Mater

Moja mater te traži

Zadnjih nekoliko dana krenule me dobre vijesti na tlu Kraljevine Norveške. Konačno sam riješio pitanje boravišta. Više ne moram svakih šest mjeseci produžavati boravak, sad imam vremenski neograničenu dozvolu prebivališta. Zakon Norveške kaže da nakon pet godina imam pravo zatražiti Norveško državljanstvo. Dobre vijesti vezane su i uz posao ali za sad samo toliko o tome. U predugovoru je naglašena stavka da do daljnjeg ne smijem ništa javno objavljivati o pojedinostima, pa neka tako i ostane.
Veliki broj poslodavaca provjerava potencijalne kandidate na društvenim mrežama i internetu, zato pazite što pišete jer i bezazlena šala može vam stvoriti probleme ili krivu sliku o vama. Uvijek napominjem da je ponekad teško odrediti pravi smisao i nivo ozbiljnosti ponekog statusa ili objave.
Možda sam se samo šalio ali sve to ne mora nekome izgledati tako, pogotovo ako taj netko dolazi iz druge zemlje, druge kulture gdje se i same šale drugačije doživljavaju. Da, vidiš zato je meni trebalo toliko vremena jer sam svašta ovdje pisao. Još kad se to ubaci u Google Translate, ajme.
Zbunimo mi sami jedne druge u Hrvatskoj a kamoli ne u nekoj stranoj zemlji. Naveo bi primjer moje bivše tvrtke kad su mladi menadžerčići iz Zagreba, upravo ištancani iz hrvatskog visoko obrazovnog sustava, došli na benzinsku, drito na teren nama običnim šljakerima predočiti svoje teoretske bajke o profesionalnoj komunikaciji s kupcima, o neverbalnoj komunikaciji i ostalim sranjima. Kaže mladi menadžerčić: 'Evo primjer sad ćemo vidjeti komunikaciju sa strankom od gospodina na kasi', a na kasi ja. Baš kad je trebalo u benzinsku ulazi stari poznanik Šime i s vrata kao iz vedrog neba opizdi umjesto njima očekivanog 'dobar dan': 'Dis pederčino, šta ima majku vam vašu lopovsku'. Okrenem se ja prema mom menadžerčiću koji se onako posramljen, zacrvenio, okrenuo i nestao jednako brzo kako se i pojavio. Još brže od njega su nestala sranja o profesionalnoj i neverbalnoj komunikaciji. Naravno da sam svom Šimi odgovorio onako kako je on navika i kako bi me kao uvijek do tada napustio sretan, umjesto davljenja tipa: 'Dobar dan, želite li Snickers, danas je na akciji, umjesto 10 kn sad je 9,70 kn. Možda vam treba Autoglas za stakla'. Jedan put sam i pristupio Šimi tako kako žele menadžerčići, da vidim njegovu reakciju a on me samo blagoteleći upitao: 'Šta je tebi, na čemu si daj i meni to isto'.
Lijepo se prisjetiti tih veselih trenutaka jer tu Norvežane nešto drugo nasmijava, sigurno ne ono: 'Dis pederčino'?
Također me veseli dolazak nekoliko obitelji i mojih Šibenčana u Bergen. Ovim putem želim im mnogo sreće i drago mi je da nas je tu sve više. Nadam se da sam im bar malo prenio atmosferu Skandinavije.
Kad sam jednom prijatelju rekao da mi je u Norveškoj sve super ali samo da mi fali on i još par ekipe odgovorio mi je: 'Pa jesi ti normalan, koji q... će ti Hrvati, znaš da bi onda sve sjebali i Norvešku u mjesec dana pretvorili u Grčku'.
Pišući blog bio sam svjestan da će ga čitati mnogi poznati i nepoznati al da će T-com u međuvremenu mojoj materi uvest internet, da će ona dobiti tablet, ne tabletu nego tablet i da će ona početi čitati blog nisam se nadao.
Jebiga sad moram paziti šta pišem, jer sad blog čita moja mater. Gasi internet.