Analiza

U nepunih pet mjeseci blog je posjetilo malo više od 15 000 ljudi. Posjeta je to koja me ugodno iznenadila. Hvala svima na podršci. Hvala svima onima koji nas bodre i iskreno nam žele sreću i uspjeh u našoj novoj sredini. Hvala svima onima što vole pratiti moje zgode i nezgode. Dok još nemam stalni posao blog me ispunjava i uz društvene mreže nekako spaja s rodbinom, prijateljima i sa svima vama. Interes je logično pojačan teškom ekonomskom situacijom u Hrvatskoj. Sve više ljudi želi informacije, iskustva i savjete. Nažalost sve više je onih koji odlaze iz Hrvatske i onih koji žele otići.
Blog se najviše čita u sljedećim zemljama poredanim po posjeti:
Hrvatskoj, Norveškoj, SAD-u, Njemačkoj, Slovačkoj, Bosni i Hercegovini, Švedskoj, Srbiji, Rusiji, Francuskoj i Irskoj.
Auditoriju su manje zanimljivi postovi o Norveškim zakonima, ekonomiji, klimi, kulturi i politici. Više se čitaju moje zgode po Bergenu i postovi vezani uz sami posao.
Volio bih napomenuti da ovo nije profesionalni web sajt. Ovo je amaterski blog u kojem ćete često naići na gramatičke ili web dizajnerske pogreške. Još nisam toliko bogat da sebi mogu priuštiti lektoriranje tekstova. Pisanje, često na brzinu pa objavljivanje oduzima mi dosta vremena. Često zamara dodatno uređivanje i ispravljanje grešaka. Neki me nagovaraju da pišem dalmatinskim slengom, netko želi strogi književni, netko amaterski ali jedino je sigurno, neću pisati Norveškim. :) Trudim se da opet to na nešto sliči da koliko toliko bude razumljivo svima i naravno da to bude zanimljiv, zabavan, narodni blog. Ako koji padež ili zarez nije tamo gdje bih trebao biti, zažmirite na to i oprostite mi. :) Pozdrav jednoj učiteljici hrvatskog jezika.
Mislio sam da će posjetitelji biti malo hrabriji i aktivno sudjelovati u izradi bloga. Na žalost sva pitanja, savjete, kritike ili pohvale dobivam mailom ili na društvenim mrežama.
Reklame i donacije sa strane bloga ovom posjetom ne donese nikakvu veliku zaradu ali može se vremenom skupiti za nekakav put ili profesionalni foto aparat s kojim bih vam u budućnosti više slikovno prenosio ljepote ove prekrasne zemlje. Možda i preselio na zasebnu domenu i izgradio novu web stranicu. Ovim putem hvala svim onima koji nagrađuju moj trud. Sad sam još ograničen na županiju Hordaland i grad Bergen ali tko zna što nosi budućnost i kakva će biti koncepcija bloga. Iznenađuje interes Norvežana za blog, koji eto ni meni nije potpuno jasan. Na veliko hvale stil pisanja i oduševljavaju ih najvjerojatnije moje pozitivne recenzije svega do sad doživljenog. Pokušavam pronaći granicu u stilskom pisanju i uljepšavanju tekstova inspiriranih životnim događajima. Naši ljudi su pravi kritičari pa ako pretjeraš za tren si u vodama koje zovu preseravanje. Našim ljudima je možda zanimljivo i to što za razliku od stotinu Hrvatskih blogova u recimo Irskoj ovdje u Norveškoj i životu u Skandinaviji piše samo nas nekoliko. Velikom gužvom u eteru dolazi do zasićenja i mnogima blogovi idu na živce. Vjerujte mi mnogo mi je lakše napisati post i staviti linkove za traženje posla nego svakom pojedinačno odgovoriti na mail ili poruku.
Vladimir iz Karlovca također piše o životu i radu u Norveškoj. Njegov blog je zanimljiv i koncepcijski drugačije složen. Toplo preporučujem: My way or no(r)way

Da se vratim na zainteresirane Norvežane koji me nagovaraju da link bloga stavim u svoj CV. Znam i da to može biti dvosjekli mač. Nekom poslodavcu to se ne mora svidjeti, pogotovo moguća kritika. Nije se kritika svidjela ni mojim bivšim nadređenima, tamo negdje u počecima.
Jedan portal iz Osla zainteresiran je za profesionalnu suradnju. Imam loša iskustva iz Hrvatske kad sam pisao za jedan poznati informatički portal. Iskreno nemam još znanja ni hrabrosti za takvo što ali u budućnosti tko zna.
Neki me pitaju zbog čega trošim energiju i stvaram sebi obavezu. Ne znam. Nikakav ugovor me ne veže za pisanje i mogu prekinuti kad kod želim. Dok mi dajete podršku i dok vam je zanimljivo tu smo, družimo se virtualno. Veseli i zdravi bili.

