Vikinzi jedu zdravo

Kažu mi da malo pišem o cijenama i kvaliteti hrane. Ponovo stavljam link Usporedbe cijena  gdje se može vidjeti iznos cijena pojedinih artikala od kruha, mlijeka, pive, vina pa do cijena nekretnina. Cijene su manje više točne i one su dobra usporedba i prikaz trenutne Norveške košarice. U postavkama se može mijenjati valuta usporedbe i grad u Norveškoj. Link prikazuje prosječne cijene u Bergenu uspoređene s našim Šibenikom, izražene u kunama. Jasno se vidi da su potrošačke cijene u Bergenu u prosijeku 102,61 % više nego u Šibeniku. Najam stana u Bergenu je 385,23% veći nego u Šibeniku. Restorani su 157,09% skuplji kao i namirnice 120,06%. Kupovna moć u Bergenu je 102,94% veća nego u Šibeniku a prosječne plaće u ovom Skandinavskom gradu su 386,79% veće nego u Dalmatinskom.

Malo statistike da se steknu približne razlike i upozorenje svim onima koji misle da se veća primanja u Norveškoj mogu uspoređivati s našim poimanjem cijena, potrošnje i načina života.
Norveška je jedna od najskupljih zemalja svijeta i to su one negativne stvari o kojima sam pisao ali njihov način oporezivanja ovdje većini ne smeta jer Norvežani dobro znaju da svaka njihova kruna odlazi na pravo mjesto, na razvoj i ulaganje u svoju državu a ne na financiranje raznih uhljeba.
O kvaliteti hrane i kontrolama hrane te usporedbama s istočnom Europom razlike se mjere u svjetlosnim godinama .
Već je nadaleko poznato da se kvalitetniji proizvodi dostavlju razvijenijim zemljama zapada. Nije rijetkost kad kupite prašak iste marke kao u Hrvatskoj koji vam mnogo bolje opere robu ili kako bi rekao jedan moj poznanik tu u Bergenu: On opere robu. U Nutelli ćete osjetiti lješnjak u Nesquiku kakao i ogromne razlike sa šećerima začinjene iste marke na našim policama. Jaja se forsiraju iz domaćeg ekološkog uzgoja, mlijeko je mnogo kvalitetnije i nema neugodnog mirisa kao naše, povrće i voće sve manje ima pesticida na sebi. Voda je kvalitetna, glečerska i jedna od najboljih u svijetu pa se uredno može konzumirati kao i u nas.  Kontrole hrane su rigorozne ali isto se zna desiti slučaj kao nedavno tu kad su u mlijeku pronašli deterdžent?! Zakazao stroj koji čisti ambalažu ali oni to ne kriju, svi ti proizvodi odmah su povučeni iz prodaje i hitno kroz medije javnost je obaviještena. Norvežani forsiraju svoje proizvode pa se ne treba čuditi kad zatražite čokoladu Milka a prodavač vam ponudi bolju domaću i stvarno u većini slučajeva je bolja. Norveška kuhinja se u svom tradicionalnom obliku uglavnom temelji na domaćoj hrani s Norveških planina, polja i obala. Ona se razlikuje u mnogočemu od kontinentalnih susjednih zemalja s jačim naglaskom na divljač i ribu. Moderna Norveška kuhinja je još uvijek pod snažnim tradicionalnim utjecajem. Novije vrijeme nosi znakove globalizacije i amerikanizacije. Razne tjestenine, pizze i slično uobičajeni su kao i mesne okruglice i bakalar. Urbani restorani serviraju istu hranu kakva se može naći u bilo kojem gradu zapadne Europe. Norvežani se većinom hrane zdravo i žive zdravo. Nije čudno da više ribe jedem u Skandinaviji nego u Dalmaciji. Kad su slobodni ne idu na kavu ili pivu. Oni idu u prirodu, trče, voze bicikle. Dobro ok znaju neki vikendom sve to nadoknaditi u noćnim klubovima.

