Ulicama Loddefjorda

Loddefjord

Loddefjord je zapadno područje Bergena udaljeno od centra grada nekih 9 km ili negdje oko 6 min vožnje automobilom. Nalazi se u okrugu Laksevåg županije Hordaland. Šire područje ima blizu 30 000 stanovnika. To je moj kvart nikao sedamdesetih godina od velike grupe emigranata koji su tada doselili u Bergen. Tih godina kvart je bio na lošem glasu. Vremenom emigranti su se integrirali i danas su tu većinom generacije rođene u Bergenu. Kvart je u međuvremenu naselilo i sve više Norvežana zbog povoljnih cijena terena. U mojoj ulici susjedi su nam skoro svi Norvežani. Dolina okružena planinom, šumama i prekrasnom prirodom danas je jedan od najljepših kvartova grada. Na ulicama nerijetko možete vidjeti Azijce, Arape, Afrikance. Norvežani su liberalni i u multinacionalnom, sekularnom društvu te ljude ne doživljavaju kao većina nas Balkanaca pogotovo one integrirane u njihov život. Norvežani nisu u tolikoj mjeri nacionalistički nastrojeni i religiozni pa automatski i te podijele nisu uočljive. Svoju državu vole na neki drugi način za razliku od nas, vole je poštivanjem njenih zakona, poštenim radom, plaćanjem poreza, jednakošću prema svim ljudima, manjinama i njihovih kulturama, zaštitom prava radnika. Norveška je država koja ima više od 5,2 milijuna stanovnika od čega Norvežani čine više od 86 %.

Dobrotu Norvežana i gostoprimstvo osjetio sam odmah nakon iskrcavanja iz taksija. Gazda stana nakon samo nekoliko minuta poznanstava nudio mi je ključeve svog novog BMW-a za odlazak do obližnjeg trgovačkog centra po namirnice. Bio je stvarno taj dan praznik. 'Danas i sutra vam je sve zatvoreno ali 4 km odavde ogroman je trgovački centar i tamo radi dućan'- reče gazda. Proleti mi kroz glavu 'Turčin taksist nije lagao', možda me i nije prevario, stvarno je praznik i skuplja tarifa. Moram izbaciti iz glave naše balkanske šeme. Čim sam ušao u naš iznajmljeni stan kao junkie hvatam Wi-Fi po stanu i ukucavam dobivenu šifru. Nakon korištenje blagodati modernih chat aplikacija i javljanja obitelji u domovinu za pobjedonosno osvajanje Norveške, gledam jesam li dobro razumio gazdu da ništa ne radi i čitam: Maundy Thursday i sutradan Good Friday to su nacionalni kršćanski praznici. Jesam odabrao datum za doputovati mislim.
Odlazimo na kraju šetnjom po namirnice jer ipak bilo bi previše hrabro prve sate nakon dolaska vozikati se tuđim BMW-om po nepoznatom gradu. Mislim bolje je prošetati i razgledati kvart. Stambene kuće od drveta okružene lijepim vrtovima, zgrade u daljini u podnožju obližnje planine Lyderhorn jedne od sedam planina Bergena koja štiti dolinu s istočne strane. Brdo od 396 m nadmorske visine Norvežani zovu planina.