Pola godine

Sutra nam je točno šest mjeseci da smo došli u Skandinaviju. Istina brzo je prošlo pola godine a kad ti vrijeme brzo teče znači da ti je dobro. Kao jučer da me je onaj Turčin dovezao u Loddefjord. Prošlo je i prvo ljeto bez Dalmacije, bez kupanja, sunca, bez onog već spominjanog cvrčka. U Bergenu je ove godine palo najviše kiše u zadnjih sedamdeset godina. Kiša mi je u Šibeniku išla na živce dok sam se tu jednostavno pripremio na nju pa me nije iznenadila. Ponekad zna pucati na depresiju jer mi nismo ljudi koji su navikli izlaziti i šetati po kiši, praviti se kao da ona ne pada. Norvežanima je to normalno i mogu ih razumjeti jer jednostavno navikneš se na to. Dobro u svemu je što se nismo kuhali po danu i noći. Sjetim se prošle godine i znojenja u krevetu, hvatanja zraka u podstanarskom stanu bez klime. Temperatura se u dva, tri navrata popela na nekih 28°C i to je to. Dan je već dobro počeo skraćivati pa sunce zađe oko sedam sati. Čekamo prvu Skandinavsku zimu.

Što se tiče integracije skoro je pa završena. Dobro i ne baš, moram još naći stalni posao da mogu planirati nove korake. Ušao sam u završnicu nekoliko natječaja i dobrih poslova ali kad god bih ostao s protukandidatima koji znaju Norsk ja bih otpao. Nema predaje pa šaljem i dalje molbe iako ugovor s mojom agencijom ne daje mi baš neki veliki optimizam. Za razliku od mog ugovora i moje agencije Ivana je potpisala ugovor s mnogo boljom i ozbiljnijom tvrtkom što joj omogućava neprekidan rad. Nije mi cilj tu raditi kao zamjena ili na kratki rok iako ću morati prihvaćati i takve poslove za prvu ruku, nema biranja. Još jednom napominjem za sve one koji planiraju potragu za poslom u Norveškoj da ne ide baš sve tako lako bez poznavanja jezika. Moja nesretna okolnost je i moj CV u kojem piše da sam radio kao trgovac 18 god. Također kako nemam iskustva u pisanju životopisa, btw nisam dvadeset godina pisao životopise pa je u mom bilo sve neuljepšano napisano ali su me iskusni lisci naučili da sad svakoj molbi prilagođavam svoj životopis i jednostavno ga ušminkam. Ne s lažnim znanjem ili iskustvom već naglašavajući da ono što oni traže je to u čemu si baš ti dobar. Logično da bih tu odmah dobio posao u nekoj trgovini samo da znam jezik. Zvali su me raditi i kad saznaju da ne znam jezik uvijek dobijem isti odgovor i pitanje tipa - Kako ćete pričati sa strankama? Bazirao sam se zbog toga na druge poslove i kontaktiranje izravno raznih firmi koje na svojim stranicama imaju aplikacijske odjeljke za prijavu u slučaju otvorenih pozicija. U zadnje vrijeme širim krug poznanstava i koristim preporuke, ne odustajem upornost se mora isplatiti. Ne mora ovo biti nekome demotivacija već samo upozorenje jer netko tko je recimo stolar ili varioc može dobiti posao odmah ili možda u prvih tjedan dana. Dakle pravila nema, mene su prvi put zvali raditi kad sam se najmanje nadao. Svaki tjedan šaljem nekoliko molbi i ovih dana čekam razgovor za posao. Poslao sam do sada oko 150-200 molbi samo onako da imate uvid.