Znam da ništa ne može zamijeniti domaću janjetinu ili prasetinu, ribu, školjke, maslinovo ulje, pršut, pancetu ili sir samo šteta što od svega ovog navedenog mnogi naši ljudi ne mogu tu domaću hranu sebi priuštiti u onoj mjeri koja im je potrebna. Ogladnio sam od svega ovoga pa vas pozdravljam....ha det bra!

Drugo lice raja

Ne, neću pisati o Pokemonima iako ih love i tu po bespućima Skandinavije. Ne bih želio da se stekne dojam da je baš sve idealno u Skandinaviji. Istina do sad sam samo pisao o prednostima života i rada u Norveškoj. Sad se želim dotaknuti onih negativnih, loših strana na koje će svatko tko dođe u Norvešku prije ili poslije naletjeti. Odmah napominjem da su ovdje to stvarno rijetke i izolirane pojave ali onaj tko čvrsto odluči doći mora biti spreman i na to. Niti jedna zemlja na svijetu nije raj jer svugdje ima nepravde, krađe, korupcije, idiota i zla. Nije rijetkost pročitati u novinama kako su neki poduzetnici tu i tamo zavrtjeli kao neku lovu ili kako je neki debil masakrirao nekoga ili kako je pošteni političar zaglibio tu i tamo. Je istina ima toga tu pa za usporedbu ako je u nas deset takvih ovdje će biti jedan ili dva.

Prvo bi se dotakao toga da ste tu kao i u drugim državama uvijek stranac. Ova stavka je možda najbezbolnija jer se Norvežani trude biti pravi domaćini. Stranac ste onog trenutka kad izađete na ulicu i ne razumijete što ljudi govore, kako se ljute, kako šale u kojem su općenito filmu. Vremenom najvjerojatnije ovaj nedostatak može se kompenzirati učenjem njihovog jezika i upoznavanjem s njihovom kulturom. Dalje želim napomenuti nešto vrlo bitno, ono što naši ljudi krivo rezoniraju da se tu može lako pronaći posao i da krune padaju s neba. U Norveškoj je stvarno teško pronaći posao znam iz iskustva i ništa ne ide baš tako lako kao što neki misle. Istina je i to da za razliku od Hrvatske ovdje nada nije neka riječ iz SF filma ona tu doista postoji i horizonti su mnogo prošireniji. Cijene stanova, hrane, užitaka su za naše pojmove zaista brutalne i to može izazvati šok pogotovo u počecima. Također onaj tko nema tu osiguran smještaj i posao treba pripremiti dobru svotu kao ulog u Skandinavsku avanturu. Stanovi van centra su malo manje od 1000 € a iznajmljivači traže kaparu od tri ili više mjeseca pa vam je lako izračunati koliko treba samo za doseliti.  Klima je zajebana totalno nešto novo. Meni iako sam južnjak nije toliki šok jer sam se dobro pripremio na to i odabrao grad gdje to neće biti toliko izraženo. Poznajem ljude iz Dalmacije koji jednostavno nisu mogli podnijeti hladnoću u jednom sjevernom gradu i vratili su se u Hrvatsku. Ljeta bez noći i zime bez dana, učestale kiše bez sunca znaju puknuti na tešku depresiju što svatko ne podnosi jednako. Također oni koji dođu u paru s obitelji ili prijateljima zasigurno će sebi olakšati prilagodbu od onih koji su tu danima sami, nemaju interneta ni sa kim popričati pa se ljudima svašta mota po glavi.

