

Norveški parlament se bira svake četiri godine i ima 169 zastupnika. Za sastavljanje vlade potrebno je 85 mandata. Erna Solberg (H) u koaliciji ima 88 mandata dok njen konkurent Jonas Gahr Støre (AP) kako sad stvari stoje ima 81 mandat. Dakle izbori su bili u gusto i donose neke neprirodne koalicije.

Što to donosi nama, stanovnicima Norveške? Mislim da nekih velikih promjena u odnosu na prijašnje godine neće biti. Ista vlada najvjerojatnije neće mijenjati drastično svoju politiku prema eksploataciji nafte, nezaposlenosti ili imigrantima. Nekih promjena oko poreza i reformi u određenim sektorima će sigurno biti i rano je još donositi bilo kakve zaključke. Najvjerojatnije će biti sve teže i teže dobiti azil, boravište, državljanstvo, pogotovo imigrantima koji ne dolaze iz EU zemalja. Vladi će biti teže jer je pritisak veći, kako građana tako i koalicijskih partnera. FrP već inzistira na strožim zakonima prema imigrantima. Kršćani (KrF) koji su također u koaliciji najavljuju svoj izlazak iz vlade i smatraju kako bi bolje djelovali samostalno. Ernu koja inače dolazi iz Bergena čeka mukotrpan posao. U mojoj županiji Hordaland još je izraženiji pad AP-a kojeg svi analitičari smatraju najvećim gubitnikom ovogodišnjih izbora. Ne želim sad tu pretjerati s politikama i obećanjima stranaka ali jedno je sigurno, bilo da se radi o planovima oko nafte, poreza, imigrantima ili tko zna čemu, sve stranke radit će u interesu naroda. U Norveškoj to općenito nisu samo prazna obećanja. Norveški političari nisu idealni, uhvati se i njih ponekad s prstima u medu. Korupcija i kriminal su nešto što postoji svugdje na svijetu. Razlika između naših političara i Norveških je vrlo jednostavno objašnjiva. Političko stablo ove skandinavske zemlje posjeduje mnogo manje trulih jabuka od onog hrvatskog. Hrvatsko političko stablo ne samo da je trulo i bolesno, spremno je za vađenje iz zemlje. Izvadit će ga biti jako teško jer je korijenje otišlo duboku u zemlju. Najgore od svega što Hrvati vole jesti trule jabuke, tako već 26. godina. Ono što mene najviše veseli u Norveškoj je to da Norvežani pronađenu trulu jabuku sigurno neće ubaciti u košaru za prodaju, ubacit će je u košaru za smeće. Znam da mnogim mojim zemljacima to zvuči nevjerojatno ali stvarno hoće.