Bergen

Sljedeći mjesec trebao bih krenuti na drugi nivo tečaja jezika (A2) da ne zaboravim ovo što sam dosad naučio. Dakle nakon početne euforije malo sam stao na loptu i lukavije i opreznije pristupam svemu, naučili su me to moji novi prijatelji tu u Norveškoj. Ono što i dalje mislim i potpuno sam uvjeren jeste to da smo odabrali pravu zemlju i napravili najpametniji potez u životu onog dana prije točno šest mjeseci. Ne želim tu ostati na kratko, cilj mi je biti stanovnik Norveške na duži period.
Ovo je mali dnevnik svega onog što trenutno prolazimo. Svaki početak je težak pa ni nama dvoje nije bilo baš lako. Napominjem onima koji su se kasnije priključili blogu da smo tu došli ne poznavajući nikoga, ni jezik, ni zemlju, nitko nas tu nije čekao, nikakav prijatelj, rođak, sve smo napravili sami i jako sam ponosan na svaki dan, trud i na kraju na svaki uspjeh postignut u Norveškoj. Uz skoro svu riješenu papirologiju, upoznavanje ljudi i njihovog mentaliteta, upoznavanje grada i načina na koji njihovo društvo funkcionira nastojim ispraviti početne greške i olakšati nama buduće korake u nesmetanoj socijalizaciji sa svakim djelićem Norveške slagalice. Nešto najbolje što nam se tu dogodilo je upoznavanje novih ljudi, njihovih životnih priča, proširenje našeg horizonta. Vrlo važna stvar koju želim napomenuti je da svi mi koji smo došli tu raditi zapravo dolazimo s istim ciljem ali u glavama svakog pojedinca je drugačiji film jer netko možda želi tu biti na kratko, netko se možda ne može uklopiti i prilagoditi, svatko ima svoj drugačiji plan i pogled na život i rad u Norveškoj. Kako sam blog kaže u naslovu ovo je Norveška iz mog oka. Svidjelo se to nekima ili ne pogled iz mog oka vidi prekrasnu, uređenu, socijalnu, liberalnu, sekularnu državu. Državu gdje su manje više svi jednaki, državu gdje nema autoriteta, državu gdje se cijeni radnik. Državu onakvu kakvu sam sanjao godinama prije. Sanjao sam tada da će takva biti moja Hrvatska.

Crno zlato

Ekofisk field

Pad cijene nafte sa stotinjak dolara po barelu na sadašnjih pedesetak pogodio je Norvešku i njenu industriju. Mnogi su ostali bez posla, proizvodnja se smanjila. Smanjenjem potražnje stvorio se višak radnika. Strani radnici iz naftnog sektora većinom su napustili zemlju. Norvežani koji su radili u toj industriji sada rade druge poslove koje prije nikada nisu radili i to je jedan od razloga zbog kojeg je danas u Norveškoj mnogo teže doći do posla. Područje zapadne Norveške sa svojim centrima posebno je pogođeno.
Norveška je do pedesetih godina bila prosječna industrijska zemlja koja po ničemu nije odudarala od ostalih do trenutka otkrivanja crnog zlata u Sjevernom moru. Istraživanja u Norveškoj započela su 50-ih godina, prvi pozitivni nalazi došli su 60-ih, a eksploatacija je započela 70-ih. Na Badnjak te davne 1969. Norvežani su na svom kontinentalnom šelfu otkrili naftu i plin. Nekad mala nacija na europskoj periferiji izrasla je danas u petog svjetskog izvoznika nafte i plina u svijetu. I jedinstveni Muzej nafte u Stavangeru, europskoj energetskoj prijestolnici, svjedoči o tome da petrodolare brižno štede i uplaćuju u mirovinski fond za buduće generacije. Danas taj fond raspolaže s više od 800 milijardi dolara i ove godine su Norvežani prvi put zagrabili u tu kasicu prasicu čuvanu za crne dane. Uzeli su od početka godine oko 10 % sredstava iz tog fonda. Riječ je zapravo o fondu koji posjeduje jedan posto svjetskih dionica, a dovoljno je velik da svakog građanina napravi milijunašem, naravno u norveškim krunama.
Daleko od toga da je ova zemlja i njena industrija samo bazirana na naftnom sektoru. Četvrtinu BDP-a pokriva naftni sektor. Država strateški brine i o industriji morske hrane. Norveška izvozi 90 % ulova, nakon Kine drugi je najveći izvoznik ribe na svijetu. Globalni je predvodnik akvakulture, osobito uzgoja lososa. Obožavam lososa. Većina Norvežana zadovoljna je s onim što ima. Prema istraživanjima njujorškog Columbia univerziteta, Norveška je jedna od najsretnijih zemalja na svijetu. Ono što ih razlikuje u potpunosti od nas jeste to da novac nisu pokrali već su pametnim ulaganjima sve ove godine izgradili jednu od najpoželjnijih zemalja za život u svijetu. Dok ostale zemlje kojima je nafta “udarila u glavu” troše pare, Norveška svoj novac i dalje ulaže u razvoj. Kad su pitali njihove stručnjake što poslije, nafte će jednog dana nestati odgovor je bio da u Norveškoj nema rasipanja, unatoč bogatstvu. Zapravo, manje od četiri posto ekstra dobiti potrošeno je na projekte javne potrošnje.

