Socijalizacija

Socijalizacija označava proces tijekom kojeg osobe stječu stavove i sustavne vrijednosti ili društvene norme određene kulture. Vrijednosni sustav su kategorije koje cijenimo. Primjerice ljubav, mir, prijateljstvo, zdravlje i život spadaju u te kategorije. Osobe sklone socijaliziranju mnogo lakše se prilagode na nove sredine, nove zemlje, nove kulture. Zašto ovo spominjem? Mnogo osoba ne može se nikako socijalizirati s određenom kulturom i to može biti veliki problem prilikom napuštanja matične zemlje. Takvi ljudi u novoj sredini često su nesretni, nezadovoljni pa njihove osobne frustracije znaju otiči toliko daleko da ta osoba na kraju mora napustiti tu zemlju. Nije se ni lako uvijek socijalizirati. Neki se trude i jednostavno im ne ide. Možda i zemlja u koju idu nije onakva kakvu su je zamišljali. Jedna od čestih pogrešaka je uspoređivanje nove zemlje sa svojom starom. Očekivati da će Norveška zemlja, ljudi, kultura i običaji biti isti kao recimo naša zemlja može vas u konačnici dovesti samo do razočaranja. Nisu Skandinavske zemlje toliko drugačije, jednostavno treba prihvatiti činjenicu da nešto što je nama normalno njima nije ili obrnuto. Tu sam skoro deset mjeseci i ne mogu reći da sam se potpuno socijalizirao s njima. Sigurno nisam ni na početnoj točki. Za sve to treba vremena. Netko tu može živjeti desetljećima a neće upoznati njihov jezik, kulturu i običaje. Vjerujte mi ima mnogo takvih. Otiđite samo na društvene mreže i učlanite se u grupe koje okupljaju naše ljude koji žive vani pa ćete vidjeti svakakvih čuda, bajki i nebuloza.
Svi mi kad smo otišli odjednom smo ostavili sve što smo imali, rodbinu, prijatelje, poznanike, navike, običaje. Da bi nam bilo lakše nastojimo sve to osigurati i u novoj sredini. Ima ljudi koji nisu bili društveni ni u Hrvatskoj, pa je glupo očekivati od takvih osoba da budu društvene i u Norveškoj. Određeni likovi u bivšim poslovnim krugovima nikako nisu mogli shvatiti da nam je prijateljstvo važnije od tvrtke jer isti ti likovi nikad u životu nisu imali prijatelje. Sad kad smo otišli iz iste te tvrtke ono što nam je ostalo najbolji je dokaz da smo bili u pravu, ostala su nam samo prijateljstva.
Meni koji je navikao družiti se, izlaziti i trošiti nije bilo lako u samom početku. Nije mi još lako ali se maksimalno trudim socijalizirati. Sutra baš postajem poluprofesionalni član njihovog lokalnog, sportskog kolektiva. Uz nova poznanstva rečeno mi je da očekujem i česta putovanja Europom i Norveškom, razgledavanje njenih prirodnih ljepota, bolje upoznavanje njihove kulture, jezika i običaja. Postoje razni načini kako se možete bolje stopiti u postojeću šemu. Kroz razne sportske, kulturne, društvene kolektive i udruge postoji i oni najčešći poslovni segment. Norveški poslodavci često inzistiraju na timskom radu, traže otvorene i komunikativne osobe, osobe sklone humoru a mi smo bar u tome prvaci svijeta. Team building je nešto na čemu mnogim Norveškim tvrtkama treba skinuti kapu. Širenjem kruga poznanika širimo i svoje horizonte.
Ne želim na ništa gledati negativno, u svakom vidjeti neprijatelja ili samo loše stvari. Norveška je otvorena zemlja i njihovim ljudima treba više vremena da bi se opustili u vašem društvu, ali kako sam već pisao kad vas jednom zavole voljet će vas cijeli život.
Svi hejteri, negativci i ostale spodobe neće biti zadovoljne u niti jednoj zemlji. U svemu će vidjeti negativno i iz svake kritike ili neuspjeha vaditi iz konteksta samo ono što njima odgovara. Mnogo sam energije u životu potrošio na loše i pokvarene ljude, na spašavanje lažnih prijateljstava. Poanta života prema hejterima je tako jednostavna na svim kontinentima i među svim kulturama....'odjebite ih'.