Internet, računalo, poznavanje osnovnih IT operacija ma koliko nekima to izgledalo odbojno ovdje vam je jednostavno opcija "Must Have". Bez toga možete ali onda stvarno uz jako teži put. Od prometa, banaka, zaposlenja, kontakta s obitelji i prijateljima jednostavno nigdje ne možete bez toga.
Jako je bitna ta čvrsta odluka i pitanje dali se dolazi tu na kratko, na duže sa zacrtanim planovima ili avanturistički. Ako je to samo pokušaj ili avantura života onda ove mane boravka u Skandinaviji nemaju nikakav utjecaj na takvog pojedinca. On će ionako naći razlog da mu tu nešto ne valja već nakon prvog neuspjeha. Po tom odavno sam trebao sjediti na zidiću ispred Konzuma.
Trud, krv, znoj i suze uz mnogo odricanja jedini su pravi put većini onih koji uspiju. Na kraju bih dodao onu najbitniju stvar a to je sreća. Stara poslovica kaže kao se bolje roditi bez one stvari nego bez sreće a svakome tko dođe tu sreća će trebati jako puno. Onu stvar, ponesite i nju obavezno...
Kako sam samo pisao o prednostima red je bilo dotaknuti se i one druge mračnije strane. Ne treba to nikome biti demotivacijska injekcija jer sve ovisi od osobe do osobe sve ovisi o vama. Ako dođete u Norvešku s pozitivnim i objektivnim uvjerenjima s vjerom u sebe zemlja Vikinga će vas zasigurno zagrliti i svi ovi nedostaci i negativnosti biti će samo jedna crna kap u plavom oceanu vaših ostvarenih snova.

Put vremena

Teče i četvrti mjesec boravka u Skandinaviji. Vrijeme stvarno leti, kao jučer da smo došli. Koristim priliku da se zahvalim svim posjetiteljima ovog bloga jer iskreno nisam očekivao da će ga u samo dva mjeseca posjetiti više od deset tisuća ljudi. Neke stvari su se promijenile prvenstveno u glavi i pogledu na plan, put i boravak u Norveškoj. Promijenile su se u pozitivnom smislu. Bilo je u početku trenutaka doduše rijetkih kad sam preispitivao valjanost odluke, sad to više nije upitno i o tom ne razmišljam više. Posao koji sam radio 18 godina i koji sam mislio raditi do penzije iskreno kao da nikada prije nisam ni radio. U prvim mojim postovima moglo se osjetiti ogorčenje cijelom nastalom situacijom i razlozima koji su me doveli do odlaska iz Hrvatske. Sad stvarno vjerujem u ono da vrijeme sve to mijenja i teče samo u jednom smjeru dok sjećanje ide u potpuno drugom. Da nije prijatelja s kojima sam radio i lijepih trenutaka koje smo zajedno proveli na poslu ne bih se ni sjetio bivše firme. Nevjerojatno je kako u kratkom vremenu sve se promijeni i puno važnije stvari u životu postanu nam prioriteti.