Siv Jensen-Ministrica financija

Možda je na pitanje što kad nafte nestane najbolje odgovorila Norveška ministrica financija Siv Jensen: "Norveška je privreda u vrlo dobroj situaciji. Intenzivno radimo na postupnoj smjeni tijekom sljedećih nekoliko godina"
"Imali smo sporiji rast produktivnosti u posljednjih nekoliko godina, pa ova Vlada sada radi na uvođenju kompetitivnih nivoa poreza i smanjivanju birokracije kako bi se privukli ulagači! Osim toga, svjesni smo da imamo veće cijene od većine zemalja istog nivoa”.
Postoji nekoliko razloga, zbog kojih je Norveška sretna zemlja koja uspijeva sačuvati svoje bogatstvo i odoljeti iskušenjima luksuznog života. Norvežani imaju povjerenja u svoju vlast. Kao rezultat socijaldemokratske vlasti koja poštuje ravnopravnost nastalo je homogeno društvo s visokom razinom povjerenja. Na pitanje je li Norveška bogata zbog velikog povjerenja svojih građana, ili su Norvežani povjerljivi jer su bogati, stručnjaci su odgovarali da "Visoka razina povjerenja olakšava ekonomski rast".
Skromnost se može vidjeti i na samim ulicama Bergena. Nema preseravanja u bijesnim limuzinama, nema redova ispred luksuznih butika i restorana. Norvežani ne razmišljaju o sebi kao o bogatim ljudima. Oni to ostavljaju na procjenu budućnosti. Možda svijest da nafta i plin neće zauvijek trajati, objašnjava rabljene Volvo automobile na krivudavim ulicama Bergena, umjesto Porschea ili Bentleya kakvi se voze po bogatim kvartovima Londona i drugih europskih metropola.
Kad bih morao u dvije riječi opisati ekonomski prosječnog Norvežanina odgovor bi bio 'skromni bogataš'. Ulagajući u svoju zemlju, gradeći nju i njenu budućnost svakom pojedincu i budućim naraštajima ovaj Skandinavski model omogućuje miran san.

Slušaj Kralja

Naletio sam jučer na jedan šerani post čiji je link vodio na jednu našu stranicu koju ne želim niti imenovati. Pisalo je u tom postu toliko sranja da sam na trenutak mislio da je neka sprdačina poput News bara ili nešto slično. Neka gospođa iz Hrvatske opisivala je Norvežane kao one koji otimaju djecu na ulici, daju svoju djecu pedofilima i kako je ona svoju djecu jedva spasila iz ralja zemlje koju je u potpunosti obuzeo nečastivi. Čak je i počela slušati sotonističku metal glazbu od kad je došla u Norvešku. Kažem vam toliko sranja neograničen internet od ograničene osobe odavno nije upamtio. Mnogo je onih koji ne razumiju niti će ikad moći razumjeti zemlju koja se u potpunosti razlikuje od one iz koje su oni došli. Kad sam odlazio iz Hrvatske jedan bivši kolega mi je kazao da kad dođem u Norvešku neću smjeti reći tko sam ni odakle sam i citirat ću ga "Nećeš smjeti reći ništa kontra Norveške". Pitao sam ga odmah zašto bih išta govorio protiv Norveška jer da ne želim ići nisam ni morao ići. Bilo je to klasično razmišljanje osobe koja nažalost u toj zabludi nije sama. Nekome tko je konstantno kljukan predrasudama od kad se skinuo s majčinog mlijeka teško je objasniti kako funkcionira uređena, moderna i liberalna država. Opet bez obzira na to konstantno kljucanje medija, okoline pa i ponekad rodbine ako razmišljaš svojom glavom dolaskom u Skandinaviju odmah možeš uvidjeti da je sve to zabluda i da postoji uređena država gdje se poštuje svaki pojedinac. Rekli su mi tu da su Norvežani isto u dubini duše nacionalisti i vole samo svoje da će posao dobiti uvijek prije Norvežanin nego stranac da neće da pokažu to javno ali da su pojedinci takvi. Nisam još toliko duboko zaronio u njihove poglede na sve to ali iz dosadašnjeg iskustva mogu reći da imam samo pozitivna iskustva i da osim dobivanja posla prije Norvežanina ništa od toga nisam još osjetio na svojoj koži. Iako sam nekoliko puta odbijen na natječajima za posao ulaskom u uži krug kandidata i dalje sam uvjeren da prioritet kod zaposlenja daju struci, iskustvu, poznavanju jezika itd. Možda stvarno dobro glume ali ako vole svoju domovinu i normalno svoj narod zašto bi to krili. Njihov nacionalizam zasigurno se u mnogo čemu razlikuje od našeg. Nisam primijetio da je ikad praćen mržnjom.

