Voliš, ne voliš

Grad je već okićen. Trgovački centri također. Mislio sam da su to samo naše perverzije. Ono...mjesec, dva prije Božića. Agresivni marketing i zarada, popusti koji kolju iz svakog svjetlucavog izloga, isti su u obje moje zemlje. Bar nešto da me podsjeti na Hrvatsku ali odmah i na Konzum, Plodine, Lidl, Spar...tako da me to toliko i ne veseli. Mene to podsjeti koliko smo već tu i kako vrijeme brzo prolazi. Osam mjeseci kao osam minuta. Božić dolazi.

Poklon od jednog dječaka. 'Julebord' druženje-Bergen

Namjerno sam ovaj post ostavio za novi tjedan jer smo u nedjelju imali prvo na ovaj način organizirano druženje Hrvata koji žive u Bergenu. Organizator susreta pod nazivom Julebord (Božić) je virtualna grupa na Facebooku 'Hrvati u Bergenu'. Ovom prilikom zahvaljujem se organizatorima koji su se potrudili pronaći dobar prostor i sve to organizirati. Hvala i svima onima koji su tamo bili prisutni na izvrsnom druženju, dobroj spizi, kolačima i našem Bračkom vinu. Nije sad to bio nikakav dijasporski dernek, nego zajednički ručak i prilika za upoznavanje ljudi koji žive i rade u Norveškoj. Sve smo financirali sami i nije nam pomogla nikakva zajednica ili misija, bilo nacionalna ili vjerska. Organizatori to nisu ni tražili i to mi je drago, pogotovo to da je sve organizirano na dobrovoljnoj bazi. Jedna zanimljiva zgoda s društvenih mreža oko ovog događaja mi je upala u oko i nije mogla proći nezapaženo. To je reakcija Hrvatske zajednice u Oslu koja očito nije razumjela bit ovog druženja, a očito ne razumiju i to da emigranti iz recimo sedamdesetih, tj. oni iz bivše Juge ne moraju uvijek biti na istim valnim dužinama kao emigranti iz sadašnje Hrvatske. Prije dolaska u Norvešku tražio sam od njih mailom nekoliko informacija i uputa, dobio sam odgovor ali doslovno preko neke stvari. Svi koji dolazite nemojte se oslanjati na nikakve ambasade ili zajednice ili misije. Sve pripremite sami. Više informacija vrijednih zlata dat će vam ovakvi susreti gdje možete dobiti vrlo zanimljive i korisne upute za boravak i rad u Norveškoj, izravno od naših ljudi, mnogo bolje nego od raznih udruga i ustanova.
Skupilo nas se blizu pedesetak. Nadam se da će ovo postati tradicija. Bude tu i po koji demotivacijski govor ali u globalu ipak je više optimističkih savjeta i preporuka. Ponavljam, nisu svi naši ljudi tu sretni i zadovoljni. Ne proživljava svatko svoju Skandinavsku priču jednako, netko se prilagodi, netko djelomično a netko nikada.
Mislim da bi polazna točka u toj raspravi trebao biti pravi razlog odlaska iz Hrvatske. Da li je to bila nužna životna potreba ili samo izazov, avantura ili nešto stoto. Upoznao sam mnoge ljude s područja bivše Juge i mogu vam sa sigurnošću reći da je ovdje preko 90% onih ljudi koji su tu stvarno iz potrebe, ne iz nekakvog hira, većinom su to razočarani radnici iz opljačkanih, silovanih i uništenih zemalja Balkana. Razumijem sve one kojima je bolje u Hrvatskoj nego u Norveškoj. Očekujem od njih da razumiju i oni nas. Želim im sreću i što brži povratak u domovinu. Nisam sarkastičan, stvarno im to želim jer su ljudi otvoreni i iskreni. To su isto moji prijatelji iz Norveške koji otvoreno priznaju da im je bolje u Hrvatskoj. - Zašto su onda uopće tu? -  sad će se većina vas pitati, pa i ja sam pitao sebe vjerujte mi. Nisu samo financijski razlozi ono zbog čega netko napušta svoju zemlju, ima onih koji su tu radi ugovornih, poslovnih usavršavanja, raznih specijalizacija ili su ih tvrtke poslale na rad u strane zemlje. Postoje mnogi razlozi nezadovoljstva kako opravdani tako i neopravdani. Dno dna su mi oni ljudi koji pljucaju po državi u kojoj žive i rade, šire o njoj i njenim ljudima laži i neistine, a istovremeno koriste sve blagodati koje im ta država daje. Kako su im samo drage krune, funte, dolari ili euri.
Na kraju da se vratim na 'Julebord'. Bilo je to druženje koje je ispunilo svoj cilj, donosi ono najbolje i najljepše, upoznavanje novih ljudi, njihovih životnih priča i sudbina, dobivanje potrebnih informacija.

Nedjeljna večer u centru grada

Norveška nije idealna zemlja. Norveška nije bezgrješna. Norveška ima svojih prednosti i mana. U Norveškoj nije lako pronaći posao. U Norveškoj krune ne padaju s neba, ali za mene je Norveška sve ono što sam maštao da će jednog dana biti moja Hrvatska. Taj dan nisam dočekao niti sam imao više volje ga čekati pa sam otišao. U Hrvatskoj nisam bio sretan. To je moj izbor i izbor mnogih Hrvata koji slično razmišljaju.
Pitam se da li je ikoga u Hrvatskoj uopće briga što će nas vremenom ovdje biti sve više, jer sve više ljudi nas svakodnevno kontaktira i želi otići iz Hrvatske.
Kad me pitaju kako je gori lako mi je odgovoriti, dobro. To ne znači da će nekom drugom pod nekim drugim okolnostima biti jednako. Norveška za mene nije samo ona zemlja koja je prva na top listi najboljih zemalja za život. Norveška je nešto najbolje što mi se dogodilo u dosadašnjem životu. Norveška je lijepa. More, planine, otoci, jezera, fjordovi. Norveška je uređena, kulturna, sekularna, moderna, napredna. Norveška su svi njeni ljudi, ekonomija, industrija, zdravstvo, ljubav, mir. Norveška smo svi mi iz svih krajeva svijeta.
Kad Norvežanin ljubi svoju zastavu ima pravo da bude ponosan na svoju zemlju. To nije preseravanje. Preseravanje je kad na večer upalite Dnevnik HRT-a i gledate naš državni vrh kako maše zastavicama, nosi tenisice u kockicama, drži ruku na srcu dok svira himna. Koji laksativni PR. Istovremeno ljudi odlaze iz Hrvatske, norveški penzioner odlazi iz shoppinga taksijem, njegov vršnjak u Hrvatskoj kopa po kontejneru ili krade jaja u Konzuma da bih preživio. Što onda da ljubi i na što da bude ponosan taj penzioner ili neki hrvatski radnik u Dublinu, Londonu, Frankfurtu...
Iako mi je tu na trenutke teško sretan sam, volim Norvešku i njen narod. Rekao sam u jednom od svojih prvih postova, - 'Zemlja koja te zagrli kad tvoja te ispljuni zaslužuje samo da je ljubiš'.
Tako sam mislio prije osam mjeseci kad sam došao, tako mislim i sad, još jače.