Više me je Norveška promijenila u tri i pol mjeseca nego Hrvatska u četiri desetljeća. Upoznao sam tu predivne ljude, naše Hrvate koji godinama rade u Norveškoj, Srbe, Bosance, Nijemce, Grke i mnoge druge koji su iz sličnih razloga napustili svoje domovine. Dolazak u Skandinaviju otvorio je u meni nove poglede na svijet koji živimo i zatvorio stare nemire. U tom svijetu nema mjesta povratku u prošlost i negativnostima koje su me dovele na ovo mjesto. Fali mi povremeno Hrvatska. Lagao bih kad bi rekao suprotno. Falit će mi ekipa, rodbina iako znam da kad daljine nema u ljudima kilometri su samo brojevi. Falit će mi dalmatinsko ljeto, sunce, more, vino, pjesma cvrčka koju prvu godinu u svom životu neću slušati. Falit će mi sve radosti zemlje koja je stvorena za užitak, užitak kojeg nam kradu.
Završio sam osnovni A1 nivo Norveškog jezika i mogu reći da sam zadovoljan. Nije to sad da mogu pričati sve i svašta ali mogu razumjeti neke osnovne izraze, pojmove, mogu dokazati Norvežaninu da želim i da se trudim naučiti njegov jezik. Oni su ljudi koji to znaju cijeniti i naravno da im je drago. Još mnogo ću trebati proliti znoja kako na poslu tako i u školi da olakšam sebi potpunu socijalizaciju sa zemljom u koju sam došao. Nisam ni vjerovao da će mi to što sam Hrvat olakšati boravak i simbiozu s njihovim državnim sistemom. Ne samo što je Hrvatska članica EU pa je pojednostavljena papirologija nego jednostavno imam filing da nas puno više vole od recimo Poljaka kojih je tu stvarno mnogo pa prvi put mogu navoditi primjere gdje Norvežani pokazuju malu dozu odbojnosti prema njima. Hrvatsku doživljavaju kao raj na zemlji i mjesto za odmor a to su obično najbolji doživljaji pa se ne treba čuditi kad me stariji gospodin upita: Jesi li ti Poljak? - a ja mu odgovorim - Ne, Hrvat - dok on ko iz puške opali - I bolje! Zašto ne iskoristiti te prednosti i kako objasniti Norvežaninu zbunjenost kad mu kažeš da si otišao iz takve zemlje?
U ovom postu želio sam pokazati kako se osjećam nakon prva tri i pol mjeseca, nakon nagle promjene u životu, nakon promjene dugogodišnjeg posla i sredine u kojoj sam proveo cijeli dosadašnji život. Iskreno kažem osjećam se mnogo bolje nego prvih dana kad sam došao u Norvešku a tih prvih dana bilo mi je dobro. Trebalo je biti najteže u počecima i bilo je, nije bilo lako ali Norveška je toliko jednostavna zemlja koja te primi u svoj zagrljaj i ne dozvoli ti da ti bude teško. Kad pogledam Sjeverno more Atlantskog oceana gledam svoj Jadran, dok ispijam Španjolsko vino pijem i osjećam svoj Debit. Sve je odjednom ponovo tu samo što i dalje ne čujem pjesmu onog svoga dalmatinskog cvrčka.

Boja novca

Norveški novac zove se kruna (NOK). Ona je službeno sredstvo plaćanja u Norveškoj. Uvedena je 1875. u okviru Skandinavskog monetarnog saveza sa Švedskom i Danskom. Nakon što je savez rasformiran, države članice su odlučile da zadrže naziv "kruna" za svoje valute. Za puštanje u opticaj kovanica i novčanica zadužena je Centralna banka Norveške. Označava se simbolom kr, a dijeli se na 100 ørea. U opticaju su kovanice od 1, 5, 10 i 20 kruna. Novčanice su od 50, 100, 200, 500 i 1000 kruna. Norveška kruna je 14-ta  najtrgovanija valuta svijeta. Centralna banka Norveške je prije par godina raspisala natječaj za dizajn novih novčanica, a tema je bila "more". Skandinavci su očekivano potvrdili reputaciju fantastičnih dizajnera. Opći je utisak da Norvežani, jedna od najbogatijih nacija na svijetu, ima zaista i najljepši novac na svijetu.

Odmah u oko upadaju dvije sličnosti s našom kunom. Sličnost imena i sličnost na tečajnoj listi. Za 100 norveških kruna potrebno je izdvojiti oko 80 kuna. Dobra je to stvar u psihološkom pogledu kad se kao novi stanovnik Norveške nađete na nekom prodajnom mjestu jer ovako brzo od oka možete odmah iz prijašnjeg iskustva uočiti što je jeftino a što skupo. Naravno teško je uspoređivati cijene i standard u nas i u Norveškoj. Na ovoj internet stranici možete vidjeti prosječne cijene hrane, pića, goriva, stanarina u Bergenu i drugim gradovima. Cost of Living in Bergen
Još dok sam radio u Hrvatskoj vršio sam naplatu raznim europskim državljanima. Većina skandinavskih i sjevernih zemalja kartično plaćanje prakticira kao najčešći oblik plaćanja. Zbog toga ne treba se čuditi kad doslovno svugdje u Norveškoj ugledate pos terminale za naplatu. Norvežani stvarno rijetko koriste gotovinu kao sredstvo plaćanja. Većinu transakcija vrše internet bankarstvom. Na bankomatima može se bez problema podići i EURO. Zanimljiv je slučaj koji sam nedavno čitao o jednom starijem Norvežaninu koji je u trgovini elektronike kupio TV, stroj za pranje rublja i još neki kućanski aparat u kešu. Trgovci su bili toliko sumnjičavi i zbunjeni da su pozvali policiju koja je nesretnog gospodina privela i pretresla njegov dom.