Soldiers of Odin

Nijedna zemlja nije idealna, ne postoji takva u svijetu pa kao i svugdje i u Norveškoj ima ljudskog smeća, neofašista koji su uzor pronašli u Finskoj i zovu se 'Soldiers of Odin'. U južnoj Norveškoj policija ih je nedavno pohapsila čim ih je u gradu uočila s obilježjima.


Bergen grad u kojem živim ima preko 280 000 stanovnika. Sa svojim širokim i velikim prstenom tu živi preko 420 000 ljudi. Drugi je to po veličini grad u Norveškoj i centar pokrajine Hordaland.
Prvi put se spominje davne 1070 godine i star je kao moj Šibenik. U njemu bez ikakvih problema žive zajedno Norvežani, Poljaci, Iračani, Litvanci, Nijemci, Englezi pa i Bošnjaci, Hrvati i Srbi. Nije da su to male populacije samo Poljaka ima više od 5000. Kvart u kojem sam smješten i jest podignut sedamdesetih godina od emigranata. Na ulicama možete sresti razne narode, nacije i boje kože. Indijci u kvartu na lokalnom igralištu igraju svoj nacionalni sport broj jedan kriket. Nitko ih ne dira, ne napada niti maltretira. Srbi i Hrvati igraju zajedno nogomet, košarku. Svi smo tu iz istog razloga i s istim ciljevima. Mržnja ne stanuje u Bergenu i svatko onaj tko razmišlja suprotno iskreno nema što tražiti u Norveškoj. Ne znam još dobro kako razmišljaju njihove parlamentarne stranke i zašto se koja točno zalaže. Široka je lepeza na njihovoj političkoj sceni od lijevih socijalista pa sve do desničarskih konzervativnih stranaka. Ako razmišljaju kao njihov kralj Harald koji je održao govor kojemu se divi cijeli normalan svijet nema straha od nijedne političke opcije.

Norveški kralj u posjeti Hrvatskoj

Kako završiti ovaj post nego njegovim fenomenalnim govorom:
 "Norvežani stižu sa sjevera, juga, iz središnjih dijelova, iz svake regije. Norvežani su i imigranti iz Afganistana, Pakistana, Poljske, Švedske, Somalije ili Sirije. Nije važno otkud potječemo, dom je tamo gdje je srce", rekao je kralj.
"Norvežani su i djevojke kojima su sviđaju djevojke, dečki kojima se sviđaju dečki i dečki i djevojke koji se vole međusobno. Norvežani vjeruju u Boga, u Allaha, u sve i u ništa", poručio je.
"Drugim riječima, Norveška ste vi, Norveška smo mi"

Night life

Wilco Bergen Fest 2016

Petak noć, vrijeme kad Bergen poprima neko drugo lice za mene još neistraženo područje. Zahvaljujući dvojici naših starosjedioca prvi put sam osjetio noćni ritam drugog grada po veličini u Norveškoj. Nije to bio sad ono totalni zalom jer smo se vratili dosta rano ali je bilo dovoljno za osjetiti čari Friday night-a i dašak noćnoga života. Za razliku od naših običaja tu u Bergenu vidim izlazi se dosta ranije. Sunce je još plovilo prema horizontu a klubovi su se već polagano punili. Bergen je grad studenata i ima ih mnogo a kako su se vratili u grad pred početak nove školske godine odmah se osjetila živost na njegovim ulicama.

Koncert Filharmonije

Na glavnom gradskom trgu održavao se koncert filharmonije. Više tisuća ljudi i njihovo oduševljeno pljeskanje na svaku izvedenu skladbu posjetilo me da sam na mjestu gdje se cijeni neka druga, mnogo kvalitetnija glazba. Bili vi u dvadesetima, tridesetima, četrdesetima ili stariji grad vam nudi razne opcije za zabavu prema vašim željama. Od bučnih do ambijentalnih mjesta prošaranih notama rocka, bluesa, jazza pa sve do house, elektronskih ili klasičnih žanrova da svatko može naći sebi nešto po guštu.

