Odlazak iz Hrvatske (drugi dio)

Dva dana prije našeg odlaska u Bergen dogodio se koordinirani teroristički napad na dvije lokacije u zračnoj luci Bruxelles. To je pojačalo dodatno paranoje i osiguranja u europskim zračnim lukama. U Splitu su nas detaljno pretresli tako da smo dalje svojim biometrijskim putovnicama samo prolazili kroz međunarodne terminale. Bilo mi je u jednom trenutku neugodno kad je policajac u Kaštelama rekao izvadite elektronske naprave. Kad sam krenuo nikad kraja. Laptop, mobitel, Raspberry mikro računalo, book reader, power bankovi itd. Vidim gleda me čudno al ne zna on da sam ponio samo osnovno.

10 km iznad Berlina

Let od Splita do Zagreba nazvao bih pravim lokalcem, nešto kao autobusna linija Šibenik - Bilice - Lozovac. Turbulencije na letu, gužva u avionu, nervozni Igor Štimac koji nije imao gdje odložiti prtljagu i stjuardesa koja okida na njega bile su posljednje domaće čari ili bolje rečeno perverzije prije napuštanja našeg zračnog prostora. Let od Zagreba do Copenhagena bio je toliko ugodan da sam kao beba zaspao u avionu. Kad je pilot rekao da slijećemo u Copenhagen i kad sam zakoračio na dansko tlo konačno sam shvatio da sam otišao iz Hrvatske. Poruka na zaslonu mobitela nije me samo podsjetila da sam u roamingu već da je gotovo sa starim životom.
Vrijeme provedeno u Copenhagenu prošlo je brzo i bilo mi je žao što nisam imao još nekoliko sati da prošetamo i razgledamo taj ovako na prvu prekrasan grad. Vjetrenjače u moru zamijenile su one koje sam godinama gledao na brdima oko Šibenika. Nije da nikad prije nisam bio u inozemstvu i posjećivao lijepe i životopisne krajeve ali kad upadneš u Hrvatsku monotoniju čovjek se zaželi malo vidjeti nova mjesta, nove gradove. Razmišljam onako sam sa sobom koliko sam samo stranaca dočekao sve ove godine provedene u INI. Sad sam ja konačno otišao njima.

Copenhagen

Sjedili smo na terminalu aerodroma u Copenhagenu koji mi je više sličio na nekakav luksuzni šoping centar nego na zračnu luku. Nedostajao mi je u tom trenutku onaj šušur mediteranskih ulica i vika jer su svi šetali u tišini sa slušalicama na ušima. Ta ambijentalna atmosfera pucala me na razmišljanje. Odlutao bi na trenutke, postavljao sebi pitanja tipa gdje idem, što radim, ne znam jezik, ne poznajem nikoga u Norveškoj, odlazim u totalno nepoznati svijet ni manje ni više nego 2700 km daleko, jesam li napravio pravi potez? Sekundu kasnije sjetim se naših političara, menadžera, svojih tzv. direktora (ne dajte se kolege) koji su mi godinama ispirali mozak nebitnim sranjima koja su valjda samo njima bila bitna pa bi se isti tren razbudio premotavanjem tog cijelog horor filma prošlosti. Iznenada bi prostrujalo mojim tijelom oduševljenje što više takve tipove ne moram gledati. Ti negativci iz prošlosti bili su moja snaga u sadašnjosti  i nada da ih se u budućnosti više nikad neću sjetiti. Miješali su se osjećaji ali bi na kraju uvijek pobjeđivali oni pozitivni jer znao sam da samo tako mogu naprijed.

Zračna luka Copenhagen

Na displeju su najavili naš let. Stjuardesa mi se obraća na norveškom. Ok, super pomislim, svijetle sam puti ne kuži da sam furešti to je prva dobra. Pilot je nešto izvalio na norveškom prije polijetanja i cijeli avion je umro od smijeha osim nas dvoje. Skužio sam da je nešto govorio o problemima s klimom u avionu jer je bilo vruće kao u mikrovalnoj. Scandinavia Airlines se odlijepio od piste u Copenhagenu i poletio prema našoj željenoj destinaciji. Sunčano vrijeme u Danskoj zamijenilo je kišno u Norveškoj. Ivanu i mene Bergen je dočekao tmuran, oblačan i kišovit. Dobro došli u Kraljevinu Norvešku i najkišovitiji grad Europe.

Bergen

Kad sam čitao o Norveškoj govorili su da ovdje svi znaju engleski. Da je to istina uvjerio me taksist Turčin koji ga je pričao bolje nego pola naših političara. Taksist je bio prva osoba s kojom sam se susreo u Norveškoj. Cijelo vrijeme ugodne vožnje gledao sam sa zanimanjem svoj novi grad dok je Turčin stalno nešto badao po taksimetru, mislim se ono u sebi po naški majku mu njegovu kako će mi ga uvalit. Nisam bio daleko od toga jer kad nas je doveo do našeg iznajmljenog stana izblesirao me je cifrom prijevoza od aerodroma. Nekih 10-15 min vožnje oko 14 km izašlo me oko 50 EUR. Kad sam mu rekao da je skup kao avionska karta rekao je ljubazno da mu je žao ali da su to blagdanske cijene. Koji blagdan pa nije danas nikakav blagdan - upitam ga? Sretan vam skorašnji Uskrs i ugodan boravak u Norveškoj rekao je na odlasku nestajući u daljini sa svojim skupocjenim Mercedesom i mojim eurima. Skorašnji Uskrs, svidio mi se na kraju taj Turčin. Nisam mu htio reći da i ja dolazim iz zemlje gdje se ljudi bude s pitanjem: Kako danas zajebat? :)

U nastavku čitajte o prvim utiscima i danima provedenim u Bergenu. ;)