Da bi otvorili račun na njihovoj banci morate imati takozvani D-broj. Porezni broj koji se može dobiti registracijom i zaposlenjem. Taj broj je jako bitan jer bez njega ne možete recimo niti postati mobilni pretplatnik.
U nekoliko navrata uspio sam zbuniti službenike banke kad sam došao promijeniti novac. Službenica me u čudu gledala objašnjavajući da oni ne vrše tu uslugu. Mislim se kakva je ovo banka ne mijenja novac. Okrenem se pa vidim da nema nigdje šaltera, samo kancelarije i info pult. Zanimljive su te zgode i ove krune pogotovo ove kovane probušene. Za kovanice na prodajnim mjestima postoji automat u koji ih ubacuješ kad plaćaš. Sjetim se kad bi meni za pultom uvijek bilo ih ili previše ili premalo.
Sličnosti u imenu i tečaju su nažalost jedine sličnosti krune s kunom. Osim jačine i stabilnosti njihove valute najbolnija u usporedbi s nama je činjenica da u Norveškoj većina njenih stanovnika ima dovoljno kruna za razliku od Hrvata gdje većina nema dovoljno kuna ni za osnovne životne potrebe.

Radio sam u Norveškoj

Dan je bio poput ostalih do sad provedenih u Norveškoj. Sunce je već petnaestak dana za redom ljubilo strme padine Lyderhorna. Zelene boje razlivene podnožjem Loddefjorda činile su moj kvart ljepšim nego ikad. Kako vrijeme teće sve bolje upoznajem Bergen. Svako dio tog grada uvjerava me iz dana u dan da sam u jednom od najljepših gradova koje sam do sad vidio. Vozili smo se busom s terminala prema kući. Na zaslonu mobitela pojavio se broj Norveške mobilne mreže. Prvog trenutka pomislio sam da me zove netko od mojih zemljaka tu u Bergenu. - Dobar dan gospodine zovemo iz agencije za zapošljavanje. Imamo nekakav posao za koji nam se činite kao zanimljiv kandidat. Posao nije stalan ali u budućnosti može biti. Ovako ulazite u naš sistem i kao kandidat imate mnogo veće izglede za dobivanje i ostalih poslova u tvrtkama koje posluju s nama. Jeste li zainteresirani i želite li raditi? Sjedio sam tog trenutka u autobusu totalno šokiran. U sekundi odigra se cijeli moj životni triler od ukrcaja na avion i dolaska u Norvešku do tog najljepšeg trenutka vožnje busom ikada. Želim - odgovorim još iznenađen i zbunjen. Mislim se čovječe zbog toga sam i došao.
Uspio sam pomislim, ništa nije bilo uzaludno, trud i rizik su se isplatili. Svaka kuna ili kruna uložena u to imala je svoju svrhu. Pa ako i ne budem dobar u tom poslu jer možda nije za mene neće biti smak svijeta. Ne znam ni što ću raditi. Nešto se pomaklo, dobio sam šansu, dobio sam posao.
Iznenadio me je broj ljudi koji su mi čestitali kad sam im radosnu vijest objavio virtualno. Hvala još jednom svim onima koji su cijelo ovo vrijeme meni i Ivani od srca davali podršku i željeli sve najbolje. Znam da je bilo i onih koji su ostali razočarani ovakvim razvojem događaja. Nisu i nikad neće biti bitni. Jedinke na koje ne treba trošiti bilo što više od ove jedne rečenice.
Teško je ljudima svakom pojedinačno bilo objasniti o kakvom se poslu radi jer ni sam nisam znao a još ni ne znam što me čeka te kako funkcioniraju agencije i njihovi ugovori s tvrtkama. Normalno da bi bilo bolje dobiti posao izravno od tvrtke ili stalan ugovor ali kad dođeš u nepoznatu zemlju gdje nikoga ne znaš, gdje nema veza i vezica, nema rodijaka i političkih govana na položajima koji te mogu zaposliti, moraš se boriti i dokazivati uvijek iznova pa onda ovakvi agencijski ugovori čine te sretnim. Još ni danas ne znam koliko ću dugo raditi baš u ovoj tvrtki. Mogu raditi dan, dva, tri, deset, mjesec s prekidom ili bez mijenjajući zaposlene koji odlaze na godišnje, mogu raditi i u drugim tvrtkama koje posluju s mojom agencijom. Razgovori o svemu tome još traju, put je težak ali se nazire.