Glazbena kultura ovdje živi, nema cajke. Živa glazba u klubu u kojem smo bili bacala je na country povremeno praćena raznim hitovima poznatih američkih rock bendova. Restorani, noćni klubovi, kafići u samom centru bili su dobro popunjeni. Već sam pisao kako se Norvežani kroz tjedan štede dok je vikend rezerviran za provod.

Night Life

Bergen je uvijek spreman za party, i dobro jelo! Ako ste gladni šteta bi bila prije pića ne pripremiti podlogu od divljači ili ribe u jednom od mnogobrojnih gurmanskih restorana! Pivski, vinski ili koktel barovi, karaoke nema što nema. Noćni klubovi s hostesama za odabranu klijentelu pa sve do književnih ili kviz barova. Raznim alternativnim sadržajima odlično se ocrtava sva raznolikost ovog prekrasnog grada. Bergensko ljeto nudi mnoštvo koncerata i poznatih svjetskih bendova kao i domaćih lokalnih sastava. Grad je prepun turista i u kratko može se reći da je to mjesto koje diše i živi punim plućima. Zgodne plavuše prehrabro skinute na nekih 18°C zagriju te htio to ili ne. Dakle noćni život je baziran na dobroj hrani, glazbi i zabavi. Bilo da ste turist, tinejdžer, odrasla osoba, muško, žensko ili oboje, Bergen je grad za vas. Otvoren, liberalan baš onakav kakav vam treba za dobar provod.

Na početku sam rekao da oni izlaze dosta ranije pa se već oko sat iza ponoći barovi počinju prazniti. Radno vrijeme noćnih klubova je obično do dva, tri sata u jutro. Sjetim se svojih izlazaka u Dalmaciji točno oko tog sata kad sam se ovdje vračao kući. Nije ni da smo planirali nekakav ludi izlazak i provod ali bilo je dovoljno dobro da se osjeti i taj aspekt Skandinavskog života. Sve u svemu ako imaš dobru ekipu i dobro mjesto za izlazak kao i svugdje dobar provod je zagarantiran. Valja napomenuti ono već poznato da je izlazak u Norveškoj za naše pojmove skup sport i jako blizak s pojmom luksuz. Jedno točeno pivo od 4 dl košta oko 60 kn a prosječna cijena večere u restoranu po osobi izađe minimalno 200 kn. Ture onda znate koliko otprilike izađu pa se treba u potpunosti pripremiti da ne dođe do neželjenog financijskog šoka. Usporedbe s Hrvatskom nije preporučeno raditi jer brzo vam proleti kroz glavu koliko ste mogli pojesti i popiti u našoj lijepoj.

Cijene su dakle dosta različite od naših ali ono što sam primijetio da je isto jeste mjesec koji mi se na povratku jednako smiješio kao dolje na jugu. Onako pun jasno je obasjavao ulicu s vrhova Lyderhorna, ulicu koja je bila tako tiha i mirna za razliku od one ljetne Šibenske koja bi mi se ponekad prilikom povratka iz noći činila mnogo veća nego što jeste. Rekao sam vam ovaj put vratili smo se na vrijeme.

Dobro je znati

Vrijeme je da se pripremim za Norvešku zimu koja će čini mi se doći mnogo prije nego sam mislio. Kažu da zna biti jako duga i depresivna. Krenuo sam zbog toga na vrijeme osigurati sebi iPTV, računalo i sve potrepštine da se ovdje osjećam u potpunosti kao kod kuće. Imao sam u Šibeniku nelošu IT opremu pa sam odlučio prebaciti je poštom u Norvešku. Nije ovdje IT oprema ništa skuplja od Hrvatske, cijene su tu negdje. Istina nisam znao detalje o visini poštarine i carini ali sam se ipak na rizik odlučio prebaciti svu tu opremu. Više me je bilo strah da se što ne ošteti u transportu. Slanje paketa koji je bio težak oko 24 kg (PC, monitor i popratna oprema) je iznosilo oko 380 kn. Došao je za dva tjedna s tim da je tjedan dana proveo na carini u Oslu. Carinu nikakvu nije bilo potrebno platiti jer se radilo o korištenoj robi. Tražili su potvrdu mailom o podacima primatelja kao o sadržaju paketa. Čim su dobili potrebne podatke u roku jednog dana roba je isporučena uz mala oštećenja pa slanje nekakve lomljive ili osjetljive tehnike nikako ne bih savjetovao transportirati na ovakav način bez obzira koliko dobro upakirali i osigurali robu. Prilikom ulaska u Norvešku dozvoljeno je unijeti do 3000 EUR. Unos pojedinih vrsta oružja i municije je zabranjen, izuzev u slučaju posjedovanja odgovarajuće norveške dozvole. Kada je riječ o unosu životinja, Norveška primjenjuje propise EU. Dozvoljeno je unijeti jednu šteku cigareta i jednu litru žestokog pića.