Lyderhorn

Brdo Trtar u blizini Šibenika je sto metara visočije od Lyderhorna ali djeluje mnogo pitomije prema ovoj uzvisini. Strmi stjenjaci stvarno izgledaju brutalno poput alpskih vrhova. Niski kišni oblaci grlili su vrhove te dodatno uzdizali moćnost Lyderhorna. Čiste ulice, nigdje psa lutalice, mačaka koje ni dan danas već više od mjesec dana od kad sam tu nisam sreo na ulici, kultura vožnje...odmah uočavam prve razlike. Proleti mi kroz glavu nervozni taksista iz Milana kad sam prije nekoliko godina bio tamo. Prometno ludilo na ulicama tog talijanskog grada dosta je slično našim dalmatinskim. Bio sam i u Barceloni, Grenobleu, Stuttgartu vozi se manje više kulturno ali tu u Bergenu posebno kulturno. Vidi se na svakom koraku da je općenito Norveška kultura na jednoj većoj razini. Čim se približiš kao pješak prelazu auto staje. Vozač tebi čita misli za razliku od Hrvatske gdje ti vozaču moraš čitati misli i često uz veliki oprez pa i na rulet zakoračiti na pješački. Šetajući kroz kvart lagana kišica i dalje je neumorno padala ali tmuran dan nije mogao pokvariti ljepotu Bergena. Upada mi u oku nigdje kafića WTF? Di ovi piju kavu, pivo? Kvart od skoro 30 000 ljudi nema kafića. Da smo tu samo mi Hrvati svaka ova zgrada bi imala kafić pomislim. Odmah zamišljam pune štekate naših gradova i lagani mediteranski stil života. Za Norvežane kažu iako se u to još nisam uvjerio da su hladni i da teško sklapaju prijateljstva te da imaju čudan društveni život. Ljudi su ležerni, rasterećeni vidi se to iz aviona. Sigurno ih ne muči i opterećuje politička situacija, većinu najvjerojatnije ni ekonomska. Financije su im bitne ali ne pričaju puno od njima. Nezaposlenost je oko 4,6 % po zadnjim podacima pa o usporedbi sa našom od nekih 18 % daje ti sa razlogom nadu da ćeš se zaposliti mnogo prije nego u Hrvatskoj. Prosječna plača nakon kidanja poreza u Norveškoj je oko 3500 € i to je najčešće pitanje koje naši ljudi postavljaju. U narednim postovima malo ću se više dotaknuti tih ozbiljnijih tema, podrobnijih podataka, poslova koji se tu traže, prava radnika, nastojat ću sve to popratiti potrebnim linkovima do kojih sam došao tako da svi oni koji su zainteresirani mogu biti informirani te uštedjeti dosta živaca i vremena.

Vestkanten-Shoping Centar u Loddefjordu

Obavili smo šoping i konačno da to više nije Konzum. Vrativši se u stan shvatili smo da nam puno stvari koje smo već imali u Hrvatskoj sad ponovno fale ali što je tu je. Vani je hladno oko 5°C stan je topao posjeduje podno grijanje tako da skandinavsku hladnoću još ne osjećamo. Pogled je ok nije kao u Šibeniku al dobro je jer smo ponovno na uzvisini nekih 80 m iznad mora kao u Šibeniku. Vidim malim dijelom i more, ponekad ogromne kruzere koji iznenada iskoče poviše raznobojnih krovova kuća. Položaj je više nego dobar. Blizina autobusne stanice, dućana, velikog trgovačkog centra sve u par minuta. Kako nemam više automobil te stvari su mi jako bitne, bus mi je jedina veza s gradom.

Pogled na zapad iz stana

Treba se sad priviknuti na nove uvjete, organizirati i krenuti dalje po planu. Prvi dani su najteži, pripremio sam se na to toliko psihološki da nisam osjetio taj šok u nekoj mjeri koja bi me bacila u neku kao depresiju. Mnogi me pitaju odakle početi. Stvari treba prvo složiti u svojoj glavi to je početno mjesto za velike životne promjene i odluke. Ima i ona mjesta ne očekuj nikad previše pa te sve suprotno iznenadi. Istina je i to ali bez nade i uvjerenja u pozitivan ishod kao i to da treba imati muda za taj prvi potez uz neizbježan rizik nema napretka. Rizik i ona osoba koja riskira jedina je spremna na pozitivne promjene u svom životu. Samo tada biti ćete sretni i osjetiti onu pravu i iskrenu slobodu. Nije Hrvatska jedino mjesto gdje možete raditi i živjeti niti najljepše mjesto na svijetu. To tvrde oni koji se nikad nisu pomakli iz nje i vidjeli druge zemlje. Hrvatska je lijepa i kako mi je rekla jedna mlada cura u Bergenu: 'Vi ste blagoslovljeni što živite u toj zemlji'. Nisam joj htio reći da nisam turist u Norveškoj i moj pravi razlog dolaska. Ostavio sam je i većinu ću ovdje ostaviti u uvjerenju da je ona ljepota koju oni vide iz vani jedina prava slika moje domovine. Sve dublje poput razgovora o ekonomiji, opljačkanoj i uništenoj državi bez nade u budućnost, radnicima koji rade za par tisuća kuna, postojanju iskompleksiranih ljigavaca koji im prijete i uvjeravaju ih da je to odlična plaća te misle da ih mogu gaziti pa ih i gaze za taj bijedni novac, sve to većina Norvežana zasigurno ne bi razumjela.

U nastavku...prvi poslovni kontakti s Norveškim tvrtkama. Šokantne usporedbe s Hrvatskom kod ugovora o radu, pristupu tvrtke i nadređenih samom radniku kao i o međuljudskim odnosima unutar tih tvrtki.