Prvi radni dan

Dali su mi ime i adresu firme u koju se moram javiti. Bave se proizvodnjom izolacijskog materijala i jedna su od najjačih tvrtki na području Skandinavije. Nije to posao iz snova, nisam ni onaj koji se srami bilo kakvog posla a i nisam u poziciji birati. Računam brišem se kao nezaposlen, pa i nekoliko dana da radim to je veliki korak naprijed. Ulazim u porezni sustav Norveške, ulazim u sistem kako je rekao. Otvaraju se vrata u poslovni svijet. Nisam ni očekivao da ću odmah dobiti posao za stalno, bez probnog roka, bez truda, znoja i muke. Vremena za psihološku pripremu nisam ni imao jer su me nazvali nekoliko sati prije nego što moram početi raditi. U panici sam pokušao u gradu kupiti stvari koje su mi rekli da uzmem. Tražio sam dućane na Google Earthu koje prodaju te stvari, lutao sam po nepoznatim kvartovima Bergena i u svoj toj muci nanovo se divio njegovim ljepotama. Kako je već bilo kasno a šoping centri zatvoreni nisam uspio ništa nabaviti od potrebnog. Legao sam samo par sati prije nego moram ustati pokušavajući se iskulirati i ne misleći kako će sve to proći.
Došao je i taj dan. Odlazak na prvi posao u Norveškoj. Jutro je bilo kao i svako drugo. Bus broj 40 udaljavao se od Loddefjorda u smjeru Sotre mjesta udaljenog desetak kilometara i mog konačnog cilja. Nervozu nisam osjećao nikakvu kao dan prije i to mi je bilo malo čudno. Valjda sam toliko molbi poslao i sve ovo doživljavao kao neki nestvaran san. Držim se uvijek one: Ne nadaj se ničemu pa te sve suprotno pozitivno iznenadi. Locirao sam firmu pomoću GPS-a uputio se navigacijom pješke od autobusnog terminala.

Posao kao i svaki drugi koji je fizički zahtjevan. Sad baš ne ono strašno da te uništi jer tu se dobro zna granica do koje se može koristiti radnika. Zato je psihološki light. Bez stresa prođe osam sati tako brzo jer se radi. Stvarno se radi. Atmosfera je više nego pozitivna. Svi pričaju na engleski iako je dosta Norvežana. Moraju i oni primorali smo ih mi emigranti. Pokušavam s Norvežanima spikati na Norsk ovo malo što znam s tečaja ali prebacim makinalno na Engleski.
Došao sam u kantinu na marendu, predstavio se i pronašao menadžera, direktora cijele tvrtke koji nema nikakve sličnosti s menadžerima u recimo Hrvatskom naftnom gigantu. Da posjetim direktor je jedne od najvećih tvrtki u Skandinaviji. Neću vas pilati s tim bedovima, već jesam. Autoriteta nema, menadžer cijele firme sjedi s nama zajedno na marendi. Iron Maiden majica, smije se, ruga, pije kavu s nama hvali moju domovinu nabrajajući gradove iz moje Dalmacije. Klan Poljaka koji sjedi sa strane sve to ljubomorno gleda. Trogir, Split bio sam tamo to je prekrasna zemlja s prekrasnim i otvorenim ljudima. Odakle si točno? - pita me. Odgovaram Šibenik. Kako ne bih znao, bio sam tamo u dva nacionalna parka. Zamišljam njega kako pije pivu ispod borića negdje na Kornatima. Hvata me nostalgija jer se pitam i shvatim: jebote koliko sam tisuća kilometara daleko.
Gdje kod sam došao imao sam samo pozitivna iskustva završi on recenziju Hrvatske to jest Dalmacije. Dobro mislim, kad ovako govori menadžer niti mi ne pada na pamet spominjati ekonomiju i vladu koja je upravo pala a pogotovo ne Euro 2016. Drago mi je što smo se upoznali reče on na odlasku. I meni pomislim pitajući se gdje je bio prije. Završio je prvi radni dan a ja sam konačno shvatio da nije bio problem u tom gdje je on bio prije već gdje je moja pamet bila prije. Sad konačno i iz osobnog iskustva mogu usporediti lakši posao koji sam radio u Hrvatskoj s ovim težim koji radim u Norveškoj. Odgovor je kristalno jasan, nekad lakše ne znači i bolje. Ovo u Norveškoj je much, much better. Ha det bra ;)

EURO 2016

Tisućama kilometara daleko od domovine Hrvati su i u Bergenu na organiziranom gledanju utakmice uz veliki video zid proslavili pobjedu protiv Turske od 1:0. Bergenski internet portal Bergens Tidende donosi zanimljivu reportažu o organiziranom gledanju utakmice i našim navijačima. Cijeli članak nalazi se na adresi: Bergens Tidende

Jezik

Na samom startu shvatio sam kolika je važnost poznavanja jezika. Pogodilo me onog trenutka kad su me u tjedan dana tri poslodavca odbila za posao zbog nepoznavanja norveškog jezika. Jedna informatička tvrtka mi je čak i pozitivno odgovorila da sam zaposlen ali kad je dotični shvatio da pričamo na engleskom i upitao me govorim li norveški bajka se brzo završila. Dakle znanje jezika je jako bitna stvar ne samo za zaposlenje nego i za samo socijaliziranje s njima. Tečajevi jezika i knjige su dosta skupi. Neki dobiju sve to preko tvrtke besplatno, neki su dužni po zakonu učiti. Nakon tri tjedna koliko idem na tečaj mogu reći da se stvarno isplati. Mnogo brži napredak je vidljiv u samom startu od recimo nekih online tečajeva gdje nema predavača. Ipak ti tu netko objasni kako što da kažeš i gdje griješiš. Moj tečaj (A1) na Folkeuniversitetet izađe oko 3670 kn i knjige za A1 i A2 nivo dođu oko 1200 kn. Traje oko mjesec i po dana po dva puta tjedno. Ima kraćih i dužih tečajeva a koji će kome odgovarati ovisi od osobe do osobe jer netko nove riječi upija mnogo brže pa mu odgovaraju brzi i intenzivni tečajevi dok netko želi učiti polaganije. Tečaj na koji idem je dosta intenzivan i to je malo nezgodno jer brzo dolaze novi pojmovi. Srećom dobio sam odličnog predavača što igra jako bitnu ulogu. U grupi nas je osam i svi aktivno sudjeluju u učenju lekciju po lekciju. Potrebno je znati bar osnove engleskog jezika da se možeš sporazumjeti s predavačem. Dosta je važan domaći rad i vježbanje između predavanja. Pripremom unaprijed za sljedeću lekciju u mnogome olakšaš sebi predavanje i u slučaju nejasnoća već si spreman za postavljanje pitanja predavaču. Moja iskustva s Folkeuniversitetom su dobra, nekima možda ne odgovara stil i način učenja pa odabiru tečajeve poput Nygard ili nekog drugog. Postoje također privatni tečajevi, tečajevi ovisno od grada do grada pa samo za studente itd. Svima koji planiraju doći savjetujem da već u Hrvatskoj upišu osnovne tečajeve norveškog jezika i tako sebi olakšaju prve korake u Norveškoj. Poznavanje njihovog jezika nije samo red i kulturna obaveza pojedinca. Svako ulaganje u svoje znanje je najkvalitetnije ulaganje koje ujedno donosi i veliku prednost pri zapošljavanju. Netko možda bude imao sreće pa pronađe posao gdje se samo traži engleski jezik ali od Poljaka i Litvanaca koji su sve razgrabili ostaju samo mrvice. Iako je ovo osnovni A1 nivo sretnim te učini kad počneš kužiti osnovne pojmove od pozdravljanja do predstavljanja i kad znaš da te u dućanu pita želiš li vrećicu ili račun. Nei, takk.

Norveški jezik (norsk) pripada indoeuropskim jezicima, odnosno germanskoj skupini jezika. Njime se služi više od 5 milijuna ljudi. Javlja se u dvije pisane varijante: Bokmål (knjiškonorveški) i Nynorsk (novonorveški). Danas su obje varijante službene i standardne te se koriste u svim segmentima društva. Novine se objavljuju na oba jezika. Djeca u školama također uče oba jezika. Tako ćete npr. u trgovini imati natpis za mlijeko mjølk na nynorsku, kao i melk na bokmålu. Međutim, bokmål u praksi koristi daleko više korisnika nego nynorsk, otprilike oko 90% stanovništva. Što se tiče govora, prihvatljivo je da većina ljudi govori svojim dijalektom, bilo na televiziji, u školi ili u svakodnevnom životu, i na to su jako ponosni.

Zanimljivosti:
Norveška abeceda ima 29 slova.
Norveški jezik ima čak 9 samoglasnika, a, e, i, o, u, y, æ, ø, å.
Imenice imaju 3 člana: en, ei/en, et.
Glagoli se ne mijenjaju kroz lica, dakle: jeg heter, du heter, han heter, hun heter (ja se zovem, ti si zoveš, on se zove, ona se zove)…
Naziv za Norvešku na nynorsku je Noreg, a na bokmålu Norge.
Osobe koje govore norveški i švedski obično razumiju jedni druge bez većih problema. To vrijedi i za norveški i danski, ali u pisanom jeziku.
Samnorsk (zajedničkonorveški) je inačica norveškog jezika koja je trebala nastati spajanjem bokmåla i nynorska. Taj plan za stvaranje ove inačice pisanog jezika nije zaživio.

Korisni izrazi:

Hei/Hei, hei/Morn= Bok!
God morgen/God dag/God kveld/God natt = Dobro jutro/Dobar dan/Dobra večer/Laku noć
Ha det/Ha det bra/Adjø = Doviđenja
Hva heter du? = Kako se zoveš?
Jeg heter = Zovem se
Hyggelig å møte deg ! = Drago mi je.
Velkommen! = Dobrodošao, -došla
Hvordan har du det/Hvordan går det? = Kako si?
Hvor er du fra? = Odakle si?
Jeg er fra = Dolazim iz
Lykke til! = Sretno!
Skål! = Živjeli! U zdravlje!
Ha en fin dag! = Ugodan dan!
Unnskyld/Beklager = Oprostite
Takk! = Hvala!
Mange takk! = Hvala puno!
Ja = Da
Nei = Ne