Dolaskom u Norvešku odmah smo uzeli njihove SIM kartice, brojeve. Po preporukama izabrao sam mrežu MyCall zbog povoljne cijene poziva prema Hrvatskoj. U tijeku je trenutno akcija koja za 160 kn mjesečno daje neloš paket s 500 min odlaznih poziva prema Hrvatskoj ili nekoj drugoj zemlji. U paket je uključeno 3GB podatkovnog prometa kao i besplatni pozivi, SMS i MMS poruke unutar Norveške. U Norveškoj je i za prepaid uslugu potrebno se registrirati što traje nekoliko minuta dok je za sklapanje pretplatničkog ugovora potreban D-broj kojeg dobijete kad se zaposlite. Onima koji dođu savjetujem ovu mrežu i paket koji je za usporedbu s našim Hrvatskim davateljima usluga mnogo povoljniji. O Hrvatskim davateljima usluga dala bi se napisati jedna "lijepa" posebna priča za koju sigurno ne bih bio dovoljan jedan post. Internet mi je uračunat u stanarinu s ostalim režijama dok otprilike mjesečni flat paketi koštaju oko 200 kn. U tom paketu imamo iPTV i brzinu surfanja oko 90/20 Mbps.
Norveška električna mreža je kao naša 230V/50Hz. Utičnice također pa ne treba nositi nikakve posebne adaptere. Struja od kad sam tu još nikada nije nestala i napon je stabilan pa se ne treba bojati za oštećenje osjetljive elektronike. Nevremena su tu rijetka a i kad se dogode nikad nisu praćena jakim grmljavinama.
Iako još nemam automobil saznao sam da se doslovno sve u prometu Norveške plaća. Cestarine, tuneli, trajekti koji su dosta česti u zapadnoj Norveškoj.
Mreža cesta duga je oko 92 000 km. Ceste u urbanim područjima većinom su izvrsne kvalitete, ponegdje van gradova možemo naići na loše ceste. Put E 6 povezuje sjever-jug Norveške i zapadnu obalu Švedske, pri čemu 50 km od Osla prelazi u regionalni put. Put E 39 prati zapadnu obalu Norveške.
Prosječna dozvoljena brzina je 60-80 km/h, a najviša dozvoljena je 100 km/h. U nekim naseljima može biti ograničena i na 30 km/h. Kazne za vožnju pod utjecajem alkohola su rigorozne. Vezivanje pojasa je obavezno, kao i posjedovanje trokuta i žutog fluorescentnog prsluka. Potrebna je vozačka dozvola (iz zemlje porijekla ili međunarodna). Preporučuje se zeleni karton.
Pomorski promet je veoma razvijen, a jug Norveške povezan je s V. Britanijom, Danskom, Njemačkom i Švedskom.

