Zašto Norveška? Odlazak iz Hrvatske (prvi dio)

Nešto dobro od domovine

Odluku o napuštanju Hrvatske nisam donio preko noći. Nisam je donio ni sam, upoznao sam s njom zaprepaštenu curu, obitelj i prijatelje. Kad se sve sleglo krenulo je uvjeravanje svih da je to pravi potez i da će sve biti super iako ponekad ni sam nisam vjerovao sto posto u svoju priču. Vremenom su svi prihvatili tu odluku, manje, više. Bilo je i onih koji se cijelog života nisu pomakli iz Šibenika ali su "iskusno" govorili: - Ma di će on šta misli da će mu tamo biti bolje. - Da mislio sam, mislim i mislit ću da će mi u Norveškoj biti bolje. Da je moja bivša tvrtka i država zračila optimizmom i da su ostale na zdravim nogama možda bih i dan danas bio u Hrvatskoj. Oni koji su uništili INU i Hrvatsku zapravo su mi učinili uslugu i ubrzali moje odluke, uljepšali su mi život. Dali su mi novu nadu tjerajući me iz vlastite zemlje, zemlje u kojoj sam se rodio, zemlje u kojoj sam proveo cijeli život, zemlje za koju sam se borio...sada vidljivo iz svemira za neke njihove osobne ratove. Iz Hrvatske nisam otišao radostan, nisam otišao svojom voljom. Iz Hrvatske su me potjerali korumpirani državnici, političari, menadžeri i da dalje ne nabrajam jer bih mogao nepravedno izostaviti nekoga od tih ljigavaca a jako ih je puno. Stvari su se sve više komplicirale kako u INI tako i u državi. Sve je mirisalo zapravo zaudaralo na samo loše. U firmi su nam dali jasnu ponudu ili uzmi pare ovo što vam nudimo i idite ili ostanite raditi za puno manje para s puno manje prava. Budite stoka koja trpi i pati, budite marva koju gazimo jer tko nećeš ti ima tko će. Izbori su navodili samo na jedno, na to da će se vratiti oni koji su uništili ovu zemlju pa nije preostalo ništa drugo nego odlazak.
Skandinavske zemlje i njihova kultura uvijek su me privlačile. Nikad nisam imao volju i želju ići u recimo Njemačku, Austriju, Švicarsku ciljao sam Norvešku, Finsku, Švedsku pa i Dansku. Krenule su duge i mukotrpne analize, neprospavane noći, praćenje raznih internet stranica, blogova, foruma, proučavanje standarda, života, kulture tih zemalja. Vremenom se krug sužavao i ostale su mi u užem izboru samo dvije Norveška i Danska. Norvešku sam nekako u podsvijesti od samog starta preferirao kao broj jedan u svojim planovima.
Te noći već pospan prvi put sam ugledao sliku Bergena na zaslonu monitora. More, galeb, planine, najljepši grad Norveške i ono kad ti nešto kaže to je to. Ljubav na prvi pogled. Čitam najkišovitiji grad Europe. Ok, to mi kao Dalmatincu i nije baš drago al proći ćemo preko toga jer bolje opet da pada kiša nego snijeg kao u gradovima sjeverno od Bergena. Malo manje od 300 000 stanovnika, taman ni malo ni puno kao Oslo, glavni grad me baš i ne privlači. Odrastao sam u provinciji daleko od metropole pa mislim ako je u HR verziji Zagreb Oslo onda je Bergen Split a Split mi je nekako mnogo draži i bliže od Zagreba. Bergen, grad na zapadnoj Norveškoj obali, to je grad u koji idem u kojem ću živjeti i nadam se raditi. Portali su taman tih dana objavljivali kako je Norveška proglašena kao najbolja zemlja za život po tko zna koji put. Nemam se što dvoumiti pomislim, to je moja nova domovina...Norveška.
Ostaviti sve rodbinu, prijatelje, posao, navike, grad sve ono što je činilo sav tvoj život i otići u nepoznatu zemlju među nepoznat narod nije bilo lako i nosilo je sa sobom veliki rizik. Rizik je bio ostati živjeti i raditi u Hrvatskoj....možda i mnogo veći.

Falit će mi moj grad, moje more, priroda, klima al kako se kaže ne živimo od lijepog pogleda i klime. Glavni problem svakom onom tko želi i bude želio napustiti državu su financije. Bez novaca ne možeš ni pobjeći iz zemlje. Bivša firma napravila je jedinu dobru stvar kad nam je dala ono što nam je pripadalo po zakonu, nešto para na odlasku, svoje pare odlučio sam uložiti u odlazak i bijeg iz Hrvatske.





Krenuli su planovi, traženje stana, kupnja avionske karte koju sam zanimljivo kupio tri mjeseca unaprijed dok nisam ni znao gdje ću stanovati. Prevođenje i ovjeravanje dokumenata, slanje e-mailova s molbama za stan, ponovno noćenje na internetu, proučavanje Norveške i njenih zakona. Dvadesetak oglašivača nas je kulturno odbilo za stan jer nisu htjeli podstanare na slijepo i one koji ne rade. Kad sam već počeo planirati u koji motel ćemo na mjesec ili dva jer nisam htio odustati ni pod koju cijenu stigao je pozitivan odgovor za stan. Bilo je to dvadesetak dana prije samog odlaska. Rasprodao sam sve što nisam mogao ponijeti sa sobom.  Pozatvarali smo sve račune u Hrvatskoj jer nismo željeli više ni kune davati kilerskom poreznom monstrumu. Spakirali smo se, iselili iz iznajmljenog stana u starom dijelu Šibenika.

Karta u jednom smjeru

Split, Resnik 24.03.2016 
Došao je i taj dugo iščekivani dan. Zrakoplov Croatia Airlinesa smiješio se na pisti aerodroma u Kaštelama.










Slijedilo je let s dva presjedanja: Split - Zagreb - Copenhagen - Bergen...nastavlja se ;)