Prvi dan, prvi snijeg

Bergen

Došla i 2017. Nadam se da ste mi se dobro proveli. Neki su na odmor otišli u Hrvatsku i njima je sigurno bilo zanimljivije nego nama koji smo morali tu sebi osigurati bilo kakvu, takvu zabavu. Na kraju i nama u Bergenu je bilo super, skupili smo se iz svih krajeva na kućnom partiju, upoznali nove ljude, običaje i što bi moj frend rekao: 'Nikad trijeznija Nova Godina'. Malo smo zakazali u nabavi alkohola. Kako u Norveškoj vikendom i praznikom ne možeš kao kod nas otići na benzinsku pa kupiti gajbu, dvije piva jer je zabranjena prodaja alkohola u te dane, morali smo pijuckati na lagano.
Vesela ekipa na ulicama nakon dočeka, vatromet iz svake kuće, doživljaji na ulicama nakon dočeka, bilo je zanimljivo.
Busevi su vozili i u novogodišnjoj noći pa san na povratku kući upoznao lika koji je isti Damir Urban. Bio je mogu reći najveseliji lik novogodišnje noći. I nakon što je vičući 'Godt nyttår' ( sretna nova ) nasmijao cijeli bus, sjeo je gdje nego pokraj mene. Pilao me na Norsku desetak minuta pa kad je shvatio da ga ne razumijem upitao me odakle sam. Kad sam rekao Hrvatska, digao se na noge i prema cijelom busu koji je bio krcat, viče kao ono: Ajmo svi 'Godt nyttår Kroatia'! Odvalio cijeli bus od smijeha i uz to počeli svi skandirati 'Godt nyttår Kroatia'. Orilo se u rane jutarnje sate nove godine busom 'Godt nyttår Kroatia', u dalekoj Skandinaviji, zahvaljujući mom novom frendu Urbanu.

Prvu noć nove godine zabijelio Bergen. Pao je snijeg koji se sutradan rastopio pa me to podsjetilo na onaj dalmatinski koji se u najviše slučajeva ne bi dugo zadržao. Temperatura je kliznula na kratko ispod nule ali se brzo vratila u pozitivu. Kad sam na prognozi vidio temperaturu u drugim gradovima, u unutrašnjosti i na sjeveru, koja se nerijetko kretala u dvocifrenom minusu odvrnuo sam centralno skoro na maksimum. Neki mi ne vjeruju da sam se u jednu ruku došao ugrijati u Norvešku. Podstanarski stan u staroj jezgri Šibenika bilo je gotovo nemoguće ugrijati na sobnu temperaturu kad bi derala bura i spustila toplomjere ispod nule. Većina Norveških kuća su od drveta s izvrsnom izolacijom i podnim grijanjima, tako da me sad više ne čudi kad mi Norvežani otvore vrata u kratkom rukavu dok je vani smrzotina. Dobro, Norvežani znaju izaći i na minus u kratkom rukavu. Struja je također jedna od stavki kućnog budžeta koja vas neće masakrirati kao u Hrvatskoj ako se grijete na nju.   

                                             

Moja ulica

Uz tečaj Norska morat ću proći i tečaj hodanja po ledu. Ma koliko uzeo dobre gojzerice opet mi se kliže, pa gledam njih kako doslovno trče preko istog tog leda, uopće ne kužim kako to izvode dok hodam kao po jajima. Je, proletjelo mi je kroz glavu, sveta Dalmacija i ljeto.
Novom godinom dočekala su nas i nova poskupljenja. Gorivo, cigarete itd. Nešto se malo pisalo po novinama i portalima pa se brzo sve stišalo kao i kod nas doli. Život teče dalje, i teško je evo skoro devet i pol mjeseci kasnije pomiriti se s tim da je sve ono što si imao doli odjednom tako daleko i većina toga da je samo prošlost. Kako se samo sve okrene u sekundi i posao koji si nekad radio godinama više nikad ti ne padne na pamet i ljude koje si uvijek sretao, rijetkih se ponovo sjetiš. Prorijedi se sve to, ostanu u kontaktu i sjećanju samo oni najbliži. Tužno mi je bilo pročitati vijesti s lokalnog Šibenskog portala kako se jedan ne baš tako star život ugasio. Draga osoba koju sam poznavao i svakodnevno sretao na poslu i ulici otišla je zauvijek. Ma koliko daleko otišli jedna prijateljica uvijek ide za vama. Tuga. Ona tuga s juga mnogo je jača od ove sjeverne, poznaje me dobro i zna točno gdje udariti.
R.I.P. Branko 😢

Još jedna rotacija

Ovaj mjesec malo sam zapostavio blog zbog obaveza a i zbog nadolazećih praznika. Većinu već flešaje praznički filing. Planiraju se godišnji odmori, odlasci u matične luke. Mnogi su već napustili Norvešku i po običaju dva puta godišnje (neki i češće) kako za ljetne tako i za zimske praznike, iskoriste blagodati pravne i uređene države, provodeći te dane sa svojom obitelji. Meni će ovo biti prvi Božić i doček van Hrvatske. S obzirom na to da ni prijašnjih godina nisam doživljavao ove praznike, ne pogađa me to baš toliko. Radeći na te dane, nerijetko i na sam doček izgubio sam pravi filing i smisao ovih obiteljskih praznika. Ovom prilikom poseban pozdrav mojim bivšim kolegama koji će kao i svake godine i ove praznike dočekati na radnom mjestu. Želim svima vama da u buduće oni koji trebaju to znaju više cijeniti dok se istovremeno budu grijali u svojim dnevnim boravcima.
Bergen je ovih dana prekrasan, okićen i cijeli diše Božić. Temperatura je izvrsna oko 7°C i odmah bih potpisao da ovako bude cijelu zimu. Znam da zna udariti gadno ali ništa toplije nije mi bilo ni zimi u Šibeniku kad bi brijala bura. Utjecaj oceana i golfske struje pokazao se odlična kombinacija i potvrdio je pravi odabir grada u koji sam došao. Pratim temperature ostalih gradova u Norveškoj i odstupanja prema negativnom su osjetna. Pogotovo to dolazi do izražaja prema sjeveru zemlje pa i sam odlazak prema unutrašnjosti, u stotinjak kilometara istočno udaljen Voss, osjetno pokaže temperaturnu razliku i ponekad brutalnu Skandinavsku klimu, brutalnu s naše točke gledišta jer njima to baš i nije nekakav veliki problem. Naši ljudi se na sam pomisao Norveške smrznu i mogu reći da taj stereotip smrzavanja baš i nije točan. Pita me jučer taksista da zašto nas Hrvata ima malo u Bergenu. Odgovorio sam mu da je možda baš ta klima jedan od razloga, pogotovo mi Mediteranci teško se možemo pomiriti s tim da nam sunčane naočale ovdje rijetko trebaju. Oni koji se odluče doći živjeti i raditi u Norvešku moraju na to biti spremni i ne trebaju se bojati Skandinavske klime, nije strašna bar u području priobalne jugozapadne i južne Norveške.

Dakle okrenula se zemlje još jedan put oko sunca i ta rotacija iz godine u godinu čini mi se sve brža i brža. Generalno gledano u tih godinu dana i u ovih sutrašnjih devet mjeseci u Norveškoj ostvarili smo ono zbog čega smo došli. Iako je pred nama još mnogo posla i truda nadam se da je najteži dio prošao. Onima koji su se kasnije uključili u blog, i oni koji Ivanu i mene ne poznaju, ponovit ću im samo da smo tu došli na slijepo uz veliki rizik ne poznavajući nikoga, ne poznavajući ni zemlju ni jezik. Svaki uspjeh i korak naprijed smatram velikim i važnim zajedničkim postignućem.
Hvala svima onima poznatima i nepoznatima koji su cijelo vrijeme uz nas i koji nas od srca bodre i daju nam podršku. Hvala svim onim našim ljudima i Norvežanima koji su nas tu primili kao svoje i pomogli nam da se osjećamo kao kod kuće. Hvala svim onima čije smo živote do jučer dijelili u Hrvatskoj, onima koji nas nisu zaboravili i onima koji jedva čekaju da se vidimo i da se ponovo družimo kao nekad. Zbog svih vas i jesmo ovdje, makar virtualno i biti ćemo tu dok nas sve to bude zabavljalo. Jednom sam rekao da ako ovaj blog pomogne i prenese iskustva makar jednoj obitelji koja će sebi osigurati bolji i kvalitetniji život, onda je on ispunio svoj smisao.
Svima vama i vašim obiteljima želim sretne blagdane, sretan Božić i Novu godinu 2017. Veseli i zdravi bili.

Kako Norvežanin lomi jezik?

Kafić u centru Bergena

Kultura ispijanja kave, zanimljiv nekakav izraz, postaje učestao u našim medijskim krugovima. Kako objasnit Skandinavcu taj naš tradicionalni običaj. Idu i oni na kavu ali nije to kao kod nas. U nas je to širok pojam koji zna završiti i s kulturom ispijanja pive, pelinkovca ili nečeg trećeg kratkoga. Kako u kvartovima baš i nema kafića, a recimo moj kvart malo je manji od Šibenika, za takvo što potrebno je otići u sam centar grada ili veći trgovački centar. Zanimljiv je događaj od prije nekoliko dana kad smo prijatelj i ja, oba iz Šibenika, dogovorili se otići na kavu. Nađemo se mi u centru grada, kafić prva liga. Unutra izgleda kao pravi veliki noćni klub što vjerojatno i jeste. Sjednemo na štekat ispod spiralnih grijalica, pijuckamo mi našu kavu i ćakulamo. Štekat je imao nekih deset stolova od kojih su tri ispunjena. Sa sva tri stola dopirao je nama poznati jezik, sjedili su tu ljudi s područja bivše države. Tko će biti u kafiću nego Balkanci. Nije bilo jedino moje plavuše od prije nekoliko tjedana, nažalost. Dobro, bio je vikend koji u Norveškoj u većini slučajeva znači odmor. Vikend je riječ koju s tolikim oduševljenjem izgovaraju Norvežani da me u početku čudilo što se toliko vesele vikendu. Osim što se oni kvalitetno iznerede vikendom, vikend su još i dva slobodna dana, to je to. Čudno mi je jer dugogodišnjim radom u smjenama vikend bi mi bio onda kad sam bio slobodan, nerijetko usred tjedna. Dok smo se čudili koliko naših ljudi ima tu, upita mene frend da kako sam razgovarao s konobarom. - Engleski, odgovorim mu. - Nemaš potrebe, konobar je Bosanac, kaže on.
Dok su nas na odlasku pozdravljali ljudi sa susjednog stola komentirajući kako nas puno ima, odgovorio sam im kako će nas biti čini mi se još i više kako je krenulo. Taman kad smo odlazili momak je dovezao robu u kafić. Nije potrebno da naglašavam odakle je i on došao. Ma koliko se nas tu skupilo ne može nas se skupiti koliko ima Poljaka. Oni doslovno iskaču iz svake pločice na trotoaru.
Nisam se još skompao toliko s Norvežanima pa vam ne mogu pričati o njihovim kulturama ispijanja. Zapravo mogu, u jednom smo isti, u kulturi ispijanja alkohola vikendom. Kad smo kod ugostiteljskog sektora mogu vam prenijeti iskustva ljudi koji traže posao kao konobari ili kuhari. Pravilo sezone i mnogo lakšeg pronalaska posla u tom periodu vrijedi i tu u Bergenu. Bergen je turistički grad koji ljeti vrvi turistima pa je logično da onda raste potražnja za tim radnicima. Norvežani vole poslovne ugovore naglašavati u postotku. Možete imati sto postotno radno vrijeme a možete i dobiti ugovor na recimo dvadeset posto. U ovom zimskom periodu teško da ćete dobiti posao u nekom od gradskih restorana ili kafića u sto postotnom radnom vremenu. Dakle ako imate plan doći konobariti u gradovima na zapadnoj obali Norveške učinite to na proljeće ili ljeto.

Norveška imena

Već nekoliko ljudi ovdje me upozorilo na problem izgovaranja mog imena. Na Norsk kursu prilikom upoznavanja morao sam jedini napisati prezime. Ono zvuči Francuski pa ga Norvežani bez probleme mogu izgovoriti. Ivana s tim nema problema. Hrvoje, oni to jednostavno ne mogu izgovoriti ili progutaju pola imena pa to ispadne nešto kao 'Voje. Žao mi ih je kad lome jezik. Mnogi ljudi uzimaju njihovo srednje ili glavno ime. Sve to može se napraviti s nekoliko klikova miša, naravno online brzo i efikasno možete postati Harald ili Ingrid ( Ne ona 'Pipl mast tras as' ). Ima to više svojih prednosti pogotovo prilikom traženje posla. Moj ćaća nije niti sanjao da će mu sin završiti u Skandinaviji. Na žalost nikad neće ni saznati gdje sam završio. Čovjek koji je kao i svi mi mislio da će Hrvatska biti naše idealno mjesto za život. Najvjerojatnije bi se razočarao u Hrvatsku. U mene i ovu odluku o napuštanju Hrvatske, čisto sumnjam. Mnogi misle da se Norvežani zovu po svojim očevima poput sina od Henrika koji se zove Henrikson ili Henrikov sin. Ne, to je slučaj s Islanđanima.
Najčešća imena koja Norvežani prakticiraju imaju dosta sličnosti s našima. Tako muškarce često možete oslovljavati kao Daniel, Robert, Martin ili recimo Kristijan. Ženska imena poput Ane, Kristine, Julie, Nine ili Marie nisu uopće rijetkost. Najpopularnija Norveška imena u 2015. godini su: Emma i Wiliam. Na ovom linku Norveška imena je lista pa ako nađete koje zanimljivo preporučite mi, pomozite meni i Norvežanima. Vaš Hrvoje-Lucas. Veseli i zdravi bili. Ha det bra.

Voliš, ne voliš

Grad je već okićen. Trgovački centri također. Mislio sam da su to samo naše perverzije. Ono...mjesec, dva prije Božića. Agresivni marketing i zarada, popusti koji kolju iz svakog svjetlucavog izloga, isti su u obje moje zemlje. Bar nešto da me podsjeti na Hrvatsku ali odmah i na Konzum, Plodine, Lidl, Spar...tako da me to toliko i ne veseli. Mene to podsjeti koliko smo već tu i kako vrijeme brzo prolazi. Osam mjeseci kao osam minuta. Božić dolazi.

Poklon od jednog dječaka. 'Julebord' druženje-Bergen

Namjerno sam ovaj post ostavio za novi tjedan jer smo u nedjelju imali prvo na ovaj način organizirano druženje Hrvata koji žive u Bergenu. Organizator susreta pod nazivom Julebord (Božić) je virtualna grupa na Facebooku 'Hrvati u Bergenu'. Ovom prilikom zahvaljujem se organizatorima koji su se potrudili pronaći dobar prostor i sve to organizirati. Hvala i svima onima koji su tamo bili prisutni na izvrsnom druženju, dobroj spizi, kolačima i našem Bračkom vinu. Nije sad to bio nikakav dijasporski dernek, nego zajednički ručak i prilika za upoznavanje ljudi koji žive i rade u Norveškoj. Sve smo financirali sami i nije nam pomogla nikakva zajednica ili misija, bilo nacionalna ili vjerska. Organizatori to nisu ni tražili i to mi je drago, pogotovo to da je sve organizirano na dobrovoljnoj bazi. Jedna zanimljiva zgoda s društvenih mreža oko ovog događaja mi je upala u oko i nije mogla proći nezapaženo. To je reakcija Hrvatske zajednice u Oslu koja očito nije razumjela bit ovog druženja, a očito ne razumiju i to da emigranti iz recimo sedamdesetih, tj. oni iz bivše Juge ne moraju uvijek biti na istim valnim dužinama kao emigranti iz sadašnje Hrvatske. Prije dolaska u Norvešku tražio sam od njih mailom nekoliko informacija i uputa, dobio sam odgovor ali doslovno preko neke stvari. Svi koji dolazite nemojte se oslanjati na nikakve ambasade ili zajednice ili misije. Sve pripremite sami. Više informacija vrijednih zlata dat će vam ovakvi susreti gdje možete dobiti vrlo zanimljive i korisne upute za boravak i rad u Norveškoj, izravno od naših ljudi, mnogo bolje nego od raznih udruga i ustanova.
Skupilo nas se blizu pedesetak. Nadam se da će ovo postati tradicija. Bude tu i po koji demotivacijski govor ali u globalu ipak je više optimističkih savjeta i preporuka. Ponavljam, nisu svi naši ljudi tu sretni i zadovoljni. Ne proživljava svatko svoju Skandinavsku priču jednako, netko se prilagodi, netko djelomično a netko nikada.
Mislim da bi polazna točka u toj raspravi trebao biti pravi razlog odlaska iz Hrvatske. Da li je to bila nužna životna potreba ili samo izazov, avantura ili nešto stoto. Upoznao sam mnoge ljude s područja bivše Juge i mogu vam sa sigurnošću reći da je ovdje preko 90% onih ljudi koji su tu stvarno iz potrebe, ne iz nekakvog hira, većinom su to razočarani radnici iz opljačkanih, silovanih i uništenih zemalja Balkana. Razumijem sve one kojima je bolje u Hrvatskoj nego u Norveškoj. Očekujem od njih da razumiju i oni nas. Želim im sreću i što brži povratak u domovinu. Nisam sarkastičan, stvarno im to želim jer su ljudi otvoreni i iskreni. To su isto moji prijatelji iz Norveške koji otvoreno priznaju da im je bolje u Hrvatskoj. - Zašto su onda uopće tu? -  sad će se većina vas pitati, pa i ja sam pitao sebe vjerujte mi. Nisu samo financijski razlozi ono zbog čega netko napušta svoju zemlju, ima onih koji su tu radi ugovornih, poslovnih usavršavanja, raznih specijalizacija ili su ih tvrtke poslale na rad u strane zemlje. Postoje mnogi razlozi nezadovoljstva kako opravdani tako i neopravdani. Dno dna su mi oni ljudi koji pljucaju po državi u kojoj žive i rade, šire o njoj i njenim ljudima laži i neistine, a istovremeno koriste sve blagodati koje im ta država daje. Kako su im samo drage krune, funte, dolari ili euri.
Na kraju da se vratim na 'Julebord'. Bilo je to druženje koje je ispunilo svoj cilj, donosi ono najbolje i najljepše, upoznavanje novih ljudi, njihovih životnih priča i sudbina, dobivanje potrebnih informacija.

Nedjeljna večer u centru grada

Norveška nije idealna zemlja. Norveška nije bezgrješna. Norveška ima svojih prednosti i mana. U Norveškoj nije lako pronaći posao. U Norveškoj krune ne padaju s neba, ali za mene je Norveška sve ono što sam maštao da će jednog dana biti moja Hrvatska. Taj dan nisam dočekao niti sam imao više volje ga čekati pa sam otišao. U Hrvatskoj nisam bio sretan. To je moj izbor i izbor mnogih Hrvata koji slično razmišljaju.
Pitam se da li je ikoga u Hrvatskoj uopće briga što će nas vremenom ovdje biti sve više, jer sve više ljudi nas svakodnevno kontaktira i želi otići iz Hrvatske.
Kad me pitaju kako je gori lako mi je odgovoriti, dobro. To ne znači da će nekom drugom pod nekim drugim okolnostima biti jednako. Norveška za mene nije samo ona zemlja koja je prva na top listi najboljih zemalja za život. Norveška je nešto najbolje što mi se dogodilo u dosadašnjem životu. Norveška je lijepa. More, planine, otoci, jezera, fjordovi. Norveška je uređena, kulturna, sekularna, moderna, napredna. Norveška su svi njeni ljudi, ekonomija, industrija, zdravstvo, ljubav, mir. Norveška smo svi mi iz svih krajeva svijeta.
Kad Norvežanin ljubi svoju zastavu ima pravo da bude ponosan na svoju zemlju. To nije preseravanje. Preseravanje je kad na večer upalite Dnevnik HRT-a i gledate naš državni vrh kako maše zastavicama, nosi tenisice u kockicama, drži ruku na srcu dok svira himna. Koji laksativni PR. Istovremeno ljudi odlaze iz Hrvatske, norveški penzioner odlazi iz shoppinga taksijem, njegov vršnjak u Hrvatskoj kopa po kontejneru ili krade jaja u Konzuma da bih preživio. Što onda da ljubi i na što da bude ponosan taj penzioner ili neki hrvatski radnik u Dublinu, Londonu, Frankfurtu...
Iako mi je tu na trenutke teško sretan sam, volim Norvešku i njen narod. Rekao sam u jednom od svojih prvih postova, - 'Zemlja koja te zagrli kad tvoja te ispljuni zaslužuje samo da je ljubiš'.
Tako sam mislio prije osam mjeseci kad sam došao, tako mislim i sad, još jače.

Mater

Moja mater te traži

Zadnjih nekoliko dana krenule me dobre vijesti na tlu Kraljevine Norveške. Konačno sam riješio pitanje boravišta. Više ne moram svakih šest mjeseci produžavati boravak, sad imam vremenski neograničenu dozvolu prebivališta. Zakon Norveške kaže da nakon pet godina imam pravo zatražiti Norveško državljanstvo. Dobre vijesti vezane su i uz posao ali za sad samo toliko o tome. U predugovoru je naglašena stavka da do daljnjeg ne smijem ništa javno objavljivati o pojedinostima, pa neka tako i ostane.
Veliki broj poslodavaca provjerava potencijalne kandidate na društvenim mrežama i internetu, zato pazite što pišete jer i bezazlena šala može vam stvoriti probleme ili krivu sliku o vama. Uvijek napominjem da je ponekad teško odrediti pravi smisao i nivo ozbiljnosti ponekog statusa ili objave.
Možda sam se samo šalio ali sve to ne mora nekome izgledati tako, pogotovo ako taj netko dolazi iz druge zemlje, druge kulture gdje se i same šale drugačije doživljavaju. Da, vidiš zato je meni trebalo toliko vremena jer sam svašta ovdje pisao. Još kad se to ubaci u Google Translate, ajme.
Zbunimo mi sami jedne druge u Hrvatskoj a kamoli ne u nekoj stranoj zemlji. Naveo bi primjer moje bivše tvrtke kad su mladi menadžerčići iz Zagreba, upravo ištancani iz hrvatskog visoko obrazovnog sustava, došli na benzinsku, drito na teren nama običnim šljakerima predočiti svoje teoretske bajke o profesionalnoj komunikaciji s kupcima, o neverbalnoj komunikaciji i ostalim sranjima. Kaže mladi menadžerčić: 'Evo primjer sad ćemo vidjeti komunikaciju sa strankom od gospodina na kasi', a na kasi ja. Baš kad je trebalo u benzinsku ulazi stari poznanik Šime i s vrata kao iz vedrog neba opizdi umjesto njima očekivanog 'dobar dan': 'Dis pederčino, šta ima majku vam vašu lopovsku'. Okrenem se ja prema mom menadžerčiću koji se onako posramljen, zacrvenio, okrenuo i nestao jednako brzo kako se i pojavio. Još brže od njega su nestala sranja o profesionalnoj i neverbalnoj komunikaciji. Naravno da sam svom Šimi odgovorio onako kako je on navika i kako bi me kao uvijek do tada napustio sretan, umjesto davljenja tipa: 'Dobar dan, želite li Snickers, danas je na akciji, umjesto 10 kn sad je 9,70 kn. Možda vam treba Autoglas za stakla'. Jedan put sam i pristupio Šimi tako kako žele menadžerčići, da vidim njegovu reakciju a on me samo blagoteleći upitao: 'Šta je tebi, na čemu si daj i meni to isto'.
Lijepo se prisjetiti tih veselih trenutaka jer tu Norvežane nešto drugo nasmijava, sigurno ne ono: 'Dis pederčino'?
Također me veseli dolazak nekoliko obitelji i mojih Šibenčana u Bergen. Ovim putem želim im mnogo sreće i drago mi je da nas je tu sve više. Nadam se da sam im bar malo prenio atmosferu Skandinavije.
Kad sam jednom prijatelju rekao da mi je u Norveškoj sve super ali samo da mi fali on i još par ekipe odgovorio mi je: 'Pa jesi ti normalan, koji q... će ti Hrvati, znaš da bi onda sve sjebali i Norvešku u mjesec dana pretvorili u Grčku'.
Pišući blog bio sam svjestan da će ga čitati mnogi poznati i nepoznati al da će T-com u međuvremenu mojoj materi uvest internet, da će ona dobiti tablet, ne tabletu nego tablet i da će ona početi čitati blog nisam se nadao.
Jebiga sad moram paziti šta pišem, jer sad blog čita moja mater. Gasi internet.

Plavuša

'Tražim previše od ovih rima'

Nije me bilo nekoliko dana, nije se ništa bitno ni dogodilo u tih nekoliko dana. Novo je to da je temperatura po prvi put od kad sam tu pala ispod nule. 'Dobro nam osjetio hladni polarni zrak', poruči meni moja Norveška. Ledeno je, grize, samo gledanje u mobitel smrzne mi prste. Momak pored mene prolazi u kratkom rukavu. Gledam ga i mislim se, jeli moguće. Kad sam pomislio da mi se pričinja, pogledam curu ispred sebe u suknjici koja više baca na odabir za izlazak negdje na Pagu, negdje na Zrću, negdje u ljeto. Odmah mi je hladnije kad ih vidim gole. Hodam brže da se ugrijem ali uzalud i onda ugledam svoj lokal, isti onaj od zadnjeg puta, isti onaj od zadnjeg posta.

Uđem, ne svira jazz & blues, svira nekakav pop pjesmuljak na norsku. Sjedam za isti stol, isti prozor, ista luka ponovno me gleda. Neman više onaj inspiracijski filing za plovljenje kroz prošlost. Totalno sam u drugom filmu. Sjedim i gledam ljude veselih lica pa primijetim da ne pijem ništa. Podsjeti me na to da konobar neće doći kao u Šibeniku do mene, već da moram na šank po piće. Živcira me to, vadim karticu, plaćam, pa se mislim da mi je tko rekao da ću plaćati kavu karticom rekao bih mu da je lud. Postajem Skandinavac bar u tom segmentu. Krenem nazad za svoj stol koji je u međuvremenu zauzela plavuša u ranim dvadesetima. Dobra. Najradije bih sjeo s njom i rekao joj to je moj stol ali zamislim odmah nekog ljutitog Vikinga kako me čudno gleda. Nema Vikinga, sama je. Digne se i ode po piće taman dok sam se približavao susjednom stolu. Onako sav sretan sjednem podlo za svoj stol misleći se kako ni ona ne zna za taj običaj naručivanja za šankom. Nije Norvežanka, baš me briga ovo je moj stol. Vrati se ona za koji minut, ja se pravim kao da je sve super i da je nisam primijetio. Sjedne ona do mene za susjedni stol i pije kavu kao i ja. Vani je sunce ali isto kao da ste ga nacrtali na papir, mislim grijalo je jednako kao ono nacrtano na papiru. Luka nasuprot lokala nije me niti malo podsjećala na onaj kišni dan. Sad mi se činila tako hladna. Glazba se malo popravila u međuvremenu, okrenulo je na nekakav lagani rock. Već nakon par minuta postalo mi je dosadno pa listam fejs, twitter, index, slobodnu, sportske....ništa novo.

Monotoniju prekine melodija zvona za susjednim stolom. Mojoj plavuši zazvoni mobitel. Poznata neka melodija. Svira, svira sve do refrena, instrumental. Ne znam gdje da smjestim tu melodiju ali zvuči mi tako poznato. Javi se moja plavuša na tečnom hrvatskom. 'Evo taman sam sjela tu u centru, pijem kavu al' neki Norvežanin mi je zauzeo stol i sad nemam dobar pogled', odgovori sa smiješkom. 'Da, vidiš koje mene brige muče'. Povežem da priča s nekom bliskom osobom. Nije da sam trebao napeti uši, pričala je dovoljno glasno i dodirivali smo se skoro ramenima. Misli da sam Norvežanin. Počnem pucati od smijeha u sebi. Kakvo iznenađenje, kakva slučajnost. Završi ona razgovor a ja ko iz puške: 'Ispričavam se što sam zauzeo stol'. Iznenadi se moja plavuša i kao da istovremeno premotava film u glavi što je sve rekla na telefon pa joj kao malo neugodno. Razmijenimo klasično tko smo, što smo, odakle smo, zašto smo tu i sve popratno ali nikako da se načudimo slučajnosti. Tu je u prolazu ali je jako veseli što može razbiti monotoniju pa popričati na naški s nekim, složimo se. Zanimljivo mi je bilo slušati njenu životnu priču, koliko se samo toga trebalo poklopiti da se sretnemo taj dan u to vrijeme na tom mjestu. Prođe tako sat, dva ugodnog razgovora, pozdravimo se s uvjerenjem da se najvjerojatnije više nikad nećemo vidjeti.

Autobus broj 5 približavao se stanici. Poluprazan bus spremao se odvesti me 12 km dalje do mog kvarta. Gledajući park u centru proleti mi kroz misli melodija s plavušinog mobitela. Sjetim se tog instrumentala. Početni taktovi su to Gibonnijeva 'Žeđam'. To je to. Upalim YouTube i ukucam Gibu u trenutku dok je bus polazio. Stvar je taman počinjala dok je neka cura istovremeno sjedala kraj mene. Podignem glavu onako s boka da ne ispadne da buljim po balkanski, opet plavuša, vidim samo krajeve kose. Ova nije naša, Norvežanka je sto posto. Previše je slična onoj iz lokala a i bus je poluprazan. Smijala se isto kao i ona, čuo sam to kroz slušalice iako je svirao Gibonni.