U Norveškoj postoji oko 50 naplatnih stanica. Na većini se vrši automatska naplata (prolaskom kroz stanicu), dok neke imaju trake za AutoPASS i za ručno plaćanje. Putem kreditne kartice može se unaprijed platiti određen iznos cestarine - ,,prepaid" račun (neiskorišteni iznos će biti vraćen na račun 85 dana kasnije). U tom slučaju može se prelaziti kroz sve naplatne stanice označene sa AutoPASS bez zaustavljanja. Važno je napomenuti da kreditna kartica mora važiti najmanje tri mjeseca kako bi mogla da se koristi za plaćanje cestarine online. ,,Prepaid" uplata treba da se obavi unaprijed, a najmanje tri dana prije prolaska kroz prvu naplatnu rampu. Većina naplatnih stanica u Norveškoj su automatske i vozilo prolazi bez zaustavljanja. Fotografija snima matični broj vozila, a točan iznos se automatski umanjuje s računa. U slučaju da cestarina nije plaćena ,online", može se platiti na benzinskoj postaji (pratiti znak s oznakom " KR-service"). Ako se vozilo ne zaustavi i ne plati cestarinu, u roku od tri dana biće poslat račun za naplatu. Vozila koja nisu evidentirana u Norveškoj se fakturiraju preko Euro Parking Collection plc (EPC) u Londonu.
Od siječnja 2015. godine sva teretna vozila preko 3,5 tone, bez obzira da li su norveška ili strana, moraju imati ispravno instaliranu cestarinsku oznaku, kako bi se izbjegla velika novčana kazna. Ovo uključuje i iznajmljena vozila, čak i ako su iznajmljena u inozemstvu. Vozač je odgovoran da li je takva oznaka postavljena. Inače, sama oznaka je besplatna, ali mora da se plati depozit od 200 NOK.
Ostale naplatne stanice imaju AutoPASS trake i trake za ručno plaćanje. Preporuka je da prije putovanja u Norvešku, vozači prikupe dodatne informacije na autopass.no
Norveška je generalno sigurna zemlja i ne postoje nikakve posebne preporuke u tom pogledu. Uvijek je dobro znati brojeve telefona za hitne slučajeve:
Vatrogasci: 110
Policija: 111 (samo s mobilnog telefona)
Policija: 112
Hitna pomoć: 113
Pomoć na otvorenom moru: 120

Red kiše, nogometa i ribe

Kiša, kiša pa ponovo kiša. Takvo je ljeto godine 2016. Kažu starosjedioci da zadnjih sto godina po statistikama ovoliko kiše nije palo u ljeto. Mislim se jesam pogodio baš u sridu. Ponovo razmišljam pa bolje onda kad već ne mogu na more ili u more neka je oko 15 C tko bih izdržao 35 C.
Jeste ono malo te baci na depresiju pogotovo kad si sam a dio ovog ljeta sam bio sam i pozitivna stvar interneta jeste ta da preko društvenih mreža i raznih chat aplikacija nikad nisi sam. Koristio sam slobodno vrijeme u upoznavanju Bergena i njegovih ljepota i uvijek me fascinira iznova i posjeti da je Bergen stvarno jedan od najljepših gradova koje sam ikad vidio. Volim nogomet pa sam otišao i pogledati prvu utakmicu od kad sam tu. Prva Norveška liga ne odudara po kvaliteti mnogo od naše ali uvjeti koje imaju klubovi odmah su vidljivo na mnogo većem nivou. Atmosfera na stadionu je ok ali tko doživi onu Splitsku na Poljudu mislim da ga više ništa ne može na tom polju fascinirati. Brann je stukao susjede iz Aalesunda ni manje ni više nego 6:0! Opet mislim se rekord, kažu zadnjih desetak godina Brann nikad nije nikoga toliko ubio. Idu me rekordi ovaj mjesec definitivno. Zapazio sam i to da rivali iz dva susjedna grada prije i poslije utakmice šetaju jedni pored drugih s uredno istaknutim obilježjima svojih klubova. Mislim se ne lete boce, kamenja, bokseri, bengalke pa mi ono malo čudno.

Planirao sam otići i na rock koncert zapravo glazbeni festival jer u Bergenu ljeti stvarno ima mnogo kulturnih događaja ali ona kiša s početka posta me odvratila od te želje. Još nisam ono pravo osjetio noćni provod i mogu vam reći da jedva čekam da vidim i osjetim i te čari. Zanimljiv je statistički podatak da se Norvežani jako mnogo rastavljaju pogotovo u Bergenu. Oko 44% brakova se raspadne za usporedbu Hrvati su na nekih 25%. Udavači i udavače samo podatak da je 65% Norvežana singl.
Turista se nikako riješiti, grad je ovih dana prepun Japanaca, Engleza, štandovi na rivi su krcati, puštaju mirise od kojih odmah ogladniš. Riba, školjke, razni specijaliteti pa meso, kobasice ima za svakog po nešto. Vidim da stvarno dobro unovče i izvuku svaku krunu. Gledam te turiste u čudu, nisu oni ka naši ovi su došli tu u sred ljeta u Skandinaviju i nije ih briga za plivanje, more, sunce. Zato su izravni letovi Bergen - Split u sezoni rasprodani jer Norvežani idu u suprotnom smjeru od svojih turista.
Za kraj ovog posta prenosim vam slikovno atmosferu iz centra Bergena i poticaj za naše ugostitelje u Dalmaciji kako se bolje može širiti miris Jadrana